Brazilski predsjednički izbori, održani u oktobru 2026. godine, pokazali su koliko je teško utvrditi utjecaj velikih tehnoloških kompanija na političke procese i koliko nedostatak transparentnosti digitalnih platformi može ugroziti povjerenje javnosti u izbore.

U analizi objavljenoj na portalu Tech Policy Press, istraživači Clara Iglesias Keller, Robert Gorwa i João C. Magalhães upozoravaju na pojavu koju nazivaju platformskim iliberalizmom (platform illiberalism), odnosno korištenjem infrastrukture, algoritama i pravila moderiranja digitalnih platformi za ostvarivanje političkih interesa njihovih vlasnika.

Povod za analizu bile su optužbe da je kompanija Meta tokom predsjedničke kampanje u Brazilu ograničavala vidljivost sadržaja aktuelnog predsjednika Luiza Inácija Lule da Silve, dok je istovremeno pogodovala njegovom protivkandidatu Fláviju Bolsonaru, sinu bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara.

Prema izvještajima brazilskih medija, Lulin službeni profil na Instagramu nije se pojavljivao u rezultatima pretrage, pojedine objave imale su ograničen doseg, a Metini alati umjetne inteligencije navodno su odbijali generirati sadržaje podrške Luli, dok su prihvatali slične zahtjeve u korist Bolsonara.

Nakon pritužbe Luline kampanje, brazilski izborni sud donio je privremenu mjeru kojom je Meti zabranjeno ograničavanje dosega političkih sadržaja bilo kojeg kandidata, uz prijetnju dnevnom kaznom od 500.000 brazilskih reala.

Meta je odbacila optužbe o političkoj pristrasnosti, tvrdeći da su problemi bili tehničke prirode i da su nepovezani incidenti iskorišteni za stvaranje političkog narativa.

Autori naglašavaju da zasad nema dovoljno dokaza za zaključak da je Meta namjerno pogodovala Bolsonaru. Utvrđivanje eventualnog političkog utjecaja zahtijevalo bi nezavisnu istragu i pristup podacima o funkcioniranju platforme.

Od algoritamske pristrasnosti do otvorenog političkog svrstavanja

U analizi se navodi da su digitalne platforme godinama bile kritizirane zbog algoritama koji favoriziraju polarizirajuće i emocionalno nabijene sadržaje. Međutim, autori smatraju da je posljednjih godina došlo do značajne promjene: pojedine tehnološke kompanije više ne djeluju samo kao posrednici u širenju političkih poruka nego se sve otvorenije povezuju s određenim političkim pokretima.

Kao najizraženiji primjer navode transformaciju Twittera u platformu X nakon što ju je preuzeo Elon Musk. Prema njihovim ranijim istraživanjima, promjene algoritama i sistema moderiranja na toj platformi korištene su za povećavanje vidljivosti Muskovih objava i promociju desničarskih političara, uključujući Donalda Trumpa i Jaira Bolsonara.

Slične tendencije autori prepoznaju i u Metinim odlukama iz 2025. godine, kada je kompanija ublažila pravila moderiranja politički osjetljivih sadržaja, gotovo u potpunosti ukinula profesionalnu provjeru činjenica u SAD-u i najavila saradnju s Trumpovom administracijom u suprotstavljanju međunarodnoj regulaciji društvenih mreža.

Brazilski slučaj dodatno je značajan zbog ekonomskih interesa tehnoloških kompanija. Prema podacima koje prenose autori, Meta je tokom drugog kruga izbora ostvarila više od 53 miliona dolara prihoda od izbornog oglašavanja, pri čemu je Bolsonarova kampanja potrošila približno tri puta više novca na toj platformi od Luline.

Istovremeno, Bolsonaro je zagovarao deregulaciju tehnološkog sektora, dok je Lula podržavao snažniji nadzor nad digitalnim platformama i jačanje digitalnog suvereniteta Brazila.

Nedostatak transparentnosti otvara prostor za političke manipulacije

Autori posebno upozoravaju da javnost i istraživači nemaju dovoljno pristupa podacima koji bi omogućili nezavisnu provjeru načina na koji algoritmi i moderiranje sadržaja utječu na političku komunikaciju.

Zbog toga je teško razlikovati namjerne intervencije platformi od tehničkih problema, ali i utvrditi jesu li eventualne promjene u vidljivosti političkih sadržaja imale stvarne posljedice po izborni proces.

Upravo takva netransparentnost, smatraju istraživači, pogoduje širenju neprovjerljivih tvrdnji o političkoj pristrasnosti platformi i dodatno potkopava povjerenje u demokratske institucije.

Kao jedan od mogućih odgovora na ovakve probleme navode jačanje zakonskih obaveza transparentnosti, omogućavanje nezavisnim istraživačima pristupa podacima i uspostavljanje djelotvornijeg demokratskog nadzora nad digitalnim platformama.

Upozoravaju da ni Evropska unija, uprkos usvajanju Akta o digitalnim uslugama (DSA), nije u potpunosti riješila problem pristupa podacima i nadzora nad tehnološkim kompanijama.

Izvor: Tech Policy Press