Najvažnije pitanje

Klimatske promjene se često predstavljaju kao predviđanje na temelju složenih kompjuterskih modela. Ali naučna osnova za klimatske promjene mnogo je šira i modeli su zapravo samo jedan njen dio (i, ako vam je to bitno, iznenađujuće su precizni).

Naučnicima je već više od stoljeća jasna osnovna fizika koja stoji iza fenomena zagrijavanja uzrokovanog stakleničkim plinovima poput ugljičnog dioksida. Ovi plinovi čine samo mali dio atmosfere, ali imaju znatnu kontrolu nad Zemljinom klimom zato što dio topline ove planete zadržavaju prije no što ode u svemir. Ovaj efekat staklenika je itekako važan: zato planeta tako udaljena od Sunca ima tekuću vodu i život!

Ljudi, međutim, tokom industrijske revolucije počinju sagorijevati ugalj i druga fosilna goriva za pogon fabrika, topionica i parnih mašina, što je dodavalo (sve) više stakleničkih plinova u atmosferu. Ljudske aktivnosti sve otada zagrijavaju ovu planetu.

Da je to tačno znamo zahvaljujući ogromnom broju dokaza koji počinju mjerenjima temperature na meteorološkim stanicama i brodovima sredinom 19. stoljeća. Kasnije su naučnici satelitima počeli pratiti površinske temperature i tražiti tragove klimatskih promjena u geološkim zapisima. Svi ovi podaci zajedno govore istu priču: Zemlja postaje sve toplija.

Od 1880. godine je prosječna globalna temperatura porasla za 2,2 stepena Farenhajta ili 1,2 stepena Celzijusa, a najveće promjene dogodile su se krajem 20. stoljeća. Kopnena područja zagrijala su se više nego morske površine, a najviše se zagrijao Arktik – samo od 1960-ih za više od 4 stepena Farenhajta ili 2.18 stepena Celzijusa.

Promijenili su se i temperaturni ekstremi. Sada su SAD-u rekordno visoke dnevne temperature dvaput brojnije od rekordno niskih.

Ovoliko zagrijavanje nema presedana u novijoj geološkoj istoriji. Čuvena ilustracija, prvi put objavljena 1998. godine i često nazivana grafikonom hokejaške palice, pokazuje da su temperaturne krivulje vijekovima ostajale prilično ravne (nalik na dršku palice) prije nego što su se naglo krenule prema gore (lopatica). Temelji se na podacima iz godova drveća, ledenih jezgara i drugih prirodnih pokazatelja. A osnovna slika, koja je odoljela decenijama podjednako detaljnih ispitivanja i klimatskih naučnika i njihovih protivnika, pokazuje da je Zemlja danas toplija nego što je bila u najmanje 1.000 godina, a vjerovatno i mnogo duže.

U stvari, površinske temperature zapravo prikrivaju prave razmjere klimatskih promjena, jer je okean apsorbovao 90 posto topline zarobljene stakleničkim plinovima. Mjerenja koja posljednjih šest decenija vrše okeanografske ekspedicija i mreže plutajućih instrumenata pokazuju da se zagrijavaju svi slojevi okeana. Prema jednoj studiji, okean je od 1997. do 2015. godine apsorbovao istu količinu toplote kao u prethodnih 130 godina.
Da se klimatske promjene zaista događaju znamo i po tome što na sve strane vidimo njihove posljedice. Ledene ploče i glečeri se smanjuju, a nivo mora podiže. Arktički morski led nestaje. U proljeće se snijeg brže otapa a biljke ranije procvjetaju. Životinje se sele na veće nadmorske visine i geografske širine da bi pronašle hladnije uslove. A suše, poplave i šumski požari postaju sve ekstremniji.

Mnoge od ovih promjena bile su predviđene modelima, a sad se golim okom zapaža kako se ostvaruju. (The New York Times, Riječ i djelo, prevela Mirjana Evtov)

Glumatanje zelenih politika

… Moraćemo da nastavimo s javnim kampanjama, ali u ovom trenutku one ne proizvode dovoljan pritisak koji bi promenio računicu predsednika država i izvršnih direktora korporacija. Delimično, to je zato što svaki politički napredak – kao što je, recimo, zakon o smanjenju inflacije – služi da rastereti političare urgencije da učine više: Bajden sad može da kaže da je uradio više od bilo kog drugog predsednika na rešavanju klimatskih promena (naravno, njegov najverovatniji takmac je sve to nazvao prevarom). Za sredinu septembra planira se okupljanje aktivista u Njujorku, u isto vreme kada je generalni sekretar UN, Antonio Gutereš, sazvao samit o klimatskim ambicijama. Namera aktivista je da od Bajdena, koji će se možda obratiti Generalnoj skupštini UN, zahtevaju poštovanje Guterešovih ciljeva za prekid ekspanzije fosilnih goriva, posebno zato što su SAD i dalje vodeća zemlja u svetu po proizvodnji nafte i gasa. Međutim, dok trpimo posledice poslednjeg toplotnog talasa, čini se da je potrebno mnogo više – poput demonstracija povodom Dana planete Zemlje pre pola veka, koje su izvele deset odsto američkog stanovništva na ulice. Erupcije tog obima menjaju političku stvarnost. A te erupcije obično nisu ukorenjene samo u strahu i besu, već i u ljubavi i rešenosti.

Veliko izlivanje nafte u Santa Barbari 1969, koje je izazvala platforma na oko 10 kilometara od obale Kalifornije, bilo je jedan od motiva za proglašenje prvog Dana planete Zemlje, aprila 1970. Ljudi su besneli zbog prizora mrtvih morskih ptica natopljenih naftom, ali su se borili i da sačuvaju ono što vole: okean, plažu, priliku da mirno sede na pesku. Nezapamćen talas vrućina ovih dana izaziva opravdan strah, ali treba i da nas podseti koliko je povetarac vredan, kako je izuzetan modri zimski dan i koliko je dragocena svežina noći. Plaši me nabujala reka na 500 metara od moje kuće, ali me takođe podseća na to koliko je zapanjujuće divna. Ova planeta je i dalje uzbudljivo lepa i ta lepota mora biti ono što nas pokreće na akciju. Kao i lepota koju su ljudi u stanju da izvedu: smrtonosnu snagu sunca, pomoću panela, možemo pretvoriti u elektrone kojima rashlađujemo domove u vreme toplotnih talasa. Ako sve to zvuči preterano, naučnici kažu da je pretprošla nedelja oborila rekorde najtoplijih dana u periodu od oko 125.000 godina, što nas gura na samu ivicu opstanka. Poslednji je čas za preispitivanje.

(Bill McKibben, The New Yorker, Peščanik, prevela Milica Jovanović)

Novi mercedes za Dodika plaćen 302.000 KM!

Duboka finansijska kriza i prazna budžetska kasa u RS očito se ne tiče i ne dira predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, sudeći po posljednjim javnim natječajima i ugovorima koje je sklopio njegov kabinet.

Tako je nakon provedene javne nabavke Dodikov kabinet 26. juna ove godine zaključio sporazum sa Auto Kućom Jajčević iz Banjaluke, inače predstavnikom Mercedesa, o nabavci nove limuzine za Dodika koja će, vjerovali ili ne, poreske obveznike u ovom entitetu koštati čak 302.000 maraka. Za jedan automobil.

U tenderskoj dokumentaciji navedeno je da ova limuzina, između ostalog, treba da posjeduje TV, frižider, te ventilaciju kao i masažu prednjih sjedala. U poređenju s ovim, limuzine ostalih političara, plaćane po 100.000 maraka, izgledaju kao zaprežna vozila.

Istovremeno je kabinet Predsjednika entiteta Republika Srpska putem drugog lota sklopio sporazum sa Autokućom Autorad Pelagićevo vrijedan dodatnih 234.000 KM.

Iako nije navedeno koliko će aotomobila Autorad, inače ovlaštenih predstavnik vozila Škoda i Seat, isporučiti za kabinet predsjednika RS u sklopu ove cijene, pretpostavka je da će to biti tri limuzine za Dodikovu pratnju, po cijeni od 78.000 maraka za svaku.

Inače, poznata je Dodikova slabost na mercedese, i to blindirane, a novi će biti – samo novi u njegovoj kolekciji ovih limuzina koje plaćaju poreski obveznici u RS (isti oni kojima kasne plate i ne uplaćuju se dopronosi).

Dodik je i ranije trošio čitava bogatstva na ove limuzine pa je tako nakon preuzimanja funkcije predsjednika RS 2010. godinu kasnije kupio mercedes, od firme ICM trade Laktaši, koji je koštao više od 500.000 KM!

Tada je revizija utvrdila da je ova laktaška firma odabrana „kao ekonomski najpovoljniji ponuđač“.

Kako su tada izvijestili mediji, ovaj mercedes kupljen je odmah nakon Dodikovog preuzimanja predsjedničke dužnosti, a cijena je u to vrijeme bila jednaka iznosu 786 prosječnih penzija u RS, ili više od 6.000 dječijih dodataka. (Almedin Šišić, Valter portal)