TV1 SVE BOLJA, ATV BI DA JE PRVA VIOLINA PROPAGANDNOG ORKESTRA

PLUS SEDMICE

ATV
Prilog Gorana Katića od 27. septembra koji govori o nedostatku radne snage u sektoru saobraćaja (vozači kamiona). Ovim prilogom ATV bojažljivo pokazuje da može da se bavi ozbiljnim novinarstvom, ali bez sistemske analize, nego posmatrajući ove društvene anomalije kao izolovan slučaj.
TV1
Pored analitičkog novinarstva, TV1 jasno prepoznaje kada je potrebno da određenu priču dodatno pojasni građanima (prilog o zakonu o izbornim jedinicama FBiH).

MINUS SEDMICE

ATV
Iako smo ranije pisali o promotivnim funkcijama ATV-a prema SNSD-u, ovdje samo nudimo dodatni dokaz: Centralne vijesti od 1. oktobra u prvih sedam priloga predstavljaju veličanje trenutne vlasti.
TV1
Nema.

TV1 SVE BOLJA, ATV BI DA JE PRVA VIOLINA PROPAGANDNOG ORKESTRA

ATV na sve načine pokušava da bude zastupnik stavova samo jednog čovjeka i jedne političke partije. TV1 praktikuje odgovorno novinarstvo zasnovano na težnji da se građanima osigura što više provjerenih informacija

 

ATV: Policija traga za licem koje je oštetilo predizborni plakat Vlade Đajića

26. septembar – 2. oktobar 2018.

PROMOCIJA MILORADA DODIKA: Sve što radi predsjednik RS-a i SNSD-a Milorad Dodik ATV (po ugledu na RTRS) veliča bespogovorno, apsolutno ne obraćajući pažnju na zloupotrebe javnog novca u svrhu predizborne kampanje. Ono što se može primijetiti: ATV od plašljivog „mlađeg brata“ RTRS-a po propagandnim aktivnostima polako postaje broj jedan u toj funkciji. Krenulo je sve 26. septembra kad je Milorad Dodik eksplicitno najavio „iznošenje dokaza o umiješanosti stranaca u izborni proces u BiH“, istovremeno okrivljujući Mladena Ivanića da posjeduje takve podatke. Međutim, pošto je to očigledno bio politički spin kako bi se pojačavale tenzije između zvaničnih kandidata za člana Predsjedništva BiH, Milorad Dodik je dan kasnije iznio samo jedan „dokaz“: da on zna „gdje se oni nalaze, kuda se kreću“. Ponovo bez ijednog konkretnog dokaza, dodajući ulje na vatru riječima: „Insistiraću kao član Predsjedništva da se pronađu takve osobe.“ Koje osobe, gdje se nalaze tzv. „britanski špijuni“, šta to Mladen Ivanić zna – o tome ATV ne govori. Drugi slučaj desio se 30. septembra, kada je vijest dana bio sastanak Milorada Dodika i predsjednika Rusije Vladimira Putina. Ponovo kao i u slučaju sa Sergejem Lavrovim, građanima se želi plasirati priča kako Rusija beskonačno podržava Republiku Srpsku, a iz priloga nije jasno da li Vladimir Putin govori o Republici Srpskoj ili Srbiji? Treći ekstreman slučaj promocije Milorada Dodika i SNSD-a se desio 2. oktobra, kada je ponuđen narativ u kojem se gradnja autoputa „Drugovići – Prnjavor“ vezuje isključivo za njihove zasluge. Naravno, ATV ne želi analizirati izjave ministra inostranih poslova Srbije Ivice Dačića, koji je rekao kako se „ovako nešto smatra unutrašnjim pitanjima Srbije“.

ISPALJIVANJE ZOLJE: Centralne vijesti 2. oktobra počinju natpisom da je „uhapšen aktivista SDS-a koji je ispalio zolju“, što je sa aspekta profesionalnog novinarstva nedopustivo. Ustvari, uhapšen je neko ko je osumnjičen da je 31. marta ispalio zolju na zgradu i tako ugrozio građane. Vanja Vasilić je u prilogu naglasila da je u pitanju osumnjičeni. Sa aspekta javnog interesa, ova priča zaslužuje pažnju, ali ATV je i to sveo na stranački obračun uoči izbora: zolju nije ispalio čovjek koji ima svoju volju i lični integritet, nego „aktivista i član SDS-a“?! Pozivajući se na izjave ministra unutrašnjih poslova RS-a Dragana Lukača, kontekst priče je postavljen tako da je osumnjičena osoba ispalila zolju i ugrozila građane zato što je aktivista SDS-a. U trenutku emitovanja priloga ATV nije ponudio dokaze relevantnosti ove vještačke veze: dakle, moguće je da Tužilaštvo u procesu zaista pronađe nekakvu vezu između DNK-a osobe i jedne političke stranke, ali je to u ovom trenutku bilo apsolutno neprofesionalno. Čak, ATV nastavlja s „analizom“ života osumnjičenog, navodeći s kim se družio, šta kažu svjedoci kakav je on čovjek, šta misle građani o tome i slično. Vukota Govedarica, predsjednik SDS-a, jeste dobio prostor od 15 sekundi da kaže stav stranke, dok su, recimo, Milorad Dodik i Željka Cvijanović držali monologe o nečemu što tek treba da se dokaže. Kompletna priča je zasnovana na logičkoj grešci „ne slijedi“, jer se zaključci izvode ispravno, ali na osnovu netačnih ili neprovjerenih činjenica.

ŠTA SE DESILO NA KOSOVU: Centralna vijest 29. septembra je bila priča o posjeti Hašima Tačija, predsjednika Kosova, sjevernom dijelu te zemlje. Marina Mišić je uradila sasvim korektan prilog, uz dokaze i izjave svih zainteresovanih strana, bez nametanja određenog narativa. Iako jeste emitovano kao prvi sadržaj, ovaj događaj, koji je bio regionalno važan, nije iscrpio prevelik dio Centralnih vijesti. Nakon priloga uslijedilo je jedno javljanje telefonom direktno sa terena, bez dodatne tematizacije.

IZDVAJAMO:

Bizarnost propagandnih aktivnosti ATV-a pokazuje „prilog“ o „napadu“ na plakat kandidata SNSD-a Vlade Đajića. Dakle, za ATV nije vijest kada se Davor Dragičević bori da sazna istinu za smrt svog sina, ali je vijest kada neko „uništi“ jedan (od više hiljada) plakata.

Ocjena: 2

 

TV1: CIK na tankom ledu uoči izbora

26. septembar – 2. oktobar 2018.

DA LI JE CIK PREKRŠIO ZAKON: Ako govorimo o izbornom procesu u BiH, vijest sedmice je, svakako, izbor novog predsjednika CIK-a. Zerina Ćosić-Vrabac 27. septembra govori o izboru Branka Petrića za novog predsjednika, ali odmah problematizuje: da li je njegov izbor legalan? Dakle, izborni zakon je jasan – jedan član može biti biran za predsjednika samo jednom. Pored toga, Branku Petriću je mandat istekao, ali to nije spriječilo CIK da ga izabere za novog predsjednika. Armina Sadiković dan kasnije donosi dodatnu analizu ovog problema, potvrđujući kako su norme zakona jasne i kako se nije moglo tako birati. Naime, ovdje TV1 pokazuje šta je stvarni zadatak medija: ne da bilo kome sude, nego da ukazuju na probleme, alarmiraju javnost i institucije – ako nema promjena, onda je potrebno dodatno izvještavati. To je sve što medij može i treba da radi u ovakvim situacijama, što je i urađeno 1. oktobra – Slađan Tomić donosi sveobuhvatniju analizu mogućih malverzacija prilikom izbora. U prilogu imamo suprotstavljene stavove Amera Jerlagića, koji smatra da je CIK pod upravljanjem HDZ-a i SNSD-a, dok Staša Košarac tvrdi da je priča o malverzacijama ustvari traženje alibija „nekih“ partija. Bez obzira na to što ova tema nije zauzimala veliki prostor, važno je istaknuti njihov značaj u kritičkom sagledavanju stvarnosti.

DA LI JE USVOJEN ZAKON O IZBORNIM JEDINICAMA FBiH: U Dnevniku od 27. septembra udarna vijest je sjednica Doma naroda Parlamenta FBiH, koji je trebao raspravljati o izbornim jedinicama u tom entitetu. Novinar Slađan Tomić u javljanju uživo objašnjava kontekst, te priznaje kako nikome, pa ni njemu nije jasno da li je zakon usvojen ili nije. Dakle, ovdje je odlično pronađena srž problema, bez bespotrebnog traganja za krivcima: vijest je da se ne zna da li je zakon usvojen. Kako bi građanima prenijeli što više informacija, TV1 ne radi klasičan prilog, nego prenosi devet različitih stavova, da bi novinar na kraju opet konstatovao tezu sa početka: ostaje nejasno da li je zakon usvojen. Ovaj prilog izdvajamo kao primjer orijentacijske, a ne samo informacijske uloge medija – mediji ponekad moraju preuzeti ulogu „edukatora“ i građanima jednostavno pojasniti suštinu problema, kako bi građani sami mogli dalje tragati za informacijama.

DRUGA STRANA DODIKOVE PRIČE: TV1 je tokom sedmice monitoringa služio kao suprotni teg koji pokušava izbalansirati stvaranje kulta ličnosti Milorada Dodika. Prvo su prenijeli vijest o tome kako je Transparency International BiH podnio tužbe protiv Milorada Dodika zbog njegovih izjava i prijetnji (prijetnje biračima, ucjenjivanje otkazima i slično). Zatim, TV1 prenosi konkretan dokaz o tome šta je Milorad Dodik rekao na skupu u Gacku, bez dodatnog pojašnjavanja i analiziranja (što nije ni bilo potrebno). U Dnevniku od 28. septembra, nakon što su gotovo svi mediji potvrdili da je podignuta optužnica protiv vještaka Željka Karana (koji se sumnjiči za nesavjestan rad u slučaju Dragičević), Milorad Dodik se izvinjava Davoru Dragičeviću. Jovanka Nina Todorović je ovu priču stavila, takođe, u kritički kontekst, s drugom stranom koja tvrdi kako je to čisto politički potez. Do kraja sedmice TV1 je govorio i o sastanku Dodika i Vladimira Putina, zatim emisiji Zorana Kesića, koji je tematizovao Dodikove prijetnje, da bi se završilo s kritičkim osvrtom na otvaranje dionice autoputa Drugovići – Prnjavor.

IZDVAJAMO:

TV1 je takođe izvještavao o alarmantnoj situaciji na sjeveru Kosova, ali bez pridodavanja prevelikog značaja. Na početku Dnevnika je emitovana vijest o opsadnom stanju kod jezera Gazivode, ali se ovoj priči vraća tek kasnije, u 11. prilogu.

Ocjena: 10

Komparativna analiza:

Ako ATV i TV1 posmatramo komparativno u ukupnom smislu, besmisleno bi bilo porediti priloge pojedinačno, jer sadržaji pokazuju potpuno suprotne prakse novinarstva: dok ATV na sve načine pokušava da bude zastupnik stavova samo jednog čovjeka i jedne političke partije, TV1 praktikuje odgovorno novinarstvo koje je zasnovano na težnji da se građanima BiH omogući što više provjerenih informacija. Posmatrano pojedinačno, sve što ATV prešuti o Miloradu Dodiku – to TV1 prenese. Jedino je vidljiv blagi pomak ATV-a kada je u pitanju izvještavanje o situaciji na Kosovu, jer su obje televizije o tome izvijestile na prilično jednak način. Kada je u pitanju analitičko novinarstvo, ATV „analizira“ i dalje samo opoziciju kako bi doprinio boljoj slici SNSD-a.

About The Author