Zabavni sadržaji dominiraju, a i politika se sve više pakuje u zabavne medijske celofane

U ovom tekstu analizirali smo koji su najčitaniji tekstovi na nekim od najposjećenijih informativnih portala u BiH. Istražili smo šta građani BiH najradije čitaju i koje su teme (zabava, informativa, obrazovanje) u njihovom fokusu.  Analizirali smo tri informativna portala u BiH  sa najvećim brojem pojedinačnih pregleda, a koji su imali rubriku „najčitanije“. U pitanju su: Klix (18 tekstova), Nezavisne novine (24 teksta) i Slobodna Bosna (osam tekstova). Monitoring je trajao dva dana. Analizirali smo posljednji dan vikenda (kao dan u kojem obično nema nikakvih značajnih društveno-političkih događaja) i prvi radni dan (koji po pravilu obiluje informativnim sadržajima). Pri analizi, u obzir smo uzeli samo one tekstove koji su se na kraju dana nalazili u rubrici „najčitaniji“ na svakom portalu. Osim toga, nismo dublje analizirali sadržaje tekstova, već smo uglavnom, u skladu sa naslovom i već definisanom rubrikom, određivali karakter teksta. Dobijeni rezultati mogu biti samo određeni indikatori medijskih interesa građana. Za dalje i dublje istraživanje potrebno je uzeti širi vremenski okvir.

Klix: Zabava i informacija

Kada je portal Klix.ba u pitanju, publika najviše čita zabavne i informativne sadržaje (zabilježili smo po šest takvih tekstova u rubrici najčitanije), crnu hroniku (pet tekstova), senzacionalnu vijest (jedna). Među najčitanijim nismo uspjeli registrovati nijedan sadržaj koji bi bio obrazovnog karaktera. Ono što je zanimljivo, jeste da su preko vikenda na Klixu bili čitaniji tekstovi koji imaju zabavni karakter. Ukupno su zabilježena četiri takva teksta u nedjelju, dok je svega jedan informativni tekst bio među najčitanijim posljednjeg dana vikenda. Razlog za to može da leži u činjenici da portali obično za vikend, u nedostatku konkretnih društveno-političkih dešavanja, objavljuju više ležernijih i zabavnih sadržaja. Prvog radnog dana, ipak, među najčitanijim sadržajima su bili informativni, društveno-politički tekstovi (ukupno pet), dok je zabava bila zastupljena tek u dva teksta. Dakle, može se na osnovu ovog uzorka zaključiti kako publika podjednako konzumira zabavu i politiku, dok su sadržaji obrazovnog karaktera potpuno u drugom planu. Interesantno je da su sadržaji koji se bave crnom hronikom odmah na drugom mjestu, što zapravo potvrđuje tezu o tome da negativni sadržaji uglavnom privlače veću pažnju publike, po principu if it bleeds, it leads.

Nezavisne novine: Zabava se čita u ranim jutarnjim satima na poslu

Na portalu Nezavisne novine najčitaniji sadržaji su zabava i informativa (po šest tekstova), crna hronika (ukupno pet tekstova), politička senzacija (pet tekstova), obrazovni sadržaj (dva teksta). Zanimljivo je da su u nedjelju na ovom portalu među najčitanijim sadržajima bila tek dva teksta sa zabavnim karakterom, a prvog radnog dana čak četiri. Osim toga, čak pet tekstova koje smo okarakterisali kao političku senzaciju bilo je među najčitanijim. Pod političkom senzacijom podrazumijevali smo tekstove koji su se odnosili na društveno-političku svakodnevicu, ali koji su predstavljeni na senzacionalistički način (u naslovu najčešće korišteni interpunkcijski znakovi uzvičnik i upitnik, naslov pompozno najavljuje neki događaj, naslovi nisu informativni i sl.). Karakteristični primjeri za ovakvu novinarsku praksu su: „Tramp poručio liderima: Ovako više ne može“; „Srpski kadar u UIO BiH na provjeri?“; „Milan Milaković preuzima ‘Šume Srpske‘?“. Bilo kako bilo, ovo može biti u skladu sa trendom sve veće zastupljenosti političkog infotainmenta na medijskom dnevnom redu. Fenomen političkog infotajmenta se ogleda u predstavljanju političkih sadržaja na senzacionalistički i zabavan način, koji je više karakterističan za žutu i tabloidnu štampu.

Slobodna Bosna: Političke senzacije

U Slobodnoj Bosni smo ukupno zabilježili tri političke senzacije, tri čisto informativna (društveno politička) sadržaja, jedan tekst iz rubrike crna hronika kao i jedan komentar. Kao što se može vidjeti, i u Slobodnoj Bosni su uz strogo informativne najčitaniji i sadržaji koji imaju elemente političke senzacije (NOVA SKUPŠTINSKA VEĆINA U KS 16. NOVEMBRA: prof. dr. Damir Marjanović novi premijer?!).

Može se zaključiti kako bh. publika na najčitanijim portaliima u najvećoj mjeri konzumira informativne sadržaje o društveno-političkoj svakodnevici (ukupno 15 tekstova ovog karaktera je među najčitanijim). Zatim, vrlo su izraženi zabavni sadržaji. Registrovali smo 12 tekstova koji su imali zabavni karakter, a koji su se našli među najčitanijim. Tekstovi iz rubrike crna hronika su odmah iza (registrovali smo 11), kao i tekstovi koje smo okarakterisali kao političku senzaciju (ukupno devet tekstova). Konačno, publika ne koristi portale kako bi se obrazovala. Zabilježili smo svega dva teksta koja su imala obrazovni karakter (i to oba na portalu Nezavisne novine).

Ipak…

Detaljnija analiza može nas dovesti do drugačijeg zaključka. Naime, relativno veliki broj zabavnih sadržaja (12) kao i sadržaja koji su imali karakter političke senzacije (9) u zbiru daju realniju sliku medijskih interesovanja publike. Obje vrste tekstova zapravo možemo posmatrati u kontekstu medijske zabavizacije stvarnosti. Drugim riječima, mediji počinju i o politici izvještavati na senzacionalistički način, stvarajući jedan hibridni amalgam zabave i politike. Politika se sve više pakuje u zabavne medijske celofane, što posljedično dovodi do porasta političkog infotajmenta. U tom smislu dolazi do svojevrsne banalizacije političke stvarnosti, pri čemu se posljedično otupljuje i kritička oštrica javnosti. Javnost od političkog subjekta postaje konzument politainmeta, koji stvara privid političke informisanosti.

Kada se na to doda i relativno velika čitanost tekstova koji tematizuju crnu hroniku, onda zapravo dolazimo do zaključka da „laki“ sadržaji prevladavaju. Publika ide za senzacijom, zabavom i negativnim vijestima, čime se do kraja uklapa u postojeću profitno orijentisanu medijsku logiku. Mediji pravdaju objavljivanje ovakvih sadržaja time što to „publika traži“, pri čemu se često zanemaruju profesionalni standardi izvještavanja. Tome u prilog ide i podatak da obrazovni sadržaji gotovo uopšte nisu na radaru publike, ali ni medija. Razlog za to može da leži u činjenici da obrazovne teme nemaju komercijalni potencijal, te da samim tim gube utrku sa profitno atraktivnijim sadržajima.

U tom smislu, kao logično rješenje postojećih problema nameće se snažnija promocija medijske pismenosti, kao koncepta koji se fokusira na kreiranje kritičke svijesti kod publike. Medijski pismena publika može lakše da se odupre većem talasu senzacionalizma u medijima te da od medija zahtijeva kvalitetnije sadržaje i profesionalniji odnos prema izvještavanju. Jedino na taj način može doći do izmjene vladajuće paradigme zasnovane na hiperkomercijalizaciji, u smislu povećanja broja obrazovnih sadržaja kao i kvalitetnijih informativnih sadržaja. Konačno, publici je potrebna i kvalitetna  i pozitivna zabava, koja će se razlikovati od histerije, kiča i vulgarnosti koji danas glume zabavu.