Gledajući gostovanje Milorada Dodika u emisiji Ćirilica, postavlja se pitanje da li se političari u BiH mogu držati odgovornim za ono što govore ili samo novinari “trebaju paziti šta pišu”?

ATV: Ćirilica – 16. juli 2018.

O BOSNI I HERCEGOVINI: Stavovi Milorada Dodika o državi Bosni i Hercegovini su tokom njegova gostovanja u emisiji Ćirilica još jednom potvrđeni, on je smatra „historijskim promašajem“ i „nemogućom“, što ga, ipak, ne sprečava kandidirati se na najviše pozicije unutar te „nemoguće“ države. Naravno, kao opravdanje za kandidaturu na mjesto člana Predsjedništva BiH Dodik ne navodi činjenicu da mu je to, kolokvijalno rečeno, jedina preostala pozicija s koje može braniti lične interese, nego se uvijek iznova vraća na priču o zaštiti RS-a unutar zajedničkih institucija države. Na početku predizborne kampanje, u kojoj je pomalo i oprezno govorio o mogućoj kandidaturi za ovu poziciju, jer je svoje glasačko tijelo godinama prije toga uvjeravao kako ga ne zanimaju zajedničke institucije BiH, Dodik je tek „opipavao teren“, da vidi na kakav bi način mogao spinovati sopstvenu motivaciju da bude član Predsjedništva države koju ne priznaje. Razumljivo je da je njegov strah ležao u tome da bi kroz kandidaturu na mjesto člana Predsjedništva BiH toj poziciji mogao dati legitimnost koju je godinama vokalno osporavao. To „opipavanje“ se isplatilo i Dodik je uspio pronaći narativ koji mu omogućava zadovoljiti i, barem prividno, ujediniti ideje o osporavanju države i nastojanju da bude član Predsjedništva iste. Nažalost, u javnom mnijenju, ili tačnije među simpatizerima ovoga političara, kao da ne postoji želja za dekonstruiranjem njegovih izjava, koliko god kontradiktorne bile, sve dok postoji komponenta entitetskog patriotizma i mitologizacije historije. Upravo to je narativ kojeg je Dodik vješto izabrao kao adekvatan za ovogodišnju kampanju.

O STRANCIMA: Svijet, međutim, nije mjesto koje je ograničeno na jedan izvor informacija, pa je potrebno, a toga je Dodik svjestan, iz predizborne jednačine isključiti one elemente koji bi, zahvaljujući resursima i nivou javnog diskursa, mogle utjecati na raskrinkavanje njegovog narativa. Nije tajna da je u zemljama Zapada novinarstvo razvijenije nego u Bosni i Hercegovini. Faktori koji su zaslužni za to su mnogobrojni: veći broj stanovništva, bolje obrazovne institucije, zakonska pravna zaštita novinara i slobode medija, manja stopa korupcije… Sve ovo utječe na to da se u razvijenijim državama javni diskurs razvija produktivnije i samim tim stvara demokratizaciju društva i informacija. Naravno, Zapad nije bez problema što se tiče medija i novinarstva, što ne znači da implementiranje pozitivnih iskustava u BiH treba u potpunosti odbaciti. Milorad Dodik, naravno, misli drugačije.

On je svjestan da je njegova argumentacija građena na temeljima kontradikcije, koju najjednostavnija analiza može raskrinkati. Ni Dodik ne može protiv logike, pa ne preostaje ništa drugo do delegitimizacije političke analize, opisujući je kao proizvod kojim „stranci“ kontaminiraju javni prostor u Bosni i Hercegovini. Govorio je u emisiji tako o Britancima koji putem tajnih agenata djeluju protiv njega, aludirajući na dio svog predizbornog narativa u kojem je govorio o strancima koji finansiraju medije i nevladine organizacije „radi destabilizacije Republike Srpske“. Fenomen lažnih vijesti je, naravno, itekako realna komponenta medijskog prostora širom svijeta. One skupa sa spinovanjem mogu izobličiti nečija stajališta do neprepoznatljivosti. Međutim, smatrati da je za analizu Dodikovih kontradikcija, njegovog šovinizma i njegovog govora mržnje potrebno išta više do slušati šta izjavljuje na televizijskom programu, krajnje je naivno.

O DŽAMIJAMA: Zanemarimo djetinjasto poređenje minareta džamija s „raketom“, kojim Milorad Dodik produbljuje jaz netolerancije među narodima u BiH. Obezvređivanje ovih vjerskih objekata postaje posebno problematično kada ih Dodik definira kao „smetnju“ koja devalvira vrijednost nekretnina i koja ezanima narušava mir stanovnika Banjaluke. To je klasični  primjer mogućeg iniciranja nasilja, ili onog što je definirano kao govor mržnje. „On u pet sati odvrne do daske ono gore da pjeva i tako to. Naravno, svi su istraumirani i ustaju u pet sati. To je najvredniji dio srpskog naroda, a budi ih džamija i oni ustaju u pet sati. Sad je to postalo nemoguće i oni više ne žele u tome da budu. Ne mogu ljudi to da podnesu. Ja mogu da razumijem da to muslimani poštuju i nemam nijedan problem, ali tu živi dva posto muslimana ili manje. Kakva je to potreba?“, izjavio je Dodik u emisiji, čime ne krije netrpeljivost prema ideji suživota naroda u BiH, pa ovakve izjave ne iznenađuju. Ne iznenađuje ni novinarska inertnost voditelja Ćirilice Milomira Marića da percipira i zaustavi ovakav govor mržnje u svojoj emisiji, s obzirom na to da smo nedavno imali priliku od istog čuti slične izjave tokom priče o genocidu u Srebrenici, kada je rekao kako „svake godine kada televizija prenosi, kada dođu strani državnici, oni donose mrtva tijela ko zna odakle i sahranjuju u Srebrenici“. Marić je ovaj put prokomentirao kako je ta njegova izjava negativno prihvaćena „u Sarajevu“, te se nasmijao i rekao „ubi me prejaka riječ“, što je zabrinjavajuće iz više razloga, ali ponajviše zbog činjenice da on kao novinar treba biti svjestan da su riječi ono što je najbitnije u toj profesiji, a njemu očigledno nisu, pa dopušta Dodiku da govor mržnje slobodno iznosi u eter.

O DAVIDU DRAGIČEVIĆU: Milorad Dodik je gostovanje u emisiji, također, iskoristio da prokomentira slučaj Davida Dragičevića. Nije propustio pokojnog Davida nazvati narkomanom koji je bio na „težim stvarima“, iako je u istom dahu govorio o tome kako je na ljudskoj razini to „tragičan slučaj“. Dodik je optužio opoziciju da je politizirala taj slučaj u svrhu destabilizacije vlasti RS-a i da je riječ o „obojenoj revoluciji“. Naravno, ovakva kvalifikacija slučaja nije novost i ustaljena je karika u njegovom narativu da je urota protiv njegove vlasti jednaka uroti protiv Republike Srpske i srpskog naroda. Milomir Marić, međutim, bez oklijevanja i novinarskog propitivanja staje na stranu Dodika, i izjavljuje da se slučaj ubistva Davida Dragičevića „očigledno zloupotrebljava“, te kako je Dodik bio pošten prilikom formiranja anketnog odbora, iako je to poštenje tek poštovanje zakonske procedure.

PRESJEK:

Na ATV-u smo imali priliku gledati kako je Milorad Dodik u srbijanskoj emisiji Ćirilica u nešto manje od dva i po sata imao priliku plasirati svoj narativ netolerancije, govora mržnje i razjedinjenja države Bosne i Hercegovine – i to sve u svrhu predizborne kampanje za mjesto člana Predsjedništva te iste BiH.