FTV: A šta ćemo s medijskim radnicima?
14. – 20. april 2020.
TEŠKI SAGOVORNICI: Već smo pisali u tome da smo u Aidi Mujan dobili samouvjereno i prepoznatljivo TV lice koje zna izaći na kraj sa vanrednom situacijom, ali i teškim sagovornicima. Početkom sedmice, ispred nje je bio lider SDA, Bakir Izetbegović, kojeg su mnogi prozivali da se u prvim danima epidemije sakrio. Mujan je nastojala držati tempo oštrine, držeći fokus na ekonomskim mjerama i pitanju jesu li one dovoljne, ali gost je stalno izmicao njenim pitanjima pokazujući da zaslužuje još oštriji pristup. Opoziciju je nazvao dokonom, jer sjedi kod kuće, čime je samo otkrio koliko je maliciozan. Razgovoru su najviše nedostajala pitanja o odgovoru i pripremljenosti zdravstvenog sektora na epidemiju, jer Izetbegovićeva supruga je na čelu najveće zdravstvene ustanove u zemlji, a on je na čelu najjače političke stranke.
KAKO SU „OSLOBODILI“ OSLOBOĐENJE? Priča sedmice je ona o otkazima u medijskoj grupaciji Oslobođenje (subota, Jadranka Milošević), gdje su požurili da otpuste čak sedamnaest radnika. U prilogu je dato pravo glasa strukovnim udruženjima koja su upozorila na opštu nesigurnost s kojom se suočavaju medijski radnici u danima krize, a konkretni slučaj je ispraćen izjavom glavne i odgovorne urednice Oslobođenja, Vildane Selimbegović, koja je istakla da su oni samo prvi reagovali. Recesija je već tu, po njenim riječima, a oni su birali između otkaza i spasavanja medija. U nastavku priloga preuzima se ova argumentacija, pa se kaže kako mediji žele doći do zraka, a odgovornost se svaljuje na oglašivače koji su se povukli. Tačne razloge otpuštanja u Oslobođenju još ne znamo, a vlasnici privatnih medija, naravno, sami biraju svoju poslovnu politiku, koliko god bismo ih mi htjeli pozvati na društveno odgovorno poslovanje. Javna televizija je tu da se više zapita o pravima medijskih radnika, ali i da pod lupu kritike stavi ono što tvrde urednici posrnulih medija. Viktor Ivančić u svom satiričnom i vrlo ozbiljnom tekstu-intervjuu postupak Oslobođenja naziva „ubrzavanjem stvarnosti“, aludirajući na to da je popularni list slobodarskog naziva požurio da se „oslobodi“ novinara. Pita se i šta je s naslovom kojim se urednica Selimbegović nedavno zapitala „Šta je s radnicima?!“, sve sa uzbunjujućom interpunkcijom. Tada je još ispisivala generalni lament nad novom ekonomskom realnošću. Lament u kojem očito nema mjesta za njene kolege. Nažalost, ništa od toga nismo gledali u prilogu FTV-a. Sve je stalo u mlaku deklaraciju strukovnih udruženja i u pruženo povjerenje mediju koji otpušta radnika. Pa, da se opet pitamo: Šta je sa radnicima? I to šta je sa medijskim radnicima? Kako to da u prilogu nema novinara, ili se ne propituje način na koji su uručeni otkazi? Da li su ispoštovana zakonom jamčena prava? Zar je moguće da sve stane u nes(p)retnu formulaciju po kojoj je Oslobođenje otkazima nastojalo doći do zraka? Lejla Turčilo je ovdje pisala o prekarnim uslovima rada koji su inače odlika naše medijske zajednice, ali ni riječi o svemu tome na FTV-u.
BHT1: Glas novinara
14. – 20. april 2020.
SAD VS. SZO: Najava SAD-a da će obustaviti finansiranje SZO-a izazvala je reakcije širom svijeta, a dospjela je i u udarnu špicu urednika Dejana Petrovića. Razgovor je upriličen s novinarom Dinom Jahićem koji je sažeo sve odjeke, i dao gledateljima širi kontekst. Bila je to udarna vijest u svjetskim medijima, pa je urednik donio ispravnu odluku da joj da na značaju.
PRIČE O EPIDEMIJI: Tokom cijele sedmice BHT1 donosi priče s osvrtom na posljedice koje epidemija ostavlja u različitim sferama života. U petak, urednik Milan Đurović donosi prilog iz staračkih domova, a TV ekipa je provjerila uslove u kojima žive štićenici, te kakve se sve mjere opreza preduzimaju. Najranjivija populacija zaslužuje veću pažnju, i dobro je da se posjećuju, te da više govori u uslovima u kojima žive.
U Republici Srpskoj je iza nas najduži policijski čas do sada, ali građani su prijavili kršenja zabrane o slobodi kretanja vjernika koji su u crkve odlazili u većem broju. Vladimir Šušak priču donosi kroz razgovor s banjalučkim aktivistom koji je slučaj prijavio policiji, ali je dobio odgovor da to nije njegova briga. Policija je zvanično i BHT1 potvrdila da ne intervenišu u vjerskim objektima. Slike okupljenih vjernika razljutile su građane na društvenim mrežama. Dobro je da je državna televizija donijela ovu priču, ali u narednim danima treba biti uporan i adresirati pitanja o narušenim zabranama policijskim vlastima.
GLAS NOVINARA: BHT1 takođe donosi prilog o otkazima medijskim radnicima, ali u prilogu (ponedjeljak, Nikola Bačić) čuo se i glas otpuštenih novinara. S druge strane, zanimljivo je da se u prilogu navodi kako je urednica prozvanog lista Oslobođenje, Vildana Selimbegović, odbila dati izjavu. Javna televizija treba i u narednim danima pratiti dešavanja u medijskoj zajednici jer, po svemu sudeći, mogući su novi naleti otkaza i rast socijalne nesigurnosti.
KOMPARATIVNA ANALIZA: BHT1 je profesionalnije i poštenije ispratio priču o otkazima u grupaciji Oslobođenje, dajući pravo glasa otpuštenom kolegi. FTV je sve sveo na lament nad oglašivačima, žaleći propali medij, a ne upuštajući se hrabrije u pozadinu priče. I ne pokrivajući je iz ugla oštećene strane. One strane kojoj novinari javne televizije i sami pripadaju. To je sada ono već staro pitanje o esnafskoj i ljudskoj solidarnosti. Da li su otkazi bili neminovni? Kako su uručeni? Kakav je inače položaj medijskih radnika? Da li su dovoljno zaštićeni? Obje televizije bi u narednim danima i sedmicama trebale više pažnje posvetiti ovim pitanjima koristeći svoju platformu kao mjesto za legitimnu borbu za socijalna prava medijskih radnika. Ne živi se od epova o velikom značaju i ulozi medija u doba pandemije. Treba bez ustezanja progovoriti o socijalnoj nesigurnosti, uslovima rada i strahovima koji muče zajednicu. Javne televizije su tu da glasove kritike prepoznaju i osnaže. To nije samo pitanje solidarnosti, već je to i profesionalna obaveza.
