MEDIJI U REPUBLICI SRPSKOJ: Frontalni napad na novinare

Predsjednik manjeg entiteta tradicionalno se iživljavao nad novinarima BNTV-a, a MUP RS priveo je Nikolu Moraču i nakon ispitivanja zaplijenio mu mobitel

MEDIJI U REPUBLICI SRPSKOJ: Frontalni napad na novinare
Novinarski protest u Banjaluci; Foto: Miomir Jakovljević/Ringier

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nikada nije  volio neposlušne novinare i koliko je god to bilo u njegovoj moći trudio se otvoreno iskazati sopstvenu netrpeljivost. Pri tome je demonstrirao zavidan nivo krkanluka, muškog nasilništva i bezobrazluka karakterističnog za lokalne moćnike.

Posljednjih deset dana taj je gard intenzivirao s nekoliko ispada. „Nemoj ti na nama ovdje da liječiš svoje frustracije“, poručio je nekom iz ekipe BNTV-a i, izbezumljenog pogleda, iznova pokazao da je zapravo on taj koji frustracije isporučuje nezaštićenim novinarima i kompletnoj javnosti. Paralelno s njegovim napadom desio se novi skandal u MUP-u Republike Srpske. Tamo je bez valjanog povoda priveden novinar portala Srpskainfo Nikola Morača. On je objavio nekoliko tekstova o povezanosti pripadnika MUP-a s narkomrežom u BiH i regiji, i to je, po svemu sudeći, pozadina privođenja, iako je kao formalni razlog naveden drugi tekst, u kojem je pisano o nedavnom slučaju silovanja.

Kada glavni šerif javno vrijeđa i targetira novinare, a policija ih u isto vrijeme privodi na informativne razgovore, jasno je da se tu radi o deficitarnom demokratskom prostoru u kojem je pravo na slobodu izražavanja ugroženo. Gdje su god novinari pod političkom i policijskom represijom, tu nema sreće za društvo. Ovaj put esnaf je reagirao kolegijalno i javnom šetnjom ulicama Banje Luke skrenuo pažnju na uvjete u kojima rade, zbog čega se Dodik nije pretjerano uzrujao, ali MUP jeste, poslavši u javnost priopćenje gore od svih prethodnih.

Postoji realna opasnost da sramnim stopama Milorada Dodika krene i Dino Konaković, ministar spoljnih poslova BiH. Osim što dolazi iz osjetno uljuđenijeg političkog ambijenta, Konaković s Dodikom dijeli samouvjerenost koja ga ometa u samokontroli pa često raspravlja s ljudima koji izvještavaju o njegovim potezima. U zrelim demokratskim društvima to se ne radi. Kada neko dođe na javnu funkciju mora biti svjestan da je istog trenutka postao legalni objekt društvene kritike koja mu često neće goditi. Čak i kad je ta kritika neosnovana, a ovdje to nije bio slučaj, političar ne bi trebao ulaziti u rasprave.

About The Author