DUŠANKA MAJKIĆ: Zato pravimo haos!

IZDVAJAMO

RTRS, isto kao i političari koje favorizira, na svojim programima ne osjeća profesionalnu obavezu prema građanima, koji ih plaćaju. U Teleringu smo tako imali priliku čuti predizborne huškačke retorike protiv Bošnjaka od strane Dušanke Majkić, dok je Mato Đaković nastavio ulogu režimskog voditelja tzv. političke emisije. N1 je o obavezama političara govorila u razgovoru s Draganom Mektićem, dok je Al Jazeera Balkans pokazala kako se staje u kraj nonšalantnom odnosu političara prema građanima i sopstvenim obavezama.

DUŠANKA MAJKIĆ: Zato pravimo haos!

Ne samo mnogi političari nego često i novinari koji ih intervjuiraju ne osjećaju profesionalnu obavezu prema građanima koji ih plaćaju

 

RTRS: Telering – 8. august 2018.

NEPOTREBNI SEKSIZAM: „I večeras malo drugačija, ženska priča, ali iz političkog ugla. Vaš i naš gost, Dušanka Majkić. Gospođo Majkić, što vam treba da se bavite politikom?“ Ovako Mato Đaković započinje intervju sa zastupnicom u Predstavničkom domu Parlamenta BiH. Neprimjerena seksistička aluzija na to da razgovor sa ženom o politici treba shvatiti kao svojevrsnu anomaliju nadmašena je jedino pitanjem „zašto joj treba bavljenje politikom“. Đaković ovakvim pitanjem implicira, svjesno ili ne, da je opći konsenzus taj da žena treba obrazložiti svoje razloge zašto se bavi politikom, dok se od muškaraca takva vrsta obrazlaganja obično ne očekuje. Odgovor jedne emancipirane osobe na ovakav novinarski neprofesionalizam trebao bi, u najmanju ruku, ukazati na inherentnu mizoginičnost tako koncipiranog pitanja. Nažalost, uprkos četrnaestogodišnjem angažmanu kao državna zastupnica, Dušanka Majkić ne vidi shodnim biti primjer emancipirane žene. Na postavljeno pitanje odgovara kako se počela baviti politikom „jer se osjećala jako usamljenom radeći u firmi“ i da se sa SNSD-om „osjećala kao da ima veliku porodicu“. Dalje navodi da je ta pripadnost koju osjeća u stranci upotpunjena, kako kaže, time što „predsjednik ima veliko srce za svakog od nas“. Šta ovakvi odgovori trebaju da znače i zašto bi bili relevantni gledaocima, Đaković nije smatrao bitnim da preispita.

BAHATOST PREMA GRAĐANIMA: Ovakvi odgovori, nažalost, nisu ono što većina bh. građana očekuje da čuje od političara koje plaćaju svojim porezima. Iako Majkićeva smatra da je liječenje njene usamljenosti i želje da se osjeća bliže Miloradu Dodiku možda dovoljan razlog da bude izabrana na tako visokoplaćenu funkciju, u realnosti ono predstavlja samo nedostatak sluha za prosječne građane ove zemlje. Štaviše, ono predstavlja bahatost prema istim tim građanima. Uloga novinara u ovakvim slučajevima je da ukaže na tu bahatost; da prozove, kolokvijalno rečeno, one političare koji su se toliko odmakli od svog posla da kao jedinu preostalu obavezu vide onu prema sebi, tj. obavezu vođenja predizbornih kampanja. Upravo se zbog toga na RTRS-u svaki razgovor s političarima iz vladajuće strukture RS-a čini kao predizborni govor. Tako i ovaj između Đakovića i Majkićeve.

OPSTRUKCIJA DRŽAVE: Sastavni dio ovakvih predizbornih intervjua javnog servisa RTRS-a je oprobano produbljivanje jaza među etabliranim društvenim razgraničenjima. U slučaju BiH to su, naravno, nacionalne i vjerske razlike. Majkićeva bez velikog uvoda i konkretnog povoda dovodi migrantsku krizu u vezu s nastojanjem Bošnjaka da stvore, kako ona smatra, državu u kojoj će oni biti većina. U istom dahu spominje i sastanak ministrice odbrane Bosne i Hercegovine Marine Pendeš sa zamjenikom premijera Katara i državnog ministra za pitanje odbrane Khalida bin Mohammeda Al Attiyaha, pokušavajući isti predstaviti kao zavjeru protiv Srba u Bosni i Hercegovini. Đaković je na ovakvu konstataciju reagirao i prokomentirao kako „Vučić sarađuje s istim tim zemljama“, na šta je Majkićeva odgovorila da je „to drugačije“, jer je ovdje riječ o „pitanju prevlasti. O tome ko će biti dominantni narod“. Ono što u ovom dijelu intervjua, međutim, treba istaknuti pored ovih huškačkih retorika jeste komentar Majkićeve koji je potom uslijedio: „Zato smo pravili haos oko popisa. Zato pravimo haos oko ove saradnje.“ Ovakva vrsta priznanja opstruiranja rada normalnog upravljanja državom bi od strane novinara trebala biti istaknuta. Ona bi trebala biti ispitana odmah u trenutku izjavljivanja, kako bi se gledaocima predstavila jasna slika osobe koja 14 godina prima platu za ovakvu vrstu opstruiranja u jednom od najvećih nivoa vlasti u državi. Đaković, međutim, ne smatra bitnim da njegovi gledaoci i građani RS-a saznaju išta od toga. On, isto kao Majkićeva, ne osjeća odgovornost prema onima za koje je plaćen da radi svoj posao.

N1: Dan uživo – 7. august 2018.

FAKULTATIVNI POSAO: Ministar sigurnosti BiH, Dragan Mektić, govorio je na televiziji N1 upravo o tim obavezama prema svom poslu i prema građanima Bosne i Hercegovine koje političari bahato ignoriraju. Povod za njegovo gostovanje bila je migrantska kriza koja i dalje dominira kao jedna od glavnih tema vijesti u državi. Mektić je ponovio kako nerad lokalnih uprava prouzrokuje bespotrebne probleme, dok korištenje migranata kao taktiku zastrašivanja prouzrokuje dodatne poteškoće u rješavanju ovoga gorućeg problema. Mektić u emisiji uspješno definira tako glavni problem humanitarne krize kao nedostatak „jedinstvenog stava političkih subjekata Unsko-sanskog kantona“, koji prema njegovim riječima „ne predlažu identična rješenja“. Frustracija Dragana Mektića dok govori u ovom segmentu je očigledna i razumljiva. Uloga političara kao onoga koji upravlja državom, ili, kao što je u ovom konkretnom slučaju, lokalnom zajednicom, najpotrebnija je upravo u ovakvim trenucima odluke. Prema Mektiću, glavni problem je taj što političari nisu kompetentni ili voljni raditi jedini posao za koji su plaćeni, tj. upravljanje. Štaviše, premijer Unsko-sanskog kantona nije bio čak u stanju ostvariti zajednički sastanak svih načelnika i gradonačelnika, a razlog tome je, prema Mektiću, to što se jednostavno nisu odazvali. Ovakav nonšalantan odnos prema radnim obavezama, koji su u ovom slučaju pokazali načelnici općina Unsko-sanskog kantona, pandan je onome što imamo priliku vidjeti na skoro svakom nivou vlasti u BiH.

AL JAZEERA BALKANS: Kontekst – 7. august 2018.

PRIMJER ODGOVORNOG NOVINARSTVA: Al Jazeera Balkans je problem odnosa političara prema rješavanju migrantske krize također posmatrala kroz prizmu političke odgovornosti. Gost Husein Rošić, premijer Unsko-sanskog kantona, tako je na pitanje o trenutačnoj situaciji u Bihaću počeo da lamentira o detaljima kao što su uspostavljanje autobuskih linija za migrante i kontrolnih tačaka, što bi se u radu jedne lokalne uprave trebalo smatrati datostima. Voditeljica i urednica Ivana Momčilović-Odobašić je, međutim, odmah reagirala na ovakvu vrstu politikantstva u davanju odgovora i naglasila kako je potrebno precizirati ono o čemu se govori. Međutim, na pitanje šta je konkretno dogovoreno sa Savjetom ministara BiH, Rošić nije bio u stanju dati konkretan odgovor, što je primijetila i voditeljica, te prešla na sljedećeg gosta riječima: „Možda će malo rječitiji na temu rješavanja ovih problema biti gospodin Ujić.“ Upravo ovakav pristup novinara prema političarima koji ne ispunjavaju svoje obaveze je ono što je, nažalost, postalo rijetkost u eteru.

PRESJEK:

RTRS, isto kao i političari koje favorizira, na svojim programima ne osjeća profesionalnu obavezu prema građanima, koji ih plaćaju. U Teleringu smo tako imali priliku čuti predizborne huškačke retorike protiv Bošnjaka od strane Dušanke Majkić, dok je Mato Đaković nastavio ulogu režimskog voditelja tzv. političke emisije. N1 je o obavezama političara govorila u razgovoru s Draganom Mektićem, dok je Al Jazeera Balkans pokazala kako se staje u kraj nonšalantnom odnosu političara prema građanima i sopstvenim obavezama.

About The Author