Potres nije, nema seizmoloških tragova. Ni eksplozija nije, nigdje krhotina. Niko ne zna šta se desilo, ali svi pišu o tome. Evo i kako…

Naša rubrika Fake & Spin do današnjeg dana bavila se svim vrstama manipulacija kroz medije, bilo izvorno iz glava političara, ili nastalih u samim medijima. Ove sedmice imamo ranije nezabilježen slučaj vijesti u kojoj ni nadležni, ni mediji, ni građani ne znaju apsolutno ništa. Postavlja se pitanje: ako nije fake, ako nije spin, šta je onda posrijedi?

Podrhtavanje tla

Slučaj vrijedan Dosjea X dogodio se u Sarajevu u noći subote na nedjelju, 29. septembra. Oko 22:30 u većem dijelu grada osjetio se relativno snažan potres. Incidentalne informacije građana putem društvenih mreža ukazuju na to da je do potresa zaista došlo: podrhtavanje tla osjetio je dovoljan broj Sarajlija da se ne može odbaciti kao pojedinačna manifestacija ili lažni efekat. Da je zaista u pitanju potres, potvrdili su i domaći portali, pa je tako Klix već za par sati izvijestio da se samom portalu obratilo više desetina građana, uglavnom sa područja Starog Grada.

Ovdje stvari postaju vrlo interesantne: kako stoji u članku na Klixu, “seizmička aktivnost je bila neobična u odnosu na uobičajna podrhtavanja tokom zemljotresa u tome da joj je prethodila detonacija”. Anonimni autor ili autorica članka također su zabilježili da je Operativni centar Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo “zaprimio veći broj dojava o snažnoj eksploziji i ‘zemljotresu’. Ovakva informacija dalje se pojavila i na portalima Radija Sarajevo i Faktora, a u drugim oblicima i sa ponešto senzacionalističkim sadržajem i na portalima u susjednim državama. Tomislav Kukec sa portala 100posto iz Hrvatske u tekstu od 30. septembra pisao je da su se “zgrade tresle, ljuljali lusteri, no Sarajlije tvrde kako je trešnja bila vrlo neobična i nije nalikovala potresima”. Pozivajući se na anonimne izvore sa Facebooka, Kukec prenosi da “neki fenomen opisuju ‘kao da je u zgradu nešto silovito udarilo’. Svi tvrde kako ih je udar jako prepao, te da je osjećaj bio ‘užasan’.” Ipak, autor je tačno primijetio da nikakvi izvještaji o potresima na širem području nisu objavljeni ni na svjetskim seizmološkim web stranicama. Još senzacionalnije o svemu pisao je i srbijanski Telegraf, u članku naslova “Panika u Sarajevu: Građane uzbudio potres i detonacija, a niko ne zna šta je puklo”, prenijevši sadržaj ranijeg članka portala Klix putem Tanjuga. Inicijalne panike nije bilo, baš kao što se ni zgrade nisu tresle, ali je uzrok i dalje bio krajnje misteriozan, te su navodi o mogućoj eksploziji stvorili bespotreban osjećaj straha među građanima i građankama glavnog grada BiH.

Nakon toga se 1. oktobra oglasio i Federalni hidrometeorološki zavod, kao mjerodavno tijelo za seizmološke pojave, sa dopisom da “na osnovu dojave građana Sarajeva da su osjetili podrhtavanje tla 29. 09. 2018. u 22:45, obavještavamo medije i građane Sarajeva da aparati u Centru za seizmologiju nisu registrovali zemljotres u navedenom vremenu”. I od tada, šutnja. Medije je slučaj prestao da zanima, a priču o potencijalnoj eksploziji koju su svi koji su vijest plasirali i prenijeli najviše i forsirali niko nije dalje provjeravao. Zato smo 2. oktobra telefonskim putem u MUP-u KS provjerili tačnost informacije o eksploziji koja je prethodila potresu kojeg niko nije registrovao. Glasnogovornica Suvada Kuldija je nakon provjere sa Operativnim centrom ustanovila da nikakve informacije o eksploziji nema, te da do eksplozije uopšte nije došlo.

Ovdje dolazimo do najproblematičnijeg dijela čitave pokazne vježbe kako ne pisati o mogućim prirodnim nepogodama: ukoliko mediji odluče da potenciraju priču o mogućoj eksploziji kao uzroku podrhtavanja tla kojeg su građani osjetili (iako seizmografi isto nisu zabilježili), kako i zašto je moguće da ne umire građane provjerom informacije koju su plasirali? Da li smijemo govoriti o mogućoj eksploziji u trenutku kada su građani neinformisani, a onda ih ostaviti u magli kvaziinformacija? Suvišno je govoriti o tome da je posao medija da informišu i u informisanju razjašnjavaju moguće nedoumice, pogotovo kada su u pitanju potencijalne nepogode. Međutim, očito je da su redakcije brojnih medija koji su prenijeli početnu informaciju u utrci za senzacijom zaboravile da je stvaranje iste te senzacije potpuno suprotno odgovornom novinarstvu koje je prije svega u službi građana. A bilo je dovoljno objaviti samo: “Mirno spavajte, ni zemljotresa ni detonacije nije bilo.“

Sve je to dalje otvorilo prostor za brojne teorije zavjere, ali i kritike na račun mjerodavnih tijela poput MUP-a i Centra za seizmologiju, te smo se vratili vrzinom kolu krivljenja navodno nesposobnih i neprofesionalnih službi u BiH, i krovnoj priči o Bosni kao disfunkcionalnoj državi. Ono što se također ne smije izuzeti iz ove kraće studije slučaja jeste kontekstualiziranje priče o eksploziji kao sigurnosnom pitanju, posebno pred opšte izbore u BiH. Iako je većina medija spekulisala o eksploziji plina kao mogućem izvoru detonacije, ipak je forsiranje te priče, pogotovo u naslovima, itekako problematično. Napustiti ovu temu nakon “bombastične” prvobitne vijesti vrlo lako može stvoriti pogodno tlo pričama o zataškavanju, namjernom neinformisanju i/ili dezinformisanju i generalnoj manipulaciji građanima. Srećom, ili pukim nedostatkom dovoljne mašte i spremnosti fabrika lažnih vijesti da iskoriste zicer, u medijima se ovom informacijom nije dalje manipulisalo u većim razmjerama. To, opet, ne znači da, da je do manipulisanja došlo, odgovornost ne bi bila upravo na redakcijama koje su svoj posao obavile više nego polovično. Tresla se gora, rodio se medijski muk, onda kada ga nije trebalo, a ako govorimo o odgovornosti, ni smjelo biti.