HRIŠĆANI I MUSLIMANI: Zajedno pa kako god

NOVA BLOG PRIČA

HRIŠĆANI I MUSLIMANI: Zajedno pa kako god

Naš saradnik Srđan Puhalo ima običaj reći da u Bosni i Hercegovini funkcioniraju svi aspekti života osim – politike. Ovoj definiciji uz politiku moramo još samo dodati i društvene mreže i eto kompletne slike života u zemlji koja se sredinom devedesetih jedva otarasila rata.

Politika posebno pobudali uoči izbora, kada se sva oružja izbace na površinu, a pošto su glasanja svake dvije godine, nije lako izdurati taj uzavreli konglomerat emocija i strasti. Ali zaista, onaj realni, svakodnevni život ne mari mnogo za političke konflikte. Ljudi rade, sarađuju i pomažu jedni drugima uprkos svemu. Prije otprilike pola  godine jedna je Banjalučanka na Facebooku napisala dirljiv status o višegodišnjim posjetama Sarajevu, tokom kojih je doživjela samo najljepša moguća iskustva. U svakoj prilici i na svakom mjestu. Nekako u isto vrijeme naša urednička i novinarska ekipa možda je po dvadeseti put išla u radnu posjetu Banjoj Luci i ponovo se uvjerila da ionako susretljivi ljudi postaju duplo ljubazniji kad im kažemo da dolazimo iz Sarajeva. (Između ostalog, u restoranu su konobari jednom od novinara odbili da prihvate narudžbu za jelo koje je pripremljeno na svinjskoj masti i to su uradili tako diskretno i profesionalno da su svi prisutni ostali fascinirani. A u apoteci, jednom od nas su, pošto im je rekao o čemu se radi i da u takvom stanju mora voziti do Sarajeva, otpakovali kutiju lijekova i dali (poklonili) mu ono što je najbolje za trenutno eliminiranje bolova. I tako iz godine u godinu, svaki novi primjer bolji od prethodnog.)

Naravno da postoji i druga strana medalje, ali o njoj svakodnevno čitamo po medijima i tu nema ništa novo. Činjenica je da ovu bolju stranu života mediji rijetko bilježe, a ona je važna makar koliko i sve one priče o netrpeljivosti i podjelama. Postoje dva ekstremna pogleda na Bosnu i Hercegovinu. Za one koji je ne vole ona je zemlja mržnje, krvi, ubijanja, s druge strane, za one kojima nije mrska to je idilična oaza ljubavi, zajedničkog života, sklada i uzajamnog pomaganja. Sporno je samo to da ni jedna od ovih tvrdnji nije tačna kada se uzima kao stopostotna istina, a obje dobijaju na snazi i uvjerljivosti kada ih se integrira u kompletnu sliku. Ovdje možete naći i užasavajuće i zadivljujuće primjere života.

Zanimljiv je u tom pogledu i primjer Neuma. Svaki incident koji se tamo desi vrlo brzo dospije u medije. Zasluženo, naravno, ali ti rijetki incidenti u drugi plan potiskuju činjenicu da na jugu cvjeta ono što ne baš najsretnije uobičavamo nazvati suživotom Hrvata, Bošnjaka, Srba i svih drugih koji zabasaju u jedini bh. grad na moru. Neum je turističku ekspanziju izgradio upravo na konceptu ljubaznosti. Zanimljivo je iskustvo jednog mladog Sarajlije koji kaže da tamo provodi kompletna proljeća i ljeta i da se potpuno saživio s lokalnim stanovništvom. Uz to, još je intrigantnije njegovo iskustvo s hrvatskim graničarima. Pošto svakog dana ide na kupanje na Pelješac, a često pravi izlete do Dubrovnika, desi se da tokom jedne sezone po tridesetak puta pređe granicu između dvije zemlje. Također znamo za česte priče o oštrom odnosu njihovih službenika prema stanovnicima Bosne i Hercegovine, ali njegova iskustva su opozitna. Pošto su mu upamtili auto, službenici Hrvatske ga uglavnom puštaju bez administrativnih odugovlačenja, a samo su ga dva puta zadržali malo duže, jednom da ga opomenu da mu uskoro ističe registracija i da ne dozvoli da propusti rok, a drugi put su htjeli da mu vide psa. I ne samo da je na granici  nailazio na susretljive ljude i perfektan odnos, nego kaže da su ugostitelji u Dubrovniku (mahom Dubrovčani i Beograđani) bili još ljubazniji. Gdje god bi došli, nailazili su samo na vrhunski obučeno i susretljivo osoblje koje im je između stranih i domaćh tarifa uvijek naplaćivalo po ovoj drugoj. U Prapratnom su im u restoranu poklonili netom ulovljenu sabljarku.

I tako bismo mogli do u beskraj. Politika ide svojim putem, život svojim. U nekim bitnim aspektima, kao što se većina ljudi uvjerava svakodnevno, politika ipak nema ingerencije nad životom, ne uspijeva do kraja pokvariti i zatrovati međuljudske relacije  i nama je to pravo kul.

About The Author