Zrak ne prepoznaje granice, a mi ga, činjenice kažu, zagađujemo i sebi, i dobrom dijelu Evrope. Studija Alijanse za zdravlje i životnu sredinu (HEAL) pokazala je da 16 termoelektrana sa pogonom na ugalj u Zapadnom Balkanu stvara više aerozagađenja od 250 termoelektrana u Evropskoj uniji zajedno, dok spiskom dominiraju postrojenja u BiH i susjednoj Srbiji. Ono što šokira je da skoro pa niti jednom mainstream mediju nije bilo od interesa dati prostor informaciji da smo uzročnici ozbiljne ekološke katastrofe sa smrtonosnim posljedicama. S druge strane, gle apsurda, u BiH, ali i regiji, planiraju se i na sva zvona razglašavaju upravo investicije u nove, veće i jače termoelektrane na lignit.

Da smo direktno suodgovorni za preko 3.900 smrtnih slučajeva godišnje širom Evrope usljed zagađenja zraka, kako stoji u izvještaju objavljenom 19. februara u Bruxellesu, te na paralelnim događajima u Bukureštu, Beogradu i Zagrebu, morala je biti udarna vijest u domaćim medijima. Nakon izvještaja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz maja 2018. o tome da je BiH na prvom mjestu na kontinentu i drugom u svijetu po broju smrtnih slučajeva zbog zagađenja zraka, logika nalaže da svaka vijest ovog tipa, a posebno konkretna analiza koja je od elementarne važnosti za javnost, mora imati primat u medijskom tretmanu. Još prije WHO-ovog izvještaja, istom temom bavio se i britanski BBC, u novembru 2017. Međutim, dnevnici javnih servisa u proteklim danima bavili su se svim osim opasnošću po zdravlje građana, al ii katastrofalnom neposvećenošću odgovornih rješavanju ovog problema. Ništa bolji nisu bili ni mainstream elektronski i online mediji, gdje se u skoro pa najboljem slučaju, onom Klixa, prenijelo ono što je objavljeno na bugarskom portalu Dnevnik.

Bosanski Černobil

Obraz novinarstva je donekle osvjetlao jedino N1 BiH, gdje je u članku i prilogu autora Vlade Marića, “‘Bosanski Černobil’ zagađuje kao sve termoelektrane Njemačke” od 21. februara ipak prikazana priča o bh. termoelektranama onako kako treba: iz ugla građana i građanki koji žive tik uz naše najveće zagađivače. Ostalim urednicima i urednicama se važnijim pokazalo formiranje Doma naroda, sastanak zvaničnika EU sa našim Predsjedništvom, pa čak i protesti u Evropi povodom svećeničkog zlostavljanja maloljetnika. Bez pogovora, sve to mogu biti događaji vrijedni medijskog prostora i programskog vremena, ali ovdje se radi o nedostatku razumijevanja zbog čega je ova tema ipak prioritetna. Svakako se dalji razlozi mogu naći u dobrouštimanom uredničkom davanju primata dnevnopolitičkim temama, ali i tome da su u redakcijama i deskovima bh. medija novinari i novinarke specijalizirani za pitanja ekologije, energetike i zdravlja ugrožena vrsta. Međutim, ovakva studija je u rukama svakog pristojnog novinara suho zlato, i sav je kunst u pažljivom čitanju i kontekstualiziranju.

A šta se dalo iščitati iz studije HEAL-a? Da se, primjera radi, u top deset najvećih zagađivača sumpor-dioksidom u Evropi nalaze tri, a po zagađenju praškastih čestica PM 10 dvije bh. termoelektrane. Na prvoj listi, TE Ugljevik na drugom mjestu proizvodi skoro jednaku količinu sumpor-dioksida – 127.524 tone godišnje – kao elektrane od šestog do desetog mjesta na ovoj crnoj listi najvećih evropskih zagađivača, i više od svih njemačkih termoelektrana zajedno. Relativno mala elektrana, kako kažu u izvještaju, sa svojih 300 MW proizvodne snage, također je jedna od novijih u BiH, gdje je sa svojih 33 godine starosti ispod državnog prosjeka od 38 godina. Opet, u poređenju s najvećom elektranom na lignit u Njemačkoj, Neurathom, problem postaje sasvim jasan. Neurath, koji proizvede cca. 4.2 GW električne energije godišnje, 2016. je emitovao za Ugljevik skromnih 5.570 tona sumpor-dioksida. Neurath je pritom i znatno starija elektrana – prva dva bloka ovog postrojenja izgrađena su 1972. godine. Najveći njemački zagađivač, termoelektrana Janschwalde, proizvodi 3 GW električne energije; u roku od četiri godine, do 2016. smanjila je emisiju sumpor-dioksida za više od 7.000 tona godišnje na ukupnih 16.100. Ilustracije radi, ili zašto je sumpor-dioksid bitan faktor u ovoj priči – visoku dozu sumpor-dioksida dovoljno je udahnuti samo jednom da bi ostavio trajne i dugoročne posljedice na zdravlje ljudi. Ne brinite, vodeći smo i po zagađenju zraka ugljen-monoksidom, i praškastim česticama.

Poređenje sa Njemačkom nije ni u najmanju ruku bespredmetno: Njemačka se, poput BiH, još uvijek ozbiljno oslanja na ugalj i lignit kao glavne izvore električne energije sa skoro 40 posto udjela. BiH u odnosu na Njemačku čak i prednjači po pitanju obnovljivih izvora energije, ali samo zbog velikih hidrocentrala, dok je i hidroenergija krajnje problematična po pitanju štete za ekosistem. Dok je BiH stagnirala, Njemačka je sa 4,7 posto obnovljivih izvora energije 1995. do 2016. taj udio povećala na 29,5 posto, i to većinom koristeći energiju vjetra i biomase. Za razliku od BiH, s druge strane, oštre kritike na račun termoelektrana kao proizvođača zagađenja opšteprisutne su kako u njemačkoj, tako i u široj evropskoj javnosti, bez obzira što je državna vlada decenijama uporno pokušavala ubijediti građane u sliku “zelene Njemačke”. Iz Bruxellesa se još prošle godine moglo čuti kako Njemačka ozbiljno zaostaje u poređenju sa drugim zemljama Evropske unije u naporima da se riješi uglja i lignita, te je u 2018. bila tek dvanaesta država EU po pitanju omjera obnovljivih izvora energije i oslanjanja na lignit.

Njemački ekonomski bum poslije Drugog svjetskog rata, tzv. Wirtschaftswunder ili “Čudo na Rajni”, dobrim dijelom se dogodio upravo zahvaljujući uglju – ali to nije spriječilo Njemačku da zatvori svoj posljednji rudnik uglja u decembru prošle godine, dok je kancelarka Angela Merkel nakon godina pritisaka i kritika vlastitih medija i građana, 9. februara donijela odluku da će sve termoelektrane prestati sa radom do 2038. godine. Za BiH bi to možda bio radikalan korak s obzirom da se naša i njemačka ekonomija ne mogu porediti. Međutim, katastrofalni uslovi rada u rudnicima, s čestim nesrećama na radu i smrtnim slučajevima na koje se prestane obraćati pažnja prije nego što stradale uopšte i ukopaju, i izvještaji poput ovog HEAL-a, jasno ukazuju na to šta bi morao biti naš prioritet, kako u energetskom sektoru, tako i po pitanju ekologije i opšteg zdravlja naših građana.

Tuzla noću gasi filtere

A šta je plan u BiH? Ilustrativan primjer može se naći u poslovanju još jedne termoelektrane vodeće po zagađenju u HEAL-ovom izvještaju, TE Tuzla. S 53.000 tona sumpor-dioksida godišnje, TE Tuzla posebno se istakla u izvještaju HEAL-a po interesantnoj strategiji izlaženja na kraj sa zagađenjem koje proizvodi. Naime, u HEAL-u su analizom dobijenih podataka iz mjernih stanica primijetili da količina praškastih čestica naglo raste s prvim sumrakom. Kako stoji u izvještaju, najlogičniji zaključak je da se najvjerovatnije filteri za prašinu gase tokom noći. Količina praškastih čestica PM 2.5 u zimskim je danima, ili tačnije, noćima, prelazila maksimalnu dopuštenu količinu po standardima WHO-a i do skoro osam puta. Ovo nije spriječilo vlasnika TE Tuzla, Elektroprivredu BiH, da najavi dalje širenje kapaciteta ovog pogona na novih 450 MW putem projekta “Tuzla 7”, te je u novembru 2017. potpisan i ugovor o finansiranju sa kineskom Exim bankom. Kako stoji u izvještaju HEAL-a, plan podrazumijeva samo dalju ekspanziju pogona na ugalj, dok se planiraju zatvoriti samo manje od postojećih jedinica TE Tuzla, i to tek 2030.

Slična je situacija i po pitanju TE Ugljevik, koja pripada holdingu Elektroprivrede RS. O dugonajavljivanoj investiciji ruske kompanije Comsar opširno se izvještavalo još od 2011. godine kao o najvećoj investiciji u energetski sektor u BiH, a obećani ulog na kraju je u medijskim napisima prešao cifru od 850 miliona eura. Hvalisanjem stotinama miliona eura Rašida Sardarova, ruskog investitora i dobrog prijatelja Vladimira Putina, koje Sardarov na koncu više ne želi investirati u Ugljevik zbog, kako je rečeno iz Comsara, neisplativosti ulaganja, spriječilo se detaljnije izvještavanje o svim štetnim posljedicama širenja postojećeg postrojenja Ugljevika i otvaranje novog rudnika uglja za potrebe proširenja.

Tako se u našoj javnosti skoro pa ni ne zna da je 2014. godine Centar za zaštitu životne sredine iz Banjaluke u svojoj analizi studije uticaja na okoliš koju je sproveo sam Comsar pokazao da su podaci ove kompanije bili netačni. Comsarov megaprojekat, čiju izgradnju je trebala sprovesti kineska firma China Power Engineering and Consulting Group Corporation (CPECC), zatim je doveden u pitanje i od Sekretarijata Energetske zajednice zbog neispunjavanja uslova iz Direktive za procjenu uticaja na okoliš, ili tzv. acquisa za životnu sredinu. Također, u junu 2017. nevladina organizacija CEE Bankwatch Network u svojoj komparativnoj studiji planiranih termoelektrana u zemljama Zapadnog Balkana nasuprot standarda za ograničenje zagađenja EU dalje je dovela u pitanje ispravnost dokumentacije i sprovedenih studija u vezi sa širenjem TE Ugljevik. Ovakve zabrinjavajuće vijesti u našim medijima, bilo o TE Ugljevik ili TE Tuzla ili drugim postrojenjima kojih se nismo uspjeli ni dotaći u ovom tekstu ni tada, kao ni sada, nisu zavrijedili prostora ni u fusnoti.

A i kako da im se nađe prostor od silnih panegirika na račun kako stranih investitora, tako i domaćih političkih aktera koji su nam te investitore navodno privukli i doveli? Ove priče, baš kao ni HEAL-ov izvještaj o smrtonosnim bh. i balkanskim energetskim pogonima na kraju krajeva nisu pogodni ni kao municija za političko prepucavanje. Zdravlje građana i zdravo životno okruženje odavno su u drugom planu svih političkih platformi, a posebno pobjedničkih, čija se okosnica svakako svodi na naizmjenično stvaranje straha i podsmijeha oko “onih drugih” i malo šta drugo. Nacionalizam balkanske potkategorije rijetko pronalazi mjesta za brigu o zdravlju, osim kada se, naprimjer, treba slikati s bolesnom djecom. Mediji, s druge strane, ne mogu tražiti opravdanje u strahu od nepoznavanja tematike i nedostatku volje da “zagriju stolicu”. Ignorisanjem ove tematike, postaju saučesnici koji nemaju čak ni izgovor da su “samo radili svoj posao”.

___________________________

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenostiti tek 24 sata nakon objavljivanja