Piše: Ahmed Basyouni
Prema podacima UN-a, od početka izraelskog rata protiv Gaze prošlog oktobra, hiljade Palestinaca, uključujući stanovnike, medicinsko osoblje, pacijente i zarobljene borce, privedeno je i odvedeno u Izrael, obično svezanih ruku i s povezima na očima.
U izraelskoj mreži zatvora Palestinci se suočavaju s proizvoljnim, dugotrajnim i potpuno izolirajućem pritvorom, s dokumentovanim dokazima užasnog mučenja, silovanja, zlostavljanja i drugih okrutnih i ponižavajućih postupaka. Najmanje 53 Palestinca su umrla u izraelskim zatvorima tokom protekle godine kao rezultat ovih uslova.
Broj zatvorenika privedenih iz Gaze je dodatak na 11.600 Palestinaca koji se trenutno nalaze u izraelskim zatvorima.
Al-Araby Al-Jadeed, arapsko izdanje The New Arab-a, objavilo je svjedočanstva dvojice palestinskih zatvorenika koji su zatvoreni u izraelskoj mreži zatvora od početka rata.
Tariq Abed i dopisnik Al-Araby TV-a Mohammed Arab pritvoreni su u Gazi prije osam mjeseci. Njihova svjedočanstva su uzeli dvojica advokata – Khaled Mahajna i ‘M. A.’ – koji su posjetili zatvorenike u zatvoru Ofer 14. jula 2024.
Ovo je drugo svjedočanstvo novinara Mohammeda Araba i prvo Tariqa Abeda.
Mohammed Arab je prebačen u zatvor Ofer 2. jula 2024. nakon što su ga advokati ispitivali 19. juna 2024. Svjedočanstvo koje je dao, a koje je emitovano na Al-Araby TV-u, izazvalo je globalnu osudu, što je dovelo do poziva za zatvaranje ozloglašene vojne baze Sde Teiman zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.
Nekoliko izraelskih vojnika također je upućeno na istragu.
Upozorenje: Ovaj članak sadrži detalje o seksualnom nasilju i mučenju koji čitaoce mogu uznemiriti.
Drugo svjedočenje Mohammeda Araba
(Kada je Mohammed Arab došao na ispitivanje, imao je povez na očima, a zglobovi i gležnjevi su mu bili vezani. Nosio je čistu odjeću, što je bilo u kontrastu s prvom posjetom 19. juna).
Kako si, Mohammede? Jesi li dobro? Želimo ti reći da smo razgovarali s tvojom porodicom, djeca su dobro, pozdravljaju te i kažu da jedva čekaju da te vide.
MOHAMMED ARAB: Moja porodica je još živa? Hvala Bogu na njihovoj sigurnosti… Nisam dobro. Prošao sam iscrpljujuće i kontinuirano ispitivanje nakon vaše posljednje posjete, prije nego što su me prebacili.
Jeste li znali da su me doveli ovdje nekoliko dana nakon vaše posjete? Trojica vojnika su me odvela na ispitivanje u drugi odjel. Svako pitanje se odnosilo na ono što sam vam rekao tokom intervjua […].
Prijetili su mi mučenjem – uz neprestano premlaćivanje. Njihova posljednja prijetnja bila je da će me ubiti zbog curenja informacija koje su emitovane na Al-Araby TV-u, i kako je svijet eksplodirao zbog onoga što se dešavalo u zatvoru Sde Teiman.
(Mohammed nije znao da je u zatvoru Ofer kada je upitan da li zna gdje se nalazi)
Mislim da sam u kampu Sofa blizu Gaze, zar ne?
Nalaziš se u vojnom zatvoru Ofer u Ramallahu.
MOHAMMED ARAB: Izgleda da nemaju namjeru da me puste. Odveli su nas u izraelskim vojnim vozilima, mene i još 100 drugih zatvorenika, s povezima na očima […].
Da li te i dalje zanemaruju medicinski? Da li te i dalje muče? Ispituju?
MOHAMMED ARAB: Ono što nam se dešavalo u Sde Teimanu dešava se i ovdje, ali u različitim stepenima. Kao i prošli put, prijetnje premlaćivanjem ako napravimo bilo kakav pokret; zabranjeno nam je pričanje, okretanje ili podizanje glave.
Još uvijek nas tuku – kao da je prvi dan hapšenja, svaki dan je kao prvi dan u svemu – bol, vriska, mučenje, ispitivanje – nismo se navikli na to i nismo se prilagodili.
Ovdje sa mnom ima preko 100 bolesnih zatvorenika, svi iz Gaze. Neki imaju hronične bolesti, neki su povrijeđeni tokom mučenja, a svi vrište od bola jer nema liječenja.
Tuku nas tačno tamo gdje boli […]. Prvo želim da vam ispričam šta se dogodilo nakon vaše posjete. Ono što sam vidio, ne mogu vjerovati ni sada.
Mislite li na zatvor Sde Teiman? Šta se dogodilo?
MOHAMMED ARAB: Da… dan nakon vaše posjete, grupa vojnika je došla sa psima, došli su tamo gdje smo bili. Nasumično su odabrali zatvorenike iz svake starosne grupe… djecu, mladiće, starce. Natjerali su ih da legnu na pod, licem prema dolje, s rukama vezanim iza glave.
Naredili su psima da ih napadnu, kidajući kožu i meso zatvorenika […], zatim su ih podigli i stavili u ugao gdje je bio veliki “željezni prozor”. Stavili su im ruke na prozor, a zatim ih počeli udarati po leđima, stražnjici i nogama odostraga.
Zatim su opet pustili pse na njih, a jedan od vojnika je pokušao natjerati jednog od pasa da siluje jednog od zatvorenika! Oni uče svoje pse da seksualno zlostavljaju zatvorenike! Možete li to zamisliti?
(Mohammed Arab je nakratko zašutio, a zatim je nevoljko nastavio)
Silovali su zatvorenike pred mojim očima, ubili su zatvorenike pred mojim očima!
Kako? Silovali su zatvorenike? Da li su doveli vojnikinje i skinuli muškarce, naprimjer? Znate li ko je ubijen? Znate li ko je silovan?
MOHAMMED ARAB: Ne! Tamo uopće nije bilo vojnikinja, doveli su zatvorenika kojeg su nasumično odabrali; njegovo ime je ‘H.M.’ i počeli su ga mučiti dok je vriska odjekivala – udarali su ga brutalno.
Zatim su ga skinuli, položili njegovo tijelo na pod i podigli mu stražnjicu, zatim su donijeli aparat za gašenje požara i počeli ga udarati po stražnjici. Zatim su mu umetnuli mlaznicu aparata u anus i otvorili ga… silovali su ga aparatom za gašenje požara i ispraznili ga unutra, govoreći mu na lošem arapskom: “Želimo ugasiti tvoju bol i natjerati te da je zaboraviš”… zatim je izgubio svijest.
Prebacili su ga sa mnom ovdje, a on je u lošem psihičkom stanju, u šoku do sada – ne govori ni s kim.
Napali su i drugog zatvorenika po imenu “J.M.” na isti način – tukli su ga i zlostavljali, doveli pse da ga siluju. Skinuli su ga i stavili pse na njega, oni su kidali njegovo meso, zatim je došao vojnik s “električnom palicom”, koja je emitovala visokonaponske električne šokove, i počeli su ga udarati po genitalijama.
Svjedočenje Tariqa Abeda
Tariq Abed je zatvorenik iz Pojasa Gaze. Otmica se dogodila prije više od 160 dana, držan je u izraelskom vojnom kampu u blizini Gaze 45 dana, a zatim odveden na nepoznatu lokaciju na 20 dana. Kada su ga pitali gdje je bio prije, rekao je da ne zna, ali da je u Oferu od 4. avgusta 2024.
Ispitivan je jednom. Pitanja su se odnosila na Hamas, rakete i borce, a popraćena su batinanjem i mučenjem. Na svako pitanje odgovarao bi: Ja sam civil, ja sam civil. Tariq je izveden pred sud jednom tokom mjeseca Ramazana, a razgovor je obavljen putem mobitela jednog vojnika.
Sudija je produžio njegov pritvor na neodređeno vrijeme, pod optužbama za komunikaciju i saradnju s Hamasom.
Kako si? Jesi li dobro?
TARIQ ABED: Nisam dobro, hvala Bogu na svim njegovim iskušenjima. Konstantno nas muče, stalno tuku sve, ovdje nema mjesta za odmor. Ne znam šta smo učinili da zaslužimo svu ovu smrt, batinanje i mučenje! Kako bi oni reagovali da smo mi njih okupirali? Kako bi oni reagovali da smo mi njih opsjedali i ubijali?
Žao nam je što to čujemo, nadamo se da će Bog olakšati ovo iskušenje za sve nas, kao što ste rekli. Možete li nam reći o svojoj situaciji u zatvoru?
TARIQ ABED: U poređenju s onim što čujem od zatvorenika koje su ovdje prebacili? Ja sam u blagostanju! Zatvor Ofer se razlikuje od zatvora u kojima sam bio ranije, po izgledu.
Sastoji se od malih betonskih soba, bez ventilacije, a svaka soba je veličine oko 6×5 metara. U sobi su željezni okviri kreveta, a u svakoj [sobi] je 16 zatvorenika. Kreveti nemaju madrace ni jastuke, i nema pokrivača. Ponekad broj zatvorenika u sobi poraste na oko 25 […].
Na vratima sobe postoji mali otvor kroz koji nam daju hranu. Većinu vremena su nam zglobovi vezani. Hrana se prosljeđuje kroz taj otvor (pokazuje na otvor na vratima), a jedemo dok su nam ruke još vezane. Neki od ljudi jedu kao kamile, neka ih Bog ojača, jer su im ruke slomljene.
Hrana je grozna, čak gora nego u zatvorima u kojima sam bio ranije […] svaki zatvorenik dobije 100 g hljeba, krastavac ili paradajz i malu kesicu jogurta, a taj obrok nam se daje tri puta dnevno kao doručak, ručak i večera.
U sobama je toalet izložen svima i obavljamo nuždu jedni pred drugima. Toalet je arapskog tipa, ne zapadnog tipa. Sobe su pod nadzorom kamera koje ostaju uključene s pogledom na toalet. Iznad kabine je slavina, ali voda iz nje je za piće… Dozvoljeno nam je da se tuširamo samo jednu minutu. Od kada sam stigao, odjeću sam promijenio samo jednom, tako da nema smisla tuširati se ako je odjeća sama po sebi prljava… da budem pošten, promijenio sam majicu i ošišao se prije nekoliko sedmica.
Kako ste vi i drugi zatvorenici tretirani? Jeste li bili mučeni?
TARIQ ABED: Tokom Ramazana, rekli su nam: “Pripremili smo predstavu za vas”…donijeli su tri Kur'ana u sobu u kojoj smo bili. Zatim su izabrali tri mladića, natjerali ih da sjednu na čiste madrace, i slikali ih i snimali tako. Kada se to završilo, oficir je počeo cijepati Kur'ane pred zatvorenicima, prije nego što ih je gazio nogama.
U Oferu postoje dva odjela koja vojnici nazivaju “Pakao” i “Čistilište”, a namijenjeni su za mučenje.
Ne možemo vidjeti šta se dešava iznutra, ali čujemo vriske drugih zatvorenika koji su mučeni.
Ovo je prijevod iz našeg arapskog izdanja. Da biste pročitali originalni članak, kliknite ovdje.
Prevela Rose Chacko.
https://www.newarab.com/analysis/new-palestinian-testimonies-reveal-horrors-israels-prisons