Protekle sedmice predsjednik Republike Srpske  gostovao je na RTRS-u u emisiji Lazanski direktno i na N1 u emisiji Pressing. U oba nastupa ostao je dosljedan svojim kontradikcijama

 

RTRS: Lazanski uživo – 27. mart 2018.

THE “Š” WORD: Početak emisije obilježila je vijest o hapšenju i protjerivanju direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju Marka Đurića u Kosovskoj Mitrovici. Gost emisije Milorad Dodik je prokomentirao da je osjećao “ogorčenje” prateći vijest o hapšenju, te je u nekoliko navrata ukazivao na to kako ono nije ništa drugo do pokušaj zastrašivanja i ponižavanja Srba. Ovu mitologijsku retoriku upotpunio je korištenjem politički nekorektnog termina “Šiptar”, na šta voditelj Miroslav Lazanski nije reagirao. Kako je moguće da se na javnom servisu dopušta upotreba šovinističke terminologije ove vrste?

STARI MITOVI, NOVA IMENA: Nažalost, čini se da smo daleko od toga da se ovakvo kršenje političke korektnosti shvati kao ozbiljan problem u našem društvu u kojem se, sudeći po retorici predstavnika u vlasti, i dalje njeguju nacionalni mitovi. Naravno, oni se sada ne zovu mitovi. Zamijenio ih je “vitalni nacionalni interes”, koji ima sličnu svrhu. Dodik je taj vitalni nacionalni interes Srba u BiH u emisiji izjednačio s kosovskim mitom, naglasivši da je pitanje Kosova “nacionalno pitanje Srba bez obzira na to gdje živjeli”. Baviti se pitanjem bivše teritorije Srbije je za Dodika, izgleda, primarnije nego baviti se pitanjima unutar države u kojoj se kandidirao za predsjednika. Vjerovatno je do sličnog razmišljanja došao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kada je odbio Dodikov zahtjev da RS uključi u pregovore o konačnom statusu Kosova. Taj podatak gledatelji nisu mogli da čuju na RTRS-u, iako bi bio veoma koristan kako bi se ukazalo na to da iza Dodikovih riječi ne stoji ništa do nacionalistička predizborna retorika bez supstance.

SINEGDOHA KOSOVO: Uzrok svih problema na Kosovu je, prema Dodiku, međunarodna zajednica, odnosno Zapad, koji ima “duple aršine” glede zemalja na Balkanu. Pa tako navodi kako je Međunarodna zajednica odlučila da se Kosovo odvoji od Srbije, dok je u BiH odlučeno da “moramo živjeti zajedno”. U ovoj teoriji zavjere javlja se jedna od Dodikovih čestih kontradikcija. Istovremeno tvrdi kako bi osamostaljivanje RS-a bilo poželjno za stabilizaciju regije, ali ne podržava osamostaljivanje Kosova iz istih razloga. Do ovog paradoksa dovodi dvodimenzionalno shvaćanje (predstavljanje) modela Kosova i RS-a, ne uzimajući u obzir geopolitičke specifičnosti tih teritorijalnih jedinica. Međutim, povlačenje ovakve paralele između BiH i Kosova nije, politički gledano, naivno. Dodik je iskusan političar koji se oslanja na sklonost svog biračkog tijela jakoj nacionalističkoj retorici, a ne analizi onoga što iznosi u intervjuima. Upravo zbog toga njegova izjava u emisiji da “niti ima Bosne i Hercegovine kao države, niti ima Kosova kao države” nije ga spriječila da se kandidira za predsjednika te “nepostojeće” zemlje. Na ovo voditelj Lazanski ne ukazuje.

N1: Pressing – 28. mart 2018.

PREDSJEDNIK DRŽAVE KOJE NEMA: Voditelj Pressinga Amir Zukić, međutim, ne štedi svoje goste, pogotovu ne one koji su na najodgovornijim pozicijama u državi. Milorada Dodika je dočekao u tom maniru predstavivši ga kao osobu koja se nalazi na američkoj crnoj listi i kao političara separatistu. Dodik odmah demantira izneseno i pojašnjava da njegova “politika nije separatistička”, te da mu se ne može dokazati protudejtonsko djelovanje, zbog čega je i stavljen na crnu listu. Interesantno je da čovjek koji apsolutnom sigurnošću tvrdi da ne djeluje protiv Dejtonskog mirovnog sporazuma, samo nekoliko minuta poslije Bosnu i Hercegovinu definira ne kao državu, nego kao teritoriju. Zukić prekida Dodikovo negiranje državnosti Bosne i Hercegovine pitanjem: “Čitate li vi, gospodine Dodiku, Dejtonski sporazum?”, te nastavlja čitajući naglas dio Sporazuma u kojem se BiH definira kao država. Dodik na ovakav vid novinarstva nema odgovora.

Na pitanje koja mu je motivacija da se uopće kandidira za člana Predsjedništva BiH, Dodik odgovara da mu je primarni cilj jačanje Republike Srpske koja je, prema njegovom mišljenju, kočena od strane zajedničkih institucija. U nastavku čak navodi kako, ukoliko bude izabran za predsjednika, “žar za borbu za Bosnu i Hercegovinu nećemo vidjeti”. Usljed ovakvog nihilističkog stava Milorada Dodika, postavlja se pitanje do koje mjere je narod u BiH spreman prihvatiti predsjednika koji otvoreno pred izbore iznosi ovakve izjave?

ČOVIĆ I JA EUROPEJCI: Dodik je proteklih mjeseci pokazao da je njegov odnos sa članom Predsjedništva BiH Draganom Čovićem na  zavidnom nivou, barem što se tiče odnosa političara u BiH. Uzajamno uvažavanje je nedavno kulminiralo u Dodikovoj podršci ideji o trećem entitetu, i Čovićevim “obećanjem” da se u tom slučaju RS ne bi ni teritorijalno ni institucionalno dovodila u pitanje. Nije čudo onda da na pitanje s kim bi mogao zamisliti suradnju u Predsjedništvu BiH, Dodik odgovara bez sustezanja da bi to bio Dragan Čović. Imajući, međutim, na umu Dodikov otpor prema evropskom putu BiH i Čovićevu potrebu predstavljanja sebe kao “nosioca evropskih vrijednosti”, nije teško zamisliti da bi se zemlja mogla naći u četverogodišnjoj pat-poziciji ukoliko se ostvari ovakva kombinacija u Predsjedništvu BiH.

BOSANSKI SRBIN DODIK: Dodik je u Pressingu, između ostalog, prokomentirao i bosanski jezik i njegov status u RS-u. Iako se kad god ima priliku kune u Dejton, jasno je iz onoga što govori da ta privrženost tom dokumentu samo postoji selektivno. Tako u dijelu Dejtonskog sporazuma o definiranju zvaničnih jezika u BiH on ne prihvaća naziv bosanski jezik, jer, prema njegovom mišljenju, nije adekvatan. Dodik, naravno, sam nije adekvatan dati ovakvu kvalifikaciju o jeziku, a pogotovu ne o nazivu istog. Na pitanje voditelja zašto odbija sebe nazvati bosanskim Srbinom, on odgovara da je njegovo osnovno ljudsko i civilizacijsko pravo sebe nazvati Srbinom i da mu odluku da se naziva tako niko ne smije zabraniti. Ironično je to što bi se ovaj Dodikov odgovor također mogao odnositi na pitanje o nazivu jezika jednoga naroda, koje jeste definirano kao osnovno ljudsko pravo, ali bi za to morao imati progresivniji ili barem iskreniji pristup problemima unutar države koju namjerava predstavljati kao predsjednik.

PRESJEK

U protekloj sedmici imali smo priliku vidjeti dva pristupa intervjuiranja Milorada Dodika. Režimski RTRS-ov pristup pružio je sve ono što bismo mogli očekivati od istog, tj. platformu i megafon za ubiranje predizbornih poena. Miroslav Lazanski je iskusan novinar, pa se njegova tendencioznost tokom intervjua ne može pripisati ičemu drugom do ispunjavanju propisane uloge unutar Dodikovog režima. Odmah sutradan imali smo priliku Dodika slušati u Pressingu na N1. Amir Zukić, za razliku od svoga kolege Lazanskog, nije u nezavidnoj poziciji da se mora dodvoravati gostu, pa je slobodan vršiti posao novinara na društveno odgovoran način.