Mi roditelji djece s poteškoćama u razvoju u Kantonu Sarajevo već godinama smo navikli na sve i svašta kada se radi o Vladi ili Skupštini našeg kantona.

Od toga da nam je bivši ministar prijetio u kamere krivičnim prijavama, proglašavao nas antidržavnim i neustavnim elementima, našu djecu haman pa teroristima, do onih koji su se svim silama borili za svoje male sugrađane. Za to da im se obezbijede stomatološke usluge, da se djeca školuju, da roditelji imaju prednost u zdravstvenim ustanovama i tako redom.

Prave bitke su se vodile za nas i uime naše djece, a ona su i dalje u užasnoj situaciji − stigmatizirana, obespravljena i nisu im obezbijeđene elementarne stvari za rast i razvoj, a mi, njihovi roditelji, već smo na koncu strpljenja i s nultom tolerancijom na diskriminatorski odnos spram naše djece.

Taman kad pomislimo da gore biti ne može – demantuju nas. Naime, na prošloj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo zastupnik SDA Hamed Aljović je postavio nekoliko pitanja ministrici obrazovanja KS-a Zineti Bogunić u vezi s direktnim radom s našom djecom.

Pitao je zastupnik kome će Ministarstvo dodijeliti 1,8 miliona KM, zašto je Ministarstvo naložilo poništavanje konkursa za upošljavanje 58 novih kadrova, zašto ovaj novac nije dodijeljen centru „Vladimir Nazor“, te naveo kako postoje indicije da će novac biti raspodijeljen nevladinom sektoru itd., a sve zbog brige za našu djecu.

Zastupnik Aljović je sve to pitao ministricu Bogunić, no ja kao majka djeteta s poteškoćama u razvoju ću da mu odgovorim jer se direktno tiče mog djeteta. Vrlo je izgledno da zastupnik nije baš pratio šta se desilo u proteklih nekoliko godina i očigledno mu nije jasno da je, bez obzira na svoju zastupničku moć, jednu stvar zaboravio. Dijete, djecu – njih 150. A uz njih i 300 roditelja, njihov rad i muku proteklih godina koji su doveli do svega ovoga.

Dragi zastupniče Aljoviću, sve to je Ministarstvo nauke i obrazovanja Kantona Sarajevo napravilo jer smo mi roditelji to htjeli i tražili. To su naša djeca i Vi do sada nikada ništa niste učinili za njih.

Zašto, pitam Vas? Je li zato što Vam je bivši ministar bio stranački kolega? Jeste li ikada pitali tog svog kolegu zašto je bjesomučno kupovao skije dok smo mi protestovali sa svojom djecom u parku ispred zgrade Kantona?

Možete li pitati zašto djeca koja pohađaju EDUS-ov program u tom istom centru „Vladimir Nazor“ nemaju obezbijeđen ni jedan obrok? Možete li pitati imaju li toaletnog papira? Zastupniče Aljoviću, zašto ne pitate ko im je uzeo fiskulturnu salu, kome ju je iznajmio i za koji novac?

Možete li pitati gdje će ta djeca u septembru? U kojoj školi su dobrodošli, možete li im obezbijediti asistente? Možete li pitati šta možete učiniti da obezbijedite nastavak njihovog progresa kroz EDUS-ov sistem?

Također, kad već toliko brinete za novac iz budžeta i plate u institucijama, možete li tražiti izvještaje o broju sati rada s djecom onih koji te plate uredno primaju? Možete li pitati za liste bolovanja? Zašto ne biste pitali koliko logopeda gdje radi? Gdje su neuropedijatri? Šta je s GPS narukvicama za djecu s poteškoćama u razvoju? Koliko sati učenja i treninga su zaposleni imali? Kako prate naučno-tehnološka dostignuća i implementiraju ih u radu s našom djecom?

Moram još i da Vas pitam kao majka, kao Vaša sugrađanka, osjećate li se moćno kad pokušavate blokirati razvoj 150 djece s poteškoćama u razvoju, koja očajnički trebaju svu raspoloživu pomoć, samo zato jer Vam je direktor centra „Vladimir Nazor“ stranački kolega?

Pitate li koliko v. d. mandata je on potrošio i na osnovu kojeg zakona, uredbe ili forme je još uvijek tu?

Na koncu, da se osvrnem na ostala Vaša pitanja. Reći ću Vam, taj novac mora ići za nevladin sektor jer on radi ono što Vi i takvi kao Vi nisu obezbijedili evo skoro već 30 godina. Taj isti nevladin sektor je napravio pomak, donio modernu naučno dokazanu metodologiju, sasvim novu perspektivu u obrazovanju djece s poteškoćama. Donio je nadu i djeci i nama, njihovim roditeljima. Pristup nevladinog sektora daje rezultate, dostupni su na upit, poslali smo Vam svjedočenja roditelja o tome. Jeste li, možda, pročitali naša pisma?

Dragi zastupniče Aljoviću, Vi ste naš servis, nama morate biti na usluzi, mi Vas plaćamo i o nama morate voditi računa. Ne o ispraznim, ispranim institucijama koje su davno izgubile svoju svrhu, o čemu svjedoče njihovi rezultati. Ako treba, opet ćemo doći da Vam to pojasnimo.

Ukoliko se pozivate na tradiciju i godine postojanja, trebate biti svjesni da mnoge institucije ne rade svoj posao. Razlog za to Vam leži u činjenici da se ne pita struka nego politika, a mi Vam to više nećemo dozvoliti. Nema te politike koja je jača od ljubavi majke ili oca prema svome djetetu. U to možete biti sigurni!

Zastupniče, nikada niste došli u nevladinu organizaciju da vidite koliko je tu djece i šta rade, bilo da je u toku individualni ili grupni rad. Oba su jednako vrijedna, oba pomiču planine za našu djecu; znate li Vi, uopće, išta o njima?

S tugom i žaljenjem mogu samo da konstatujem da ćete inkasirati nekoliko desetina ako ne i stotina hiljada maraka koje smo Vam obezbijedili mi građani, roditelji, dok ćete štititi svoje stranačke kolege i institucije koje svakako ne daju rezultate. A rezultati su bitni, pa pretpostavljam da Vam je sada jasno zašto nevladin sektor. Ukoliko imate neka dodatna pitanja, slobodno nam se obratite, rado ćemo Vam ponuditi obrazloženja. Nije sramota ne znati, sramota je ne pitati.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja