PREDSTAVLJAMO BH. FOTOGRAFE: Midhat Poturović i životna priča dječaka Ismaila Zulfića

Istražujući fotožurnalizam i dokumentarnu fotografiju, Poturović više od dvije godine gradi storiju o Ismailu i njegovoj zadivljujućoj volji za životom

PREDSTAVLJAMO BH. FOTOGRAFE:  Midhat Poturović i životna priča dječaka Ismaila Zulfića
Ismail pliva punom snagom tokom treninga na Olimpijskom bazenu Otoka u Sarajevu. Kao mali, on je pao u bazen u kojem je počeo da se guši, nakon toga je imao strah od vode. Ismailov prvi trening trajao je dva sata, tek nakon sat vremena pristao je ući u vodu. Po završetku treninga nije htio izaći iz vode. Foto © Midhat Poturović

 

Midhat Poturović rođen je 1985. godine u Sarajevu. Za fotografiju se zainteresovao u ranim studentskim danima, i već tada najveće interesovanje pokazuje za dokumentarnu fotografiju. Narednih godina je ta želja za prikazivanjem istine prerasla u profesiju fotoreportera. Uticaj na životni poziv je jednim dijelom imalo i iskustvo djetinjstva provedenog u opkoljenom Sarajevu, tokom rata u Bosni 1992-1995. Rat je dramatično promijenio fizičko, ekonomsko i socijalno okruženje u kojem živi, tako da Poturović inspiraciju danas crpi iz potrebe za prikazivanjem promjena u društvu, s posebnim akcentom na ukazivanje potrebe poštovanja razlika i ljudskih prava, na borbu protiv marginalizacije, diskriminacije i predrasuda.

Dokumentarna fotografija je moćan alat koji može da utiče na zajednicu bez obzira na generacijske, jezičke i kulturne razlike. Godinama fotografijom istražuje i bilježi pobjede i poraze u društvu, promoviše pozitivne vrijednosti i dostignuća okruženja u kojem živi. Vjeruje da samo ozbiljan pristup, potpuna posvećenost i profesionalnost u radu pokreće pozitivne promjene u zajednici i životu svakog pojedinca.

Završio je nekoliko radionica renomiranih imena u modernom fotožurnalizmu: NOOR Masterclass u dokumentarnoj fotografiji, a mentori su bili članovi NOOR foto agencije, Andrea Bruce, Stanley Greene, Kadir van Lohuizen. Foundry radionicu iz oblasti fotožurnalizma u klasi fotoreportera Ron Haviva. Radionicu „Upotreba dokumentarne fotografije u medijima – kako fotografiju predstaviti u multimedijalnom okruženju, iskombinovati sa audio-video elementima” čiji je predavač bio Damir Šagolj, fotoreporter agencije Reuters.

Dobitnik više prestižnih fotografskih priznanja od kojih se mogu izdvojiti:  Prvo mjesto ”FOKUS AWARD 2018” Međunarodni festival fotografije, te prvo mjesto “BETA FOTOGRAFIJA GODINE 2018. “ konkurs za najbolju novinsku fotografiju u jugoistočnoj Evropi. Na konkursu „Fotografija godine u BiH 2012” osvojio je nagradu za najbolju fotografiju u kategoriji “Press”. Na istom takmičenju je 2011. godine osvojio nagradu za najbolju fotografiju u kategoriji “Press” koja je osvojila i počasnu Grand Prix nagradu za najbolju fotografiju na konkursu.

Bio je gost predavač u Berlinu na BTK Fakultetu umjetnosti i dizajna – Univerziteta primijenjenih znanosti Europe. U saradnji s Centrom za postkonfliktna istraživanja održao radionice “O fotožurnalizmu”, kao i radionicu “Dokumentarna fotografija” u sklopu Pravo Ljudski Film Festival Sarajevo – ZUMIRAJ PRAVA. Izlagao na brojnim izložbama u BiH i svijetu, te osnovao Udruženja BH Fotografi.

Tokom dugogodišnjeg rada usmjerava se na projekte koji zahtijevaju istraživanje i izražavanje kroz fotožurnalizam i dokumentarnu fotografiju. Više od dvije godine radi na ličnom projektu koji ima za cilj da podiže svijest o ideji inkluzije, promoviše i podržava inkluzivno društvo. To je priča o dječaku Ismailu kojeg je upoznao 2016. godine. Ismail je rođen bez obje ruke i s deformitetom jednog stopala, a na drugom su mu sastavljeni prsti. Dječak koji je imao strah od vode, danas nas prije svega oduševljava svojim plivanjem. On je borac za inkluzivno društvo, još uvijek mlad da zna kako je njegov uspjeh važan u ovoj borbi. Danas je odličan u plivanju, skijanju, vožnji hoverboarda i mnogim drugim stvarima. Postoji mnogo djece koja imaju ovakav potencijal i zato je potrebno tražiti sistem koji će im to i omogućiti. Priča o ovom dječaku daje veliki doprinos u podizanju svijesti i prevladavanju isključenosti s kojom se suočavaju mnoge osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini. Svojim primjerom ne samo da promoviše inkluziju, već nam pokazuju da to funkcioniše. Pokazuje kako su pojedinci oni koji mijenjaju stvari kada sistem zakaže. Inkluzija nije samo ideja uključivanja drugih, već i uključivanja sebe u društvo koje je jednako za sve. “Superheroj bez plašta“ nas uči kako da budemo bolji i humaniji ljudi i bolje društvo za generacije koje dolaze, a na nama je da pokažemo jesmo li takvi.

 

Ismail pliva punom snagom tokom treninga na Olimpijskom bazenu Otoka u Sarajevu. Kao mali, on je pao u bazen u kojem je počeo da se guši, nakon toga je imao strah od vode. Ismailov prvi trening trajao je dva sata, tek nakon sat vremena pristao je ući u vodu. Po završetku treninga nije htio izaći iz vode. Foto © Midhat Poturović

 

Ismail pliva punom snagom tokom treninga na Olimpijskom bazenu Otoka u Sarajevu. Tri-četiri mjeseca su jednom sedmično iz Zenice išli na bazen, toliko su roditelji mogli priuštiti. Otac ga je nakon posla automobilom vozio do 70 kilometara udaljenog Sarajeva, gdje trening traje sat vremena. Foto © Midhat Poturović

 

Sestra Hana ponosno pokazuje svoju medalju koja je zakačena na zid uz Ismailove medalje. Neke medalje su iz plivanja, a neke iz skijanja, pored medalja su uokvirene i fotografije Ismaila sa sestrom Hanom i njihovim roditeljima. Uz podršku i upornost roditelja, Ismailu su se otvorili novi svjetovi. Dječaka koji je imao strah od vode je samo jedna godina treninga pretvorila u neustrašivog plivača i regionalnog prvaka na takmičenju u Hrvatskoj. Od tada on niže medalje. Foto © Midhat Poturović

Ismail se spušta jednom od skijaških staza na olimpijskoj planini Bjelašnica. Ismailov trener plivanja je i instruktor skijanja, tokom zime oni treniraju i skijanje. Krajem 2017. godine Ismail pravi prve skijaške korake, koje ponosno i vješto prikazuje na olimpijskoj planini Bjelašnica. Foto © Midhat Poturović

Ismail nestrpljivo čeka trenera kako bi zajedno skijali na olimpijskoj planini Bjelašnica. Na takmičenju inkluzivnog karaktera u Njemačkoj ove godine, od 140 takmičara, Ismail je osvojio 19. mjesto. Rekli su im da je izuzetno talentovan i da bi mogao biti svjetski prvak u skijanju za osobe s invaliditetom. Foto © Midhat Poturović

Ismail i njegova sestra Hanna igraju se u dnevnoj sobi u prisustvu svojih roditelja. Roditelji kažu kako je najteže bilo kada ih je Ismail zamolio da mu daju ruke, kako bi ih mogao zagrliti. Najviše ih boli ponašanje društva i institucija čiji je odnos suprotan svim zakonskim, moralnim i etičkim načelima. Društvo takvim ponašanjem čini atipičnu djecu “nevidljivom”. Foto © Midhat Poturović

 

Ismail pokazuje kako vješto vozi hoverboard u svom domu u Zenici. Ismailov otac naučio ga je kako da vozi hoverboard (samo balansirajući skuter) koji mu je pomogao da poboljša ravnotežu za skijanje. Foto © Midhat Poturović

Ismail pokazuje sestri kako pravi zaokrete na biciklu. Vještom Ismailu nije bio problem savladati i vožnju bicikla bez pomoćnih točkova. Jednog dana je primijetio da sva djeca voze bicikle bez pomoćnih točkova, pa je zatražio od roditelja da ih skinu i s njegovog bicikla. Roditelji su to odbili jer su mislili da je još rano za to, da može pasti i povrijediti se. On je tada odlučio da bicikl bez pomoćnih točkova nauči voziti kod druga, roditeljima nije rekao svoje namjere. Ubrzo nakon toga, pronašla ga je u garaži pokušavajući da skine motocikle sa svog bicikla. Njegova volja i želja bile su jače od straha, pa su odlučile da mu dopuste da vozi bez pomoćnih točkova. Foto © Midhat Poturović

Ismail se biciklom spušta niz brdo prema njegovoj kući u Zenici. Kaže da više uživa kada je teren neravan jer vožnja po cesti mu nije interesantna. Foto © Midhat Poturović

Mama Elmina zakopčava Ismailu jaknu nakon školskog dana ispred osnovne škole Hasan Kjafija Pruščak u Zenici. Ismailovi roditelji su bili zabrinuti da će osnovna škola odbiti da ga prihvati, kao što je to učinilo nekoliko vrtića. Roditelji su uz pomoć stipendije uspjeli osigurati da Ismail ide u prvi razred privatne osnovne škole Hasan Kjafija Pruščak u Zenici. Foto © Midhat Poturović

Ismail boji crtež tokom školskog časa u osnovnoj školi Hasan Kjafija Pruščak u Zenici. U školi kažu kako je Ismail veseo, energičan dečak koji je uspešan u sportu, svi su ponosan što on predstavlja njihovu školu. Foto © Midhat Poturović

 

Osmogodišnji dječak Ismail Zulfić u zagrljaju odgajateljice iz vrtića Nisvete Kozlić nakon promocije knjige “Leptir’ – priče o nevidljivim krilima. Pozitivan utjecaj na Ismaila u njegovom razvoju imala je odgajateljica jedinog vrtića koji je Ismaila prihvatio. Nisveta Kozlić, odigrala je glavnu ulogu, pripremivši djecu u vrtiću na situaciju u kojoj se nalazi Ismail, ali i njega samoga na novo okruženje. Sve to je postigla pričom o leptiru bez krila. Foto © Midhat Poturović

Ismaila se igra sa prijateljicom ganje nakon promocije knjige „Leptir“ – priče o nevidljivim krilima u Zenici. Neki Ismailovi prijatelji sa kojima je išao u vrtić su dio priča u ovoj knjizi o njemu. Bajke iz zbirke “Leptir“ šalju snažne poruke važne za odrastanje u časne i poštene ljude. Foto © Midhat Poturović

Trener Amel ubacuje Ismaila u mali bazen tokom proslave Ismailovog sedmog rođendana na Olimpijskom bazenu “Otoka” u Sarajevu. U novembru 2015. godine u Sarajevu je osnovan plivački klub „Spid“, prvi i jedini klub koji osim rada s tipičnom, radi i s atipičnom djecom. Trener i osnivač plivačkog kluba „Spid“ je Amel Kapo. Zahvaljujući njemu djeca s invaliditetom i poteškoćama imaju mogućnost treniranja plivanja bez naknade. Foto © Midhat Poturović

Ismail nabacuje peticu treneru tokom treninga na Olimpijskom bazenu “Otoka” u Sarajevu. Ljudi su gledali Ismaila neobično, sa mnogo predrasuda kada je trener prvi put doveo Ismaila na bazen. Sada gledaju Ismaila kao šampiona, oni su to promijenili zajedno. On je inspiracija za sve ljude, odrasle i djecu koji ga poznaju ili su čuli za njega. Foto © Midhat Poturović

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja

About The Author