Dnevne novine kubure s mnogim problemima, od nedostatka novca, kadrova i prostora, do hroničnog kašnjenja za internetom, na kojem se događaji prate u realnom vremenu. Evo kako izgleda namjensko surfanje kroz dio bosanskohercegovačke štampe

Nije bosanskohercegovačko printano nebo baš toliko razuđeno da bi mu bila potrebna analiza u nekoliko dijelova. Naprotiv. U jednom seoskom kiosku mogle bi se naći sve informativne novine. Mogle bi, ali ih nema. Jer, ukoliko želite naći i mostarski i banjalučki i sarajevski i ostali tisak, moraćete promijeniti par kantona, jedan distrikt i dva entiteta. Da li je takva polupokrivenost uslovljena zainteresovanošću stanovništva za pojedini medij ili su neki drugi parametri u igri (a ima ih), moglo bi pokazati istraživanje koje nema mnogo veze sa analizom štampe.

Elem, od novina koje se mogu probrati na banjalučkim trafikama izdvojena su četiri glasila, koja nisu (nužno) iz jedne sredine i jedne političke provenijencije.

Nezavisne novine

Nezavisne za četvrtak, 19. juli, donose na naslovnici informaciju o velikoj nagradi za srednjoškolce iz Jajca, koji su za borbu protiv «dvije škole pod jednim krovom» dobili priznanje visokog komesara OEBS-a i, što je još važnije, ček od 50 hiljada evra, čime će pokrenuti renoviranje svog srednjoškolskog centra. U odličnom tekstu Gorana Lajića predstavljena su borba mladih Jajčana i njihov aktivizam. «Investiraćemo u ime opstanka aktivizma i ostanka aktivista», kazao je Nikola Rimac predstavnik nagrađene grupe.

Sve pohvale na tekstu, uz retoričko pitanje: kako je moguće da je ovako jedna bitna vijest prošla ispod radara gotovo cjelokupnoj bh. javnosti?

Odmah uz ovaj, noseći je i tekst Uroša Vukića «Od digitalne ekonomije smo udaljeni decenijama» u kome sagovornici Nikola Kužet i Goran Radivojac objašnjavaju našu digitalnu praistoriju u kojoj obitavamo. Pravo je osvježenje vidjeti ovakva dva teksta koja «nose» novine, umjesto politikantske frazeologije. No, da li je do uređivačke politike Nezavisnih ili «sezone kiselih krastavaca» saznaćemo brzo.

U udarne tekstove trebalo bi staviti i onaj o potencijalnoj humanitarnoj katastrofi u Krajini. Iz njega se da iščitati da su u svemu najugroženije vlasti krajiških opština, nipošto izbjeglice. Šteta loše poente, jer Banjaluka pripada Krajini, pa je tekst «Humanitarna katastrofa na pomolu», ako ništa, trebao biti barem bolje opremljen.

Uz klasično političko pamfletiranje o avgustovskom povećanju plata, tu je i tekst o «detaljima» racije u Neumu, u kojoj je otkriveno 665 kilograma droge. Ostaje nejasno o kakvim se «detaljima koje Nezavisne donose» radi, pošto je ovakav tekst osvanuo u svakim novinama i na svakom portalu u regiji.

A kad smo kod regije, većinu sadržaja Nezavisnih kao i kod svih regionalnih listova, tačnije negdje oko 70%, predstavljaju pokrivalice s interneta, koje su identične bilo gdje. No, nezgodno je s Nezavisnim novinama to što one imaju tačno 30 strana, daleko manje od bilo kojih do sada analiziranih novina, pa vam se ostatak listanja i (ili) čitanja svodi na ekspresan let očima kroz poznate sadržaje.

Ipak, zanimljivo je kako na jednoj stranici stoje jedan naspram drugoga dva naslova: «Sporna nabavka citostatika», gdje je u nadnaslovu boldovano da se radi o Federaciji, a s druge strane vijest o prekobrojnom zapošljavanju prosvjetara u RS-u. Ta vijest je odmah pojašnjena «dobrom nadom» kako neće biti otpuštanja. Da li svjesno ili ne, tek letimičnim uvidom, jasno je čitatelju Nezavisnih koji je «bolji dio BiH».

Ostatak tekstova je sada već žutilo koje postaje mejnstrim, ali ipak treba pohvaliti informaciju o akciji prikupljanja školskih udžbenika. Odmah potom presiječe vas crna hronika, koja se brzo i sigurno sa zadnjih strana preselila u sredinu novina.

Ostatak novina je, uz izuzetak najave banjalučkog Demofesta, opšte internet-mjesto svega i svačega: brzo mršavljenje, naručeni oglasi, selebritiji, još crne hronike, nauka i tehnologija u dvije sekunde, vrijeme, pregled programa…

Kolumne? Da, ima i to. I to dvije. Iz jedne, koju potpisuje Dmitris Avramopulos, komesar za migracije, unutrašnje poslove i državljanstvo EU, a koja, gle čuda, nosi naslov «Svi želimo sigurnu, prosperitetnu, slobodnu i mobilnu Evropu», saznajemo jedno veliko ništa. Zapravo saznajemo sve osim sigurne, moderne i prosperitetne Evrope i načina na koji će to postati, ako već nije.

U drugoj nam kolumni Njegova ekselencija, ambasador Republike Turske u Bosni i Hercegovini Haldun Koc, pojašnjava kako njegova zemlja u posljednjem periodu najveću snagu crpi baš iz demokratije… Pa je najbolja analiza ove kolumne izostanak analize. Kolumna se inače zove «U ime demokratije» i nije satiričnog karaktera.

I na koncu, sport. Braća Gasol spasavaju migrante. To ste već negdje pročitali.

Glas Srpske

Godinama kruži priča kako je Glas Srpske zapravo siromašni brat Nezavisnih, kako je to franšiza istih koja uglavnom stoji na uredničkim stolovima, koja u frizerskim salonima i zubarskim čekaonicama, zaturena između Blica i Nezavisnih, skuplja prašinu…

Pa ćemo se shodno tome pozabaviti ovim fenomenom. Mala komparativna analiza – imamo li klona?

Za početak, isti broj stranica, ista štampa, isti kurziv, prored, dizajn (ako se može i smije ova riječ tako olako upotrijebiti). Da, tu je i neumska droga, tu su i migratni u Krajini, tu je i tragedija u bazenu. Tu je onih 70% importovanih sadržaja, ali nije ni približno isto kao u Nezavisnim.

Već na četvrtoj strani je veliki autorski tekst Milana Blagojevića, inače banjalučkog profesora ustavnog prava, «Rusija i mi», u kojem potpisnik pojašnjava urbi et orbi kako je baš Dejtonski sporazum najvažniji ustavno-pravni akt kojim se Rusiji daje za pravo da štiti ne samo srpski nego i ruski narod i njegove interese. Možete bez pretjeranog truda i sami dokučiti u čije boje je obojen tekst, kakvi su zaključci i htijenja profesora Blagojevića.

Prekoputa, na istoj strani u komentaru dana, Željka Domazet tvrdi da ministrica Semiha Borovac vrši etničko čišćenje nad Srbima. Zapravo, ne vrši baš ona, ali se koristi njen recept (sic!) i sve tako do kraja «mišljenja». Za one koji su prespavali zadnja dva dana, tu je i Trumpova poruka Crnoj Gori i Crnogorcima, radnog naslova «Zašto ratovati za Crnu Goru?». Moguće da su ovo jedine ili jedne od izuzetno rijetkih novina uopšte koje su najnoviji Trumpov gaf pozitivno intonirale.

Opet red svega i svačega, od ukrštenica do sudokua, prošaranih lakim štivom. I onda zaštitni znak Glasa Srpske, čitulje. Jedan od osnovnih razloga zašto se ove novine prodaju-kupuju. Pa se može napraviti distinkcija između Nezavisnih i Glasa. I jedne i druge rade isti ljudi. Bolji tekstovi, kako autorski, tako i importovani, idu u Nezavisne, a šta ostane preuzima Glas. A da bi uopšte imalo smisla kupiti Glas, on je obogaćen rusofilijom i osiromašenim provladinim (SNSD) misliocima. I dakako, čitulje.

Toliko o Glasu Srpske.

Faktor

Pod zadatom pretpostavkom da ste desničar u Republici Srpskoj, dakako Srbin, i da su vam datosti poput herojske tematike, traženja onog najboljeg u Srbinu, državotvornosti Republike Srpske, svete prošlosti SerBske, potpuno normalne stvari, bez prevelikih ekskurzija u bilo šta drugo, za vas su Faktor najbolje novine i bez sumnje najbolje potrošenih 1,5 KM. Zlobnici bi rekli da taman toliko i vrijede, ali to i nije tačno.

Iako je Faktor obimom doslovno najtanji i sa 21. stranicom predstavlja dosad najlakši uradak za analizu, to uopšte nije tako. Prvo i osnovno, krcat je tekstovima. Od kockarskog života Radovana Karadžića iz rakursa nekadašnjeg predsjednika Vlade RS-a Rajka Kasagića, preko vivisekcije političkog života Mladena Bosića, analize predizborne kampanje, malo Kusturice i hljeba preko pogače u «Srba koji su se snašli», do intervju sa džedajem i andergraund ikonom turbo-folka, Markom Bulatom.

Pa ko to ne bi čitao, makar zbog egzibicionizma.

U tekstu Marka Šikuljaka «Lider bez kuraži» ulazimo u život Mladena Bosića, jelte, lidera bez kuraži. «Ostaće upamćen kao predsjednik stranke koji se nijednom nije kandidovao za najvažnije funkcije i izašao na izbornu crtu. Nije bio ubjedljiv govornik, nije izgledao markantno, ničim nije odavao karakter lidera, ali je to silom prilika postao. A i sujete pretrajao. I to tako što je isključio dvojicu bivših predsjednika», zaključuje Šikuljak.

I to ne bi bilo ništa sporno da negdje nije izvučen nadnaslov kako je gej lobi u SDS-u prilično dugo čuvao Bosića, što sad nije slučaj. Na koga se misli, ko su ljudi iz gej lobija SDS-a, da li im je primarno to što su homoseksualci ili političari, roje se pitanja, ali bez odgovora u tekstu. Iz koga smo saznali sve osim onoga što bi najviše željeli kao prosječni desno ostrašćeni Srbi. Avaj, ništa od toga. Hoće li biti sljedeće epizode, vidjećemo.

Tu je i kockar Radovan, koji u ovim novinama ne da nije ratni zločinac, nego je neka vrsta romantiziranog Pabla Escobara koji nam se «zalomio». Rajko Kasagić tako priča pikanterije o svom bivšem šefu iz kojih saznajemo da je spiskao dva miliona njemačkih maraka na kocku, da je s Arkanom izgubio 700 hiljada, opet dojč maraka, da je prošvercovao nafte u količini od 20 hiljada tona…

I sve je to poentirano naslovom «Mi smo krivi što smo od Karadžića kockara napravili idola». Pazite, ne zločinca, ne prestupnika, nego kockara. To je dakle najveći Karadžićev grijeh? No to je ujedno i najbolja definicija u kojoj se prelama uređivačka politika Faktora. Kockar, a ne zločinac, otprilike. Samo treba da prihvatite kako je riječ o «običnim» ljudima s uobičajenim strastima i porocima i sve OK.

Naredna strana ne ostavlja mjesta za misteriju. Ispod Dodikove fotografije piše 46%, a ispod Ivanićeve 28%. Svima je jasno sve. Na drugoj strani ispod Željke Cvijanović stoji opet jasno 37%, a ispod Vukote Govedarice 28%. Nema potrebe objašnjavati o čemu se radi. Samo je dovoljno navesti o kojoj istraživačkoj kući je riječ… Hmmm… Ne zna se ko je radio ispitivanje, osim da je «Faktor u posjedu rezultata».

Evo nam i Emira Kusturice, koji vitla drvenim mačem u novim «najki» patikama i plaši se velikog popuštanja oko Kosova. Čini se da je ovaj tekst bio objavljen prije neke tri sedmice u drugim medijima, nekim srbijanskim, no ne mari. I tako smo pročitali pročitan intervju «profesora». Ali sačekajte malo, Kusturica priča o slavlju Hrvata uz Thompsona, što nikako nije mogao reći prije tri sedmice. Kako je moguće ovo? Ili Kusturica senilno ponavlja iste stvari o Napoleonu, Albancima, Rusima i Srbima, ili imamo posla sa kiborg-intervjuom koji je nekako sastavljen iz (najmanje dva dijela). Kako god, interesovanja za čitanje Faktora ne opada.

Već na narednoj strani, iz pera Jove Vidovića, saznajemo ko su to najbogatiji republikosrbskanci, a da nisu pretjerano ljubili školu. Tekst ima ingeniozan naslov «Naš čovjek se uvijek snađe, što bi rekao Momo Krajišnik». Treba poštovati ovakav ciničan prikaz Krajišnika kroz citate. Ako je ciničan?! Uglavnom, tu je čitav džet-set Republike Srpske, od Bude Stankovića i Veselka Malbašića do Mile Radišića. Posebno simpatično-performerski djeluje podnaslov u kome stoji kako i Brad Pitt i Bill Gates i na koncu Mark Zuckerberg nemaju diplome.

I na kraju intervju sa ikonom beogradskih splavova, opskurnim Markom Bulatom. Ima tu zaista svega. Čak je taj treš od intervjua s trudom i predanošću urađen, pa saznajemo između ostalog da je Bulat pjevao dok su ubili momka pored njega. Za sve ostale pikanterije, požurite do kioska.

I tek onda, kada čovjek ne može dočekati naredni dan, e da bi kupio novi broj Faktora i nastavio iščitavati srpske nacionalističke skribomanske performanse, pogleda prvu stranu i iskreno se razočara. Faktor izlazi svake druge sedmice.

Da se autor ovih redova posluži čarlibraunovštinom: imali smo nesreću ove srijede čitati Faktor, ali zato ćemo imati sreću narednih 13 dana da budemo bez njega.

Dnevni list

Na prvu će se svaki čitatelj analize zapitati kakve veze ima mostarsko glasilo i, kako sebe krste, «najčitanija novina u Hercegovini» s gornjom analizom, koja se sve do jednog bavila hartijom iz RS-a. Ima, utoliko što se Dnevni list može naći na svakom kiosku u Banjaluci. Pa da provjerimo šta se može u Dnevnom pročitati.

Prvo i osnovno, s 51 stranom bezmalo je duplo deblji od svojih parnjaka u RS-u. Drugo, iz sredine novina ispada poseban prilog «Automobil», na desetak strana, koji nećemo analizirati. Kad smo kod automobila, tu je i berza polovnih na još nekoliko strana, pa nekoliko strana posvećenih prodaji bijele i sive tehnike, onda mali oglasi opšteg smjera, pa red žutila i crne hronike pomiješan s internetom na hartiji… vrijeme, tv program, sport sa interneta. Zlobnici bi rekli da se nema šta analizirati, ali nije tako. Sve vrijedno analize je u prvih par strana.

Da, i ovdje je «neumski pad dilera» na prvoj.

Odmah potom urbi et orbi predstavljena je nova hrvatska koalicija u BiH, predvođena HDZ-om 1990, koji je nukleus oko koga će se okupiti manje političke snage, a koje očevidno ne bi prešle izborni cenzus. Dobro jednima, a dobro i drugima, a tako nešto je rekao i prvi čovjek HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović. Uz neizbježnu floskulu kako baš oni nude drugačiju politiku u Hrvata, na dvije strane se oteglo blagoglagoljivo «ja tebi vojvodo, ti meni serdare», što je, dakako, najobičnija politička kohabitacija s ciljem preživljavanja oktobra.

Tek da se malo «razblaži situacija», odmah potom nas očekuje intervju s Nerminom Nikšićem (još uvijek prvim u SDP-a). Iz intervjua jasno progovara Nikšić da je politika HDZ-a srednjovjekovni mrak.

Idemo dalje…

Očekuje nas kriza s migrantima. Situacija sve gora. U zemlju došla nova 723 ilegalna migranta. To je tekst u Dnevnom, koji je više-manje ispunio formu, ali je suštinski jednak tekstovima iz Nezavisnih i Glasa Srpske u kojima ima svega od Bevande do Mektića i svakovrsnog politikanstva, preispitivanja nadležnosti, ima svega osim krucijalnih aktera, izbjeglica-migranata. I ovdje su oni brojke, rijetko smislena slova.

Onda opet SDP proziva vladajuće kako nisu izgradili ni metra autoputa, a odozdo to sve promatra Dodik, koji tvrdi da Englezi, a ko će drugi, žele da destabilizuju situaciju u RS-u.

Na Kantarevcu počinje 16. Međunarodni Rock & Blues festival. Prošlo je 14 godina kako je obnovljen Stari most. Započeli su pregovori Vlade i Sindikata HNŽ-a, a za 399 maraka možete kupiti Teslin TV od 40 inča, piše Dnevni. A Luki Modriću će se zbog davanja lažnog iskaza ipak suditi u Zagrebu. Negdje je to već napisano. A da, na Al Jazeeri.

Malo plaćenih oglasa i vrijeme je za plažu, bikinije, ko šta ima. Budite oprezni sa suncem i znajte da iznesete svoje salo i celulit, negdje se čuje eho zadnje strane Dnevnog lista.