Ovo nije tekst o fizičkom napadu četvorice maloljetnika na dvojicu sportista Atletskog kluba „Sarajevo“. Ovo nije tekst o maloljetničkoj delikvenciji i njenim posljedicama. Ovo je tekst o našim reakcijama na društvenim mrežama koje je izazvao taj događaj.

Sve je počelo objavom na tviteru novinarke Arduane Pribinje, majke jednog od napadnutih mladića.

„Grupa od 5 huligana sinoć u Baru napala dvojicu mladih sportista AK Sarajevo, koji su u Crnu Goru stigli na sportske pripreme. Moj Harun, kojem su glavu razbili metalnom šipkom je još dobro prošao. Njegov drug Alija ima višestruku frakturu jabučne kosti.“

Iz tvita možemo da saznamo gdje se desio incident, ko je stradao i posljedice napada, ali ne i motiv napada.

Reakcije na tviteru su mnogo zanimljivije: dobar dio ljudi je jednostavno pokazao saosjećanje sa žrtvama i njihovim porodicama uz želju da počinioci budu uhapšeni, sankcionisani, ali je bio i veliki broj onih koji je to posmatrao potpuno drugačije.

Iz ovih nekoliko tvitova, a ima ih još mnogo, ovaj incident se veoma lako iskoristio za dnevnopolitičke igre koje se danas svakodnevno vode u Crnoj Gori, interpretirajući incident kao rezultat promjene vlasti u ovoj državi i srpskog nacionalizma.

Iako u tom trenutku niko od ovih tviteraša nije znao motiv napada, niti ga je mogao naslutiti iz tvita Arduane Pribinje, to ih nije spriječilo da iznesu svoje mišljenje.

Ovo otvara nekoliko pitanja.

• Da li se sve što nam se danas dešava na Balkanu možemo objasniti nacionalizmom i promjenom vlasti?
• Da li se svako nasilje može objasniti kroz nacionalnu mržnju i da li se za sve mogu okriviti političari koji su trenutno na vlasti ili su bili na vlasti?
• Da li huligan i kriminalac može biti anacionalan ili njegov primarni identitet mora biti Srbin, Crnogorac, Hrvat, Albanac…?

Još jednom smo prisustvovali banalizaciji nekog događaja svodeći ga isključivo na etnički sukob, zanemarujući sve druge uzroke i motive. Izgleda da nam je teško da prihvatimo da postoje ljudi, pogotovo mladi, koji su spremni da nekome razbiju glavu samo zato što ga je neko krivo pogledao, rekao ili se ponašao. Možda je ta njihova agresija posljedica nesređenih porodičnih odnosa, nasilja u porodici ili vršnjačkog nasilja, zanemarivanja, želje za dokazivanjem ili su jednostavno psihopate.

Da li smo toliko deformisani da to ne vidimo i prihvatamo ili smo samo bezobrazni da ovakve incidente koristimo za političke obračune?

Posljednja vijest koju smo mogli pročitati glasi: „Prema saznanjima Primorskog portala, maloljetnici iz Bara su istakli da povod napada nije na nacionalnoj osnovi.“

Atletičari iz Sarajeva će se oporaviti, nadam se da će barski huligani završiti kod psihologa, ali nisam siguran da će se naše društvo skorije oporaviti od nemoralnog manipulisanja činjenicama zarad obračuna sa političkim neistomišljenicima.