MUKE PO SCHMIDTU: Hoćemo li ga pamtiti kao čovjeka koji je srušio Federaciju?

Do ponedjeljka su ga podržavali Hrvati i napadali Bošnjaci, od ponedjeljka opet je sve po starom

MUKE PO SCHMIDTU: Hoćemo li ga pamtiti kao čovjeka koji je srušio Federaciju?

Nije lako ovih dana visokom predstavniku Christianu Schmidtu. Već drugu sedmicu traju žestoko intonirane kritike na njegov račun. Istina, autori tih kritika se smjenjuju, danas je to jedan tabor, sutra drugi, ali činjenica je da gospodin Schmidt nije izabrao baš najbolju metodu pri pokušaju sređivanja nelogičnosti u državnom uređenju Bosne i Hercegovine.

I ne samo da nije izabrao najsretnija rješenja nego su i način njihove najave, pa odustajanje od najavljenog dodatno ražestili aktere političkog života. S tim u vezi, u Bosni i Hercegovini evidentno je na snazi neka vrsta novog rata, srećom samo medijskog. Umjesto granata, javnim prostorom lete saopćenja, oštre osude, upozorenja, prijetnje, komentari i stavovi. Tu su minobacačlije, vezisti, snajperisti, kompletan arsenal propagandnog sukoba prisutan je na izrazito mučan način, pa su nam u ovom trenutku potrebna dva bitna koraka: prvo prekid neprijateljstava, potom mirovni pregovori.

Ali teško je zamisliti takav razvoj događaja. Umjesto smirivanja, iz Čovićevog tabora, koji je do jučer Sarajevu pripisivao ratne namjere, sada prijete nemirima. Tako da pune ruke posla, ni kriva ni dužna, ima i američka ambasada: nakon što su prvo osudili Izetbegovićevo prebrojavanje, silom prilika su morali reagirati i na projektile koji dolaze s Radobolje.

Kako god da čovjek okrene, i s prijetnjama i bez njih, jesen će biti burna. Međunarodna zajednica, oličena u OHR-u, ovdje je kako bi, uza sve ostalo, poradila na smirivanju strasti i eventualnom pomirenju. Međutim, posljednjih mjeseci neki njeni potezi dodatno su narogušili aktere; uprkos tome, potpuno bi pogrešno bilo stranom faktoru ispostaviti račun za sve što se događa. Preuzimanje odgovornosti je rijedak i nepopularan potez u ovdašnjim političkim krugovima, ali bez takvog pristupa, problemi nikada neće biti riješeni. Pošto je ovdje i na domaćem i na međunarodnom planu etnički princip uspostavljen kao jedini način organiziranja života, onda bi neophodno bilo da ljudi koje neutemeljeno označavamo kao etnonacionalne lidere, pred svojim narodima preuzmu odgovornost za sve što im se dešava. Samo to bi imalo smisla i samo to je put ka ozdravljenju.

Christian Schmidt bi, da je zaista nametnuo najavljene izmjene, samo povećao broj ljudi s manjinskim statusom i predznakom, suprotno svim presudama Evropskog suda za ljudska prava, suprotno logici te kriterijima koje je EU postavila pred Bosnu i Hercegovinu. Ako je ikada ovoj zemlji bio potreban totalni politički reset, onda je to vruće ljeto 2022. godine. Trebat će mnogo znanja, volje, vjerovatno i drugačije profiliranih prijetnji i novih, uvjerljivijih sankcija kako bi se uspostavio kakav-takav politički (i medijski) mir. Ono što bi moglo da se riješi dobrom voljom, usred njenog hroničnog nedostatka morat će se krpiti kombinacijom nepopularnih i još nepopularnijih mjera.

Ko je sve ovo zapetljao, morat će sad sve da raspetlja. U bazično nasilnoj atmosferi bit će to baš težak zadatak.

About The Author