Uvijek može gore. Bosanskohercegovačka zima 2018-2019. ne prestaje da šokira negativnim obilježjima. Nakon svega što smo preživjeli, Dragan Čović, HDZ BiH i Hrvatski narodni sabor opečatili su kraj januara na najgori način: Deklaracijom koja je pokazala da su mjeseci raspleta već počeli i da bi ostatak zime i predstojeće proljeće mogli biti još neizvjesniji.

U Deklaraciji 8. zasjedanja, HNS informira javnost da odbacuje presudu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju za udruženi zločinački poduhvat. Tako su kvalitet i kvantitet bezvlašća u Bosni i Hercegovini podignuti na novi, do sada nezabilježen nivo, jer jedna nevladina organizacija daje sebi za pravo da delegitimizira odluku jedne međunarodne institucije i pri tome sopstveno odbacivanje proglasi obvezatnim za hrvatske političke predstavnike. Tako su i međunarodni i bosanskohercegovački pravni ustroj stavljeni van snage u kantonima s hrvatskom većinom. Ali to nije najgora vijest. Majka nikada Muju ne kara što se kockao, nego što se vadio. U reakciji na reakcije povodom njihovog odbacivanja, HNS ide korak dalje. Evo dijela njihovog reagiranja:

“Smatramo kako UZP predstavlja ideološki i politički konstrukt koji nema utemeljenje u međunarodnom pravu, pogotovo ako se ima u vidu činjenica da se teza o UZP želi koristiti od strane velikog broja bošnjačkih političkih i medijskih galamdžija kao implikacija za kolektivnu krivnju hrvatskog naroda, HRHB i HVO-a”, prenosi portal Dnevnik.ba. U nastavku slijedi:

“Zato svima koji reagiraju, a nisu pročitali, evo još jednom ponavljamo: ‘Odbacujemo kvalifikacije Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju o udruženom zločinačkom pothvatu koje se neutemeljeno i nepravedno pripisuju Republici Hrvatskoj, Hrvatskoj Republici Herceg Bosni i Hrvatskom vijeću obrane. Takva zlonamjerna kvalifikacija, na žalost, koristi se za pokušaj ostvarenja ratnih ciljeva jedne od strana u ratu u Bosni i Hercegovini i eliminiranja hrvatskog naroda kao političkog subjekta u Bosni i Hercegovini. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju nije bio pozvan u predmetu ‘Prlić i drugi’, niti je on uopće pozvan, kako je i sam presudio 2007. godine, da odlučuje o pitanjima državne odgovornosti, jer je njegova nadležnost kaznena i proteže se samo na pojedince.”

Pa krenimo redom.

1. Nevladina organizacija može odbaciti presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju samo mentalno, ili na nekoj zabavno-manifestacionoj razini. To odbacivanje nikako ne bi smjelo imati pravno obavezujući karakter. Što je najgore, na teritoriji i medijskom prostoru pod kontrolom Dragana Čovića, ova Deklaracija bit će obavezujuće političko stajalište, zbog čega eksperti tek trebaju utvrditi da li ovdje već govorimo o elementima iz dosjea Ante Jelavića.
2. Ne mogu se odluke i presude odbaciti s argumentacijom da služe “histeriji” bošnjačkih stranaka. Jer tada svako u državi ima model za uzor, može da odbaci bilo čiju presudu, s argumentacijom kakva mu se ćefne.
3. Dragan Čović već godinama razvija praksu suštinski kompatibilnu s politikom Milorada Dodika. Ovim je i zvanično tu politiku uvukao u HNS, koji u nepoštivanju međunarodnih odluka i uzusa staje rame uz rame s najradikalnijim elementima SNSD-a. Hoćemo li nakon takozvane međunarodne komisije za Srebrenicu sad dobiti i komisiju za Heliodrom, Stari most, razgranatu mrežu logora po Hercegovini, granatiranje i ubijanje Mostara…?
4. Radovan Karadžić je promovirao originalnu metodu, postepeno i kontinuirano derogiranje pravnih normi, državnih i međunarodnih institucija, dobrih običaja i etičkih načela. Nadajmo se da stvari neće otići predaleko, još ima (malo) vremena da se histerija zaustavi i situacija normalizira.
5. Nažalost, pažljiviji posmatrači tvrde da je ostalo malo razloga za optimizam, jer ovo nije politički eksces, niti eksperiment, nego kontinuitet promišljene politike.
6. Već je primijećeno, samo ponavljamo: HNS radi paralelno na dva oprečna kolosijeka – proizvoljno i samovoljno odbacivanje UZP-a i deklarativno poštivanje evropskih standarda dva su narativa u vječitom sukobu. Može samo jedno od toga, oboje nikako.
7. Međunarodni kontekst definitivno je promijenjen. Nije baš da se sve urotilo protiv Bosne i Hercegovine, ali snage nezainteresirane za njen opstanak ili one druge, direktno involvirane u njeno rastakanje, sve su jače.

Bit će teško, što ne znači i nemoguće, nastaviti dalje u ovakvim okolnostima.