Dragan Čović i RTRS, majstori Orwellovog novogovora

Za Čovića, pregovori o Izbornom zakonu nisu propali, nego je isteklo vrijeme za postizanje dogovora. Za RTRS nema rata u Ukrajini, već se spominju “sukobi u Ukrajini”, “ruska akcija” i “demilitarizacija nacističke vojske”

Dragan Čović i RTRS, majstori Orwellovog novogovora
Foto: Patria

OBN: “Debata tjedna”, 4. marta

ODMJERENI IVANIĆ I LAGUMDŽIJA: Emisija o refleksijama rata u Ukrajini na svijet i regiju u kojoj su gostovali Mladen Ivanić i Zlatko Lagumdžija, a moderirao Zvonko Komšić, bila je TV debata u pravom smislu te riječi. Rasprava oponenata o pitanju od javnog interesa o kojem argumentiraju kritičkim promišljanjem pod istim uslovima. Iako su stavovi Ivanića i Lagumdžije o krucijalnim pitanjima o Ukrajini, ali i o BiH, oprečni, to ih nije spriječilo da racionalno i odmjereno razgovaraju, uz fer i profesionalan odnos voditelja. On je, između ostalog, pitao i o onome što plaši većinu građana u BiH: Koliko je realna najava o 50.000 srbijanskih specijalaca koji bi mogli preći Drinu? Gosti su objasnili razloge zbog kojih to smatraju nemogućim. Umjesto toga, Lagumdžija savjetuje medijima da mijenjaju teme izvještavanja. Podsjećajući da je najjača finansijska institucija u BiH Elektroprijenos BiH vrijedan 300 miliona KM, pita zašto Milorad Dodik i Dragan Čović ne prijete uništavanjem Elektroprijenosa kao što prijete ostalim državnim institucijama. I Ivanić je dodao kako je u toj kompaniji 15-ak zaposlenih pod Dodikovom kontrolom.

BIVŠI FUNKCIONERI: I Ivanić i Lagumdžija su u ovoj emisiji učestvovali kao izvori koji se u novinarstvu nazivaju “bivšim”. Konkretno, Ivanić je bivši član Predsjedništva BiH i bivši ministar spoljnih poslova BiH, a sada počasni predsjednik PDP-a. Lagumdžija je pak bivši predsjedavajući Vijeća ministara BiH i bivši ministar spoljnih poslova, a sada predsjednik Fondacije Društva zajedničkih vrijednosti. Jasno da u emisiju nisu pozvani zbog svojih sadašnjih, nego onih bivših funkcija. Njihovi su stavovi daleko ispod težine stavova aktuelnih političkih funkcionera u BiH. Ipak, baš to što su “bivši” omogućava im određeni odmak od dnevne politike i obaveza prema političkim strankama u izbornoj godini. U tom smislu, bivši funkcioneri s bogatim političkim i diplomatskim iskustvom mogu biti kvalitetni sagovornici.

N1: “Pressing”, 22. februara i 2. marta

NEUTRALNI I NEODREĐENI ČOVIĆ: Pitanje Amira Zukića tokom intervjuisanja Dragana Čovića je jasno: “Na čijoj ste strani − ruskoj ili ukrajinskoj?” Odgovor je, međutim, ne samo neodređen i uvijen nego i kontradiktoran. Čović, kaže, nije ni na jednoj strani, a ono što podrži EU bit će i stav HDZ-a. Zukić interveniše podsjećajući gosta da je EU podržala Ukrajinu. Ignorisanje činjenica Čović je i u nastavku emisije kompenzirao semantičkim cjepidlačenjima pokušavajući dovesti novinara u situaciju da obrazlaže svoja pitanja, a ne on svoje stavove. Tako blokada institucija nije blokada; pregovori o Izbornom zakonu nisu propali, nego je isteklo vrijeme za postizanje dogovora; najava političkih procedura za novu institucionalnu i teritorijalnu organizaciju BiH nije dezintegrisanje BiH, nego garant ravnopravnosti, funkcionalnosti, prosperiteta… Na većinu takvih odgovora novinar je adekvatno reagovao ukazujući na njihovu koliziju s činjenicama. Recimo, kada Čović kaže da neće imati ko raspisati izbore u BiH ove godine, Zukić podsjeća da je to u nadležnosti CIK-a. Kad Čović ne odustaje osporavajući legalnost CIK-a, Zukić argumentirano pobija Čovićev iskaz. S druge strane, Čović je izbjegao odgovor na neka pitanja u kojima je novinar postavio više potpitanja, što je omogućilo gostu da odgovori samo na ono što želi.

JE LI DODIK TERET I VUČIĆU? Pod utjecajem najava evropskih diplomata i medija, ali i domaćih političara i analitičara o ruskoj destabilizaciji Balkana, Amir Zukić je u intervjuu s Dejanom Jovićem, profesorom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, insistirao na pitanjima ruskog utjecaja na Dodika. Je li centar tog utjecaja u Banjoj Luci? Je li sada jasno da je Dodik svoje dosadašnje postupke koordinisao s Rusijom? Iako je Jović kategoričan u stavu da akteri u BiH nisu samo marionete već imaju i svoju volju, Zukić je sumnjičav. “Bi li Dodik to mogao raditi bez podrške Rusije?” Jović se pokazao kao kompetentan i zanimljiv sagovornik. Obrazložio je zašto ne treba strahovati od novog rata u BiH, kao ni od njenog raspada. Milanović je, kaže, promijenio priču o Dodiku jer zna da bi ga njegovo podržavanje skupo koštalo, a niko u Hrvatskoj ne želi rizikovati mjesto u NATO-u zbog situacije u BiH. Iz priče o glasanju Srbije u UN-u proizašlo je važno pitanje: “Je li Dodik postao teret Vučiću, a Čović Milanoviću?” Jović je siguran da jesu. Prognozira da RS ne bi priznala čak ni Srbija, praveći analogiju s Kosovom. “Kosovo uz svu podršku SAD-a nije uspjelo završiti proces priznavanja države jer oko polovine država svijeta ga ni do danas nije priznalo i ono nije član UN-a. Ako to nije uspjelo Kosovu, kakve su šanse bilo kome na Balkanu ko nema SAD uz, nego protiv sebe, da uspije u toj ideji?”

RTRS: “Drugi ugao”, 7. marta

DEMILITARIZACIJA UKRAJINSKIH NACISTA: U emisiji o ratu u Ukrajini štošta je bilo sporno. Profesionalno i etički neadekvatna je i terminologija kojom se označava ovaj događaj. Kao da i za novinare RTRS-a važi novi Putinov zakon kojim je zabranjeno rat u Ukrajini nazivati ratom. Ni novinar Jasenko Todorić, a ni njegov gost Željko Budimir, profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci, ne spominju rat. Slušamo o “sukobu u Ukrajini”, “ruskoj akciji” i “demilitarizaciji nacističke vojske”. Budimir je jedini gost u jednosatnoj emisiji, čime ni formalno nije ispunjeno pravilo druge strane. Usto, u emisiji nema nijednog priloga koji bi gledaocima približio temu ili gosta, pa joj nedostaje dinamike. Čak su i pitanja Todorića malobrojna, pa emisija podsjeća na monolog. A za ilustraciju sadržaja tih pitanja navodimo ono u kojem se pravi analogija između “Oluje” u Hrvatskoj i napada na Ruse u Ukrajini! Indikativna su i pitanja koja u emisiji nisu postavljena. Recimo, ono koje bi se odnosilo na glasanje Srbije za rezoluciju UN-a kojom se osuđuje ruski napad na Ukrajinu. Nisu postavljena ni pitanja o poziciji Dodika u novim okolnostima, kao ni o najavljenim sankcijama protiv njega.

BNTV: “Puls”, 3. marta

SPORAZUM IZ MINSKA? Odgovarajući na pitanje urednice Suzane Rađen Todorić o tome da li je EU reagovala preoštro u sankcionisanju Rusije, srbijanski diplomata Zoran Milivojević je kategoričan: nije. Ali, zamjera Evropskoj uniji što nije insistirala na provođenju Sporazuma iz Minska iz 2014. Tu je, kaže, EU zakazala. Većina gledalaca do rata u Ukrajini nije bila upućena u politička zbivanja u ovoj zemlji, pa ni u odredbe spomenutog Sporazuma, zbog čega bi bilo korisno da je urednica zatražila obrazloženje onoga na što su se potpisnice obavezale, kao razloge iz kojih i ništa od ovoga nije provedeno. Gost u studiju Vlade Radulović, srbijanski vojni analitičar, ne isključuje mogućnost “prelijevanja” krize na Balkan jer smatra da BiH i Srbija ostaju jedini manevarski prostor za utjecaj Rusije u Evropi.

ZAKLJUČAK: U fokusu političkih emisija je ruski napad na Ukrajinu. RTRS to ne naziva ratom, pa u “Drugom uglu” slušamo eufemizme: ruska akcija, demilitarizacija Ukrajine, sukob u Ukrajini. U “Pulsu” gosti s drugačijim stavovima koji pričaju o ratu u Ukrajini kojim je Rusija prekršila međunarodno pravo. U “Debati tjedna” OBN-a argumentovana i odmjerena debata Ivanića i Lagumdžije uz profesionalan odnos urednika.

About The Author