Pamtim dobro vrijeme na početku novinarske karijere kad su manje-više za sve krive Drine bili krivi novinari. Ako se nisu mogli naći neki u to vrijeme primjereni (“pravi”) neprijatelji države, socijalizma i radnog naroda, dalje se nije ni tražilo. Novinari i štampa, pojam medija još nije bio u širokoj upotrebi, bili su tu na raspolaganju da otrpe kritike kad nešto krene naopako.
Ni danas novinari nisu pošteđeni takvog odnosa vlasti iako, mora se priznati, puno rjeđe nego sedamdesetih i osamdesetih godina. Rjeđe zato što naši današnji političari, međusobno posvađani i podijeljeni po nacionalnim, vjerskim i interesnim šavovima, radije napadaju svoje političke protivnike i partnere koji ih “onemogućavaju da urade pravu stvar”, odnosno “najviše što mogu”. Novinari su im uglavnom rezervna meta. Osim u slučaju predsjednika RS-a: taj udara neselektivno. Po svima ko mu smeta – bili to političari, opozicija, ambasadori, novinari…
Nakon dva dana, ne ulazeći dublje u sadržaj
Taman kad smo zaboravili predratnu praksu paušalnih kritika na račun novinara, uvijek se nađe neko ko se time posluži. Posljednji je primjer dalo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH (VSTV), koje je krajem decembra objavilo saopštenje i kritikovalo dvije emisije Federalne televizije (Mreža, emitirana 15. decembra 2015., i Pošteno, emitirana 14. decembra 2015. godine).
Poslije dvodnevne sjednice (taj podatak vjerovatno nije bez razloga naveden, valjda da bi se kazalo koliko su se ozbiljno time bavili!), Visoko sudsko i tužilačko vijeće je “donijelo odluku da se oglasi”. U maniru primjerenom socijalističkoj školi, prvo su, naravno, navedene “dvije važne činjenice” kojima se to tijelo rukovodi u radu: “maksimalna transparentnost” (“na način da su sjednice VSTV-a BiH u potpunosti otvorene za predstavnike medija i sve zainteresovane predstavnike institucija i građane”) i, druga, da “VSTV BiH izuzetno cijeni i pozdravlja svaki vid konstruktivne kritike koji može doprinijeti unapređenju rada institucije i pravosudnog sistema u cjelini”.
I onda slijedi kritika. Doduše, uz ogradu, s porukom: “ne ulazeći dublje u sadržaj informacija, način na koji su one prezentovane, čak i efekat, odnosno atmosfera koja se kreirala pozadinskom muzikom”… Da li bi kritika bila još oštrija da su “ušli dublje u sadržaj…”? Šta bi tu još bilo kad su – i “ne ulazeći dublje u sadržaj” – analizirali način na koji su emisije prezentovane, efekte, atmosferu i muziku? Ili se hoće kazati da bi im za to trebalo malo više vremena od ta dva dana vijećanja, pa su skratili stvar?
Ko to tamo po kuloarima preispituje?
Kad je već tako (plitko, a ne dublje), šta im to nije bilo dobro u te dvije emisije?
Prvo, to što su “izbor i imenovanje nosilaca pravosudnih funkcija i primanja članova VSTV-a prikazani na način kao da je riječ o nelegalnim procedurama i primanjima”. I onda se tvrdi da su “svi nosioci pravosudnih funkcija koji su imenovani od strane VSTV-a BiH, većinom glasova, ispunjavali i ispunjavaju uslove za izbor i imenovanje” i da su “prošli zahtjevne konkursne procedure u skladu sa Zakonom”. Nema ispravki eventualno netačnih informacija i nema novih činjenica.
Ma, super. Poštovane procedure, kriteriji, konkurs. Zato VSTV poručuje da je “neprimjereno svako njihovo preispitivanje koje ulazi u sferu kuloarskih priča, kojima se svjesno nanosi šteta ličnom i profesionalnom ugledu imenovanih sudija i tužilaca, ugledu VSTV-a BiH i cjelokupnog pravosuđa u BiH”.
Pogledajmo zato još jednom ko je to “neprimjereno” i u stilu “kuloarskih priča” preispitivao ta imenovanja u spornim programima koja su im toliko smetala. Dakle, to su predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso, sudija Suda BiH i bivši predsjednik VSTV-a Branko Perić, nekoliko članova VSTV-a (Ružica Jukić i Zijad Kadrić), predstavnica Transparency Internationala Ivana Korajlić. Jesu li i njihova mišljenja “neprimjerena” i u stilu “kuloarskih priča”?
Intervjuisani govore o činjenicama za koje je malo reći da su porazne, a VSTV, kao kiša oko Kragujevca, o “neprimjerenoj” kritici. A ključna je činjenica da nijedno imenovanje novih osam tužilaca nije izglasano jednoglasno i da su neka imena prošla i kad je samo pet članova VSTV-a od 15 za njih glasalo (uz četiri člana protiv i šest uzdržanih!). Pet za, deset nije, ali kandidati prolaze. Ako se tako pravi i čuva ugled VSTV-a i cjelokupnog pravosuđa, bojim se da će i drugi koliko sutra tražiti referendum o pravosuđu.
Transparentno, pa ko koga prevari
Napokon, o platama i paušalima. “Sve je transparentno” i “nema tajni”, tvrdi VSTV. I dodaje da je “VSTV BiH više puta javno, bez ikakvog ustezanja, čak i putem svoje web-stranice, objavljivao potpune informacije o primanjima svojih članova koja su propisana relevantnim zakonskim propisima i odlukama Vijeća ministara…”
Neće biti da je tako. Evo i dokaza. Novinari televizije N1 su u više navrata – u avgustu, u septembru i u novembru – pokušali da dobiju imovinske kartone sudija i članova VSTV-a. Bez uspjeha. Druge novinare i njihove pokušaje da dođu do sličnih podataka da i ne spominjem.
VSTV je pokušao da medijima, u ovom slučaju Federalnoj televiziji, očita lekciju. S visine, paušalno i bez činjenica. Uz ogradu da “izuzetno cijeni i pozdravlja svaki vid konstruktivne kritike koji može doprinijeti unapređenju rada institucije i pravosudnog sistema u cjelini”. Kakva li bi tek bila ta kritika da ne “cijeni izuzetno svaki vid konstruktivne kritike”…
Svašta se novinarima može prigovoriti, jer griješe kao što i svi drugi griješe, ali ovakvu vrstu kritike ne bi objavio ni Centralni komitet osamdesetih godina. Pogotovo da je o tome odlučivao dva dana.
