Da bismo uopšte otpočeli temu koja će u narednim sedmicama biti izrazito važna, potrebno je pojasniti šta znači korištenje budžetskih sredstava za potrebe predizborne kampanje. Možda najbolji opis donosi publikacija “Istraživanje i procjena zloupotrebe državnih resursa”, iz aprila 2018., koju je napravila Međunarodna fondacija za izborne sisteme (IFES): “Zloupotreba državnih resursa (ZDR) na izborima rezultira izrazito nepoštenom prednošću aktuelnih političkih stranaka i kandidata, narušava kvalitet demokratije i poštenu raspodjelu javnih sredstava. Odnosi između ZDR-a i izbornih prednosti su ciklični i također ukazuju na veće izazove koje postavlja korupcija; moćni izabrani i imenovani zvaničnici mogu iskoristiti prednosti ispolitizirane državne službe, ispolitizirane javne izvođače radova, sisteme komunikacije vlasti i medije i druge načine podrške u naturi kako bi se osnažili i stekli nepoštenu izbornu prednost. Nakon izbora, političari mogu ‘vratiti’ usluge dobijene tokom kampanje davanjem olakšica i zapošljavanjem u državnoj službi, favoriziranjem ugovora o nabavkama i davanjem drugih doprinosa svojim pristalicama.”

U “Vodiču kroz budžet za građane”, koji su objavili Centri civilnih inicijativa i Centar za promociju civilnog društva još 2010. godine, za primjer su uzeti rezultati ankete koju je u oktobru 2009. provela Fondacija “Centar za zastupanje građanskih interesa”, neprofitna nevladina organizacija koja prati pitanja javnih finansija. Cilj ankete bio je saznati koliko građani BiH poznaju oblast javnih finansija. Anketom je obuhvaćeno 1000 ispitanika, građana BiH starijih od 18 godina. “Anketa je primarno pokazala da većina građana ne poznaje proces izrade i usvajanja budžeta, niti pitanja koja se primarno odnose na područje upravljanja javnim finansijama. Tako 89,8% ispitanika ne zna ni otprilike koliko je novca prikupljeno na svim nivoima vlasti u BiH u toku 2008. godine, većina ispitanika (76%) ne zna koja institucija priprema prijedlog entitetskog budžeta, a 96,4% ispitanika ne zna koliko procenata ukupnih primanja četveročlane porodice se uplaćuje na račune budžeta i javnih fondova. Ovakvi nalazi upućuju na poražavajuću činjenicu da građani nisu upoznati sa budžetom i njegovom funkcijom, te je teško ostvariti bilo kakav uticaj na sam budžetski proces.”

Otvoreno zloupotrebljavati javne resurse i funkcije za političku promociju nije ništa novo za predizborni period u BiH; ono što je drugačije u odnosu na prethodne kampanje jest da su vladajuće elite, one koje drže ključeve budžeta, “upakovale” dijeljenje budžetskog novca u priču o ublažavanju posljedica pandemije. Jasno bi trebalo biti da jednokratna pomoć koju navodimo u narednom primjeru ne može nikome od građana dugoročno pomoći, ali svakako pomaže da se strukture moći koje pružaju ovakav vid podrške građanima (i očekivanim glasačima) i dalje održe na vlasti.

Primjer prvi: Ministrica finansija Republike Srpske Zora Vidović izjavila je da će od 5. do 25. jula trajati online prijavljivanje za jednokratnu novčanu pomoć mladima od 100 KM s ciljem poboljšanja njihovog materijalnog položaja i ublažavanja posljedica inflacije, a isplata će biti vršena svakog dana. Vidović je precizirala da će svakog dana biti vršena isplata tih sredstava mladima od 16 do 29 godina. “U avgustu će biti isplata za sve penzionere i borce u Srpskoj, a u septembru će ponovo biti isplata za mlade po 100 KM, što je definisano aktuelnim rebalansom budžeta”, navela je ministrica, a prenosi portal večernjenovosti.ba.

Primjer drugi: Federalna vlada je 7. jula odlučila isplatiti 100 maraka jednokratne pomoći za oko pola miliona građana koji su najviše pogođeni rastom cijena. Vlada će dio budžetskih sredstava izdvojiti i za nabavku paketa pomoći osnovnih životnih namirnica u vrijednosti od 500 KM. Pravo na paket pomoći Vlade FBiH će dobiti građani koji primaju stalnu novčanu i drugu materijalnu pomoć od države. Ovakve vijesti dobijaju punu medijsku pažnju u zemlji u kojoj se svaki put u udarnim terminima centralnih informativnih emisija oglašava i datum naredne isplate penzija. I to je jasno i onima koji donose poteze poput navedenog – te, kako se čini, tako kreiraju i predizbornu kampanju koja, da naglasimo, zvanično još nije počela.

Primjer treći: Turistički vaučeri u vrijednosti od 200 KM trebali bi početkom augusta biti u ponudi stanovnicima Federacije BiH. Vaučeri od 200 KM za stanovnike FBiH su odluka Vlade FBiH o izdvajanju pet miliona konvertibilnih maraka u sklopu pomoći turističkom sektoru, koja je donesena 16. juna. Naravno, u svakom drugom periodu ovu bismo odluku mogli svrstati u red dobrih poteza, ali pošto je oktobar sve bliže, imamo se pravo pitati da li je posrijedi i promocija zvaničnih nositelja funkcija u izvršnoj vlasti, te u konačnici njihovih matičnih političkih partija.

Primjer četvrti: “Evo, omogućili smo vam da bez pasoša dođete u Neum i budete u našoj domovini na odmoru”, kazao je federalni premijer Fadil Novalić na svečanom otvorenju ceste Stolac – Neum. “Cesta je bila gotovo 100 miliona, gradili smo je četiri godine i postigli nešto što su sanjale generacije. Ostavljamo to u amanet budućim generacijama”, kazao je Novalić. Rečena cesta je primjer javnih radova i, valjda bi tako trebalo biti, dio podrazumijevajućih razvojnih i infrastrukturnih projekata svakog sistema. Po definiciji ne bi trebala biti predmetom promocije jer ulazi u sastav radnih zadataka izabranih zvaničnika.

Primjera je bezbroj. Postao je nezadrživ trend da se svaki urađeni posao nositelja izvršne vlasti (dakle, posao za koji su odlično plaćeni i koji ne treba promotivne aktivnosti), o bilo kom nivou se radilo, oglašava putem društvenih mreža, a konsekventno završava i u medijskim sadržajima. Često je u objavama na Facebooku prisutna i doza principa “napad je najbolja odbrana” – borba s političkim protivnicima sadržana u stavu “evo šta mi radimo, a oni nas napadaju”.

Evo šta o korištenju javnih resursa u vlastite ili stranačke svrhe kaže novinar portala Tačno.net Peđa Blagovčanin, koji ima dugogodišnje iskustvo otkrivanja najrazličitijih zloupotreba i korupcije u institucijama naše države. “Svečano otvaranje završetka radova na asfaltiranju 120 metara pristupnog puta, rekonstrukcija vodovodne i kanalizacione mreže, angažovanje opštinskih uposlenika u predizbornim kampanjama – primjera zloupotrebe javnih sredstava za političku promociju je bezbroj. Taj standard u političkoj praksi je primjetniji u kampanji za lokalne nego za parlamentarne izbore i to upravo kroz sadržaj koji se plasira preko medija u kantonalnom ili opštinskom vlasništvu”.

Bosna i Hercegovina i njeni političari nisu, kako kaže Blagovčanin, iznimka kada govorimo o ovoj pojavi, međutim… “Ovaj problem se u našoj državi multiplicira s obzirom na to da smo mi kao društvo lišeni političkog obrazovanja te shvatanja da su javna sredstva suštinski sredstva građana. Sve dok ne shvatimo da za asfaltiranje nekog prilaznog puta ne treba čekati novi ciklus izbora, situacija se neće promijeniti.”

U tehničkim izmjenama izbornog zakona koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt nalazi se i sljedeća stavka: Zloupotreba javnih sredstava i resursa je bilo koje nezakonito korištenje sredstava i resursa države BiH, entiteta, kantona, Brčko distrikta BiH i drugih jedinica lokalne uprave i samouprave, kojim kandidati na izborima i izbornim listama, kao javni ili državni dužnosnici, ili neposredno izabrana lica, raspolažu za potrebe obavljanja službene dužnosti. Pod resursima se, u smislu ove definicije, podrazumijevaju pokretna i nepokretna imovina, kao i svi ljudski resursi javnih institucija koji se koriste u okviru radnog vremena. “Izmjene izbornog zakona koje je donio visoki predstavnik, a koje se tiču zloupotrebe javnih sredstava u političke svrhe, svakako su pozitivan iskorak ka ravnopravnom političkom nadmetanju, ali postavlja se pitanje koliko će propisane kazne kao i reperkusije na političke subjekte imati stvarnog efekta”, kaže Blagovčanin.

Leila Bičakčić je izvršna direktorica Centra za istraživačko novinarstvo. Redakcija CIN-a godinama, sistematski i potkrijepljeno dokazima, kroz tekstove i videopriloge otkriva brojne nepravilnosti sistema, korupciju, zloupotrebe položaja te upotrebe budžetskih sredstava u svrhe koje za to nisu predviđene. “Sam pojam promocije i korištenja javnih sredstava, javnih resursa, za promociju u političke svrhe je kontra svakom zakonu, izbornom zakonu koji je na snazi u BiH, a kontra je i svakom demokratskom principu – javni novac se koristi za javne radove koji su u službi građana”, kaže nam Leila Bičakčić.

Ona smatra kako politička partija treba da vodi kampanju o svom trošku, i u sopstveno vrijeme, te da javni zvaničnici treba jasno da znaju gdje je granica i da ono za šta su plaćeni ne može biti iskorišteno u političku kampanju. “U kampanji se može iskoristiti njihov dobar učinak u toku mandata koji su im građani povjerili. Promocija za naše novce njihovih nakaradnih rezultata, ako ih je uopšte bilo, jest zloupotreba položaja i zloupotreba javnih sredstava. Nije to pitanje samo promocije radova već i korištenja službenih automobila, službenih prostorija, službenih osoba, imaju obezbjeđenje koje ih štiti, sekretaricu, šefa kabineta, prevoditeljicu, i sve mi to plaćamo, a oni koriste za potrebe svoje političke partije. I pritom dobijaju još i sredstva za vođenje predizborne političke kampanje od iste te države. Ako to nije, u najmanju ruku, “double billing”, onda ne znam šta jeste”, zaključuje Bičakčić.