Smrt djevojčice iz Kaknja

Jednu su djevojčicu iz Kaknja, dvoipogodišnju Dženu Gadžun, roditelji nedavno dovezli u Sarajevo da joj ljekari, u vjerovali su rutinskoj operaciji, otklone problem sa očnim kapkom. Nakon primljene anestezije, djevojčica je pala u komu, u životu su je kratko održavali aparati i jutros je izgubila borbu za život kojeg praktično nije ni otpočela živjeti.

Vijest je toliko bolna, tragedija toliko strašna i nepravedna, da umjesto riječi, umjesto bilo kakvog komentara zaslužuje samo teške suze i duboki krik.

Inspekcijski nadzor koji je pokrenut nakon što je mali anđeo pao u komu, otkriva teški javašluk, zaobilaženje zakonskih normativa u privatnoj oftamološkoj ordinaciji u koju je djevojčica ušla živa i zdrava i izašla u smtonosnoj komi.

Kada je prije nekoliko godina jedan ovdašnji svemoćni nacionalisitčki lider probleme sa očnim vidom rješavao u klinici u Hrvatskoj, bio je kritiziran, mada za to nije bilo razloga i osnova jer je imao razloge za taj čin. On bolje nego iko, iz prve ruke zna, sa kakvim bi rizicima, nestručnošću, čak i njemu tako moćnom, bilo povezano podvrgavanje i prešuptranje na milost i nemilost, znanje i neznanje sarajevskim klinikama, javnim ili privatnim. Takav zdravstveni rizik i životni izazov sebi ne dopušta niko u ovoj zemlji ko ima novca, veze i utjecaja da svoje liječenje obavlja negdje drugdje.

Ljudski život u ovoj je zemlji tako bagatelno jeftin, za sve osim za one koji su se obogatili na tuđim životima.

STRAŠNO, STRAŠNO, NEOPROSTIVO! (Senad Avdić, OBN, Slobodna Bosna)

Kako reagiramo na poplave?

Iz 2014. nismo ništa naučili, pomoć koju smo dobili smo iskoristili da otklonimo štete, ali nismo sjeli da vidimo kako ih u budućnosti prevenirati jer mi ne možemo znati kada će se nevrijeme desiti, ali se možemo spremati i zaštiti. S druge strane – nemamo sistem koji prati intervencije u prirodi gdje pojedinci, za potrebe svog biznisa ili stanovanja, neoprezno narušavaju prirodu svojom neplanskom, često ilegalnom i neopreznom gradnjom. Činjenica je da nemamo  informacije da li su poslije 2014-te Vijeće ministara BiH ili entitetske Vlade, odnosno Ministarstva zadužena za vode, sjeli i analizirali situaciju, pravili planove, planirali sredstva, akcije… Istovremeno – mi u BiH klimatske promjene ne shvatamo ozbiljno, govorimo da smo presiromašni i da ne treba da se bavimo time iako strategije razvoja EU u klimatskim promjenama vide priliku za tranziciju koja prepoznaje društveno-ekonomski razvoj kao prirodan link prema zaštiti okoliša. U okolišnim i zelenim politikama su ekonomija, razvoj, nova radna mjesta,  a mi ne znamo da li naša politika ima planove i da li su spremni da intervenišu i na koji način jer se sa građanima ne kominicira.  Uz to – građani se fokusiraju na portale koji objavljuju fotografije političara na bagerima i slično, ali nemaju jasne artikulisane zahtjeve. S druge strane pravosuđe ne funkcioniše, ali prilozi na portalima nisu način, crni humor možda pomaže u trenutku,  no ne pomaže dugoročno i  ne donosi odgovorno rješenje. S druge strane – građani ne koriste  izbore kao jedino oruđe koje može mijenjati odnose. (Sanela Klarić, zastupnica Naše stranke u Parlamentu FBiH; Interview.ba)

Zašto se Srbija ubrzano naoružava?

Raguž smatra da je ovo što Dodik radi dio dugoročnih procesa i strategija.

“Ako vi imate već takvu ekskluzivnu poziciju, kao što RS ima unutar dejtonske BiH, pitanje je zašto vi u odnosu na takvu poziciju koja je superiorna u odnosu na poziciju druga dva konstitutivna naroda želite nešto još više iznad toga. To je ozbiljno pitanje. A odgovor možete dati jedino u kontekstu etabliranih poruka koje dolaze od najznačajnijih dužnosnika unutar Srbije, vladinih struktura o srpskom svetu, o činjenici da se Srbija intenzivno vojno naoružava, o činjenici da nije i uopće je pitanje kad će biti riješeno pitanje odnosa Beograda i Prištine, odnosno Srbije i Kosova, pitanje Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine. Sve su to pitanja koja vise u zraku. Činjenica je da smo mogli vidjeti reakciju Rusije kad je u pitanju Vijeće sigurnosti. Poruke Rusije ne treba potcjenjivati i treba ih ozbiljno uzeti u obzir. I sigurno da se to ne može gledati izdvojeno i izvan tog konteksta interesa Rusije i koliko je Srbija zaista iskrena na evropskom putu, a koliko još uvijek kalkulira sa Rusijom i njenom pozicijom ovdje i ulogom Srbije i Republike Srpske u ostvarenju ruskih geostrateških interesa. Sve su to ozbiljna pitanja i ona su objektivno na stolu.” (Martin Raguž, FTV)

Preminuo britanski fotoreporter, autor čuvene fotografije iz opkoljenog Sarajeva

Nagrađivani fotoreporter, Britanac Tom Stoddart, autor legendarne fotografije ‘Žena iz Sarajeva’ koja je nastala 1995. godine u opkoljenom Sarajevu preminuo je u 68. godini života.

Od Stoddarta se na društvenim mrežama opraštaju mnogi prijatelji i poštovatelji njegovog rada.

“Pored oštrog oka za fotografiju. Pored činjenice da se probio svojim radom i ostao vjeran korjenima fotografije u vijestima. Bio je osoba s kojim je bilo lako usurađivati i velikodušan kad je u pitanju vrijeme i podrška”, napisao je jedan od korisnika Twittera u oproštajnoj poruci.

Stoddartove fotografije iz ratnog Sarajeva obišle su svijet, a kolekciju je obilježila fotografija ‘Žena iz Sarajeva’ u čijem opisu piše “Meliha Varešanović ponosno i prkosno korača na putu na posao u opkoljenom Sarajevu”.

Fotografija se našla u Stoddartovoj kolekciji ‘Izvanredne žene’ koja obuhvata period rada od deset godina, a koja je prošle godine bila izložena u galeriji u Newcastleu.

U sjećanju na ratni period u Bosni i Hercegovini, Stoddart je jednom prilikom izjavio kako je odlučio da mora otići u Sarajevo nakon što su slike iz glavnog grada BiH iz ranih 1990-ih odaslane u svijet.

Vraćao se nekoliko puta tokom rata, a kazao je kako ga je fascinirao otpor žena u ratu.

“Glavni razlog zašto sam se stalno vraćao bio je taj što nisam mogao a da ne budem pogođen dostojanstvenim i odlučnim načinom na koji su se ti ljudi ponašali. Znao sam da će preživjeti dok god budu bili takvi. Dugo sam fotografirao žene. Kao i u svim sukobima, žene najviše pate. Sarajke su u prosjeku smršavile 20 kilograma. Trčale su posvuda, pokušavajući pronaći hranu za svoju djecu, muževe i roditelje – stavljajući potrebe voljenih ispred svojih. Skupljali su se kod pumpi za vodu i u grupama tražeći hranu. Bilo je zapanjujuće gledati to”, istakao je.

Stoddart je tokom boravka u ratnom Sarajevu ranjen. U grad se vratio na 20. godišnjicu opsade, kada se sreo sa Sarajkom koju je fotografirao u ratu. (N1)