ZONA SUMRAKA: Mali zeleni podržavaju Vučića i Dodika

IZDVAJAMO

Međutim, najveći problem sa izdanjima poput Zone sumraka, Trećeg oka, Sveta tajni i sličnih nije u njihovom političkom i ideološkom konformizmu. Najveći problem je u tome što oni falsifikuju jednu duboku ljudsku potrebu, nudeći bedne surogate umesto istinske hrane za um i dušu. Potreba ljudskog bića za čudesnim je neutoljiva, iz nje su nastali mitovi, legende, bajke, fantastična književnost i još trista čuda. Po mišljenju Vilijema Blejka, čak i religije, koje je stvorio “pesnički genije”. Iza svih priča o bogovima, polubogovima, herojima, vilama, baucima, zmajevima, patuljcima, troglavim psima, sirenama, kentaurima, anđelima, demonima, vešticama, čarobnjacima i ostalim junacima ljudske mašte – stoji osećanje da je svet tajanstven i da se ne može do kraja spoznati razumom i logikom. Da je svet sam po sebi čudo, kao što je čudo to što uopšte postoji nešto, mada bi kudikamo logičnije i razumnije bilo da ne postoji ništa. 

ZONA SUMRAKA: Mali zeleni podržavaju Vučića i Dodika

Medij koji se bavi paranormalnim tajnama i natprirodnim pojavama otkrio je važnu stvar: svemirci, marsovci, anđeli i Bog osobno daju nedvosmislenu podršku vlastima Srbije i Republike Srpske

“Mi smo deca epohe, epoha je politička”, kaže Vislava Šimborska na početku pesme Deca epohe. Iako je velika poljska pesnikinja ironična prema prenaglašavanju značaja politike u našem vremenu, kad je u pitanju Srbija njene reči mogu da se shvate samo bukvalno. Koliko je politički aspekt odneo prevagu nad svim ostalim segmentima stvarnosti govori i to što su čak i paranormalne pojave počele da iskazuju sklonosti prema određenim političkim ličnostima i ideološkim usmerenjima.

Najbolji dokaz za to je sajt Zona sumraka, virtuelni ostatak zaklanog istoimenog časopisa iz devedesetih godina. Prema priznanju anonimnih autora sajta, oni se bave temama koje zadiru s onu stranu nauke kao što su “natprirodne pojave, magija, čuda, alternativa, astrologija, proročanstva, NLO, neobjašnjivi fenomeni, neobični ljudi i događaji, onostrano i paranormalno”. Letimičnim uvidom u sadržaj sajta dolazi se do zapanjujućeg zaključka da natprirodne pojave i misteriozne realnosti teško dostupne racionalnom ljudskom umu često imaju neobjašnjiv običaj da se pozabave politikom, pa čak i da učestvuju u predizbornim kampanjama svojih favorita.

Božji čovek sa papagajem

Sudeći po člancima u Zoni sumraka, predsednik Srbije Aleksandar Vučić ne uživa samo veliku podršku birača, već i tajanstvenih natprirodnih sila, uključujući i potporu Tvorca sveta, Kiriosa Savaota lično. Uostalom, ko bolje poznaje volju Svevišnjeg od Božjih proroka čija su svedočanstva zapisana u svetim knjigama? Upravo o tome govori tekst bombastičnog naslova “Drevna proročanstva svetih knjiga otkrivaju da je Aleksandar Vučić Božji čovek poslat da spasi Srbiju od ubijanja, razaranja i smaka sveta”. Tu se navodi da drevni sakralni spisi svedoče o Vučiću kao o “Božjem čoveku kojeg je na najveći položaj države Srbije doveo Bog, i uz kojeg je Bog”, a da je srpski narod – Božji, upravo zato što je Božjeg čoveka izabrao za predsednika države, što je i logično. Vučićevo mesijanstvo potvrdile su ekskluzivno za Zonu sumraka i ekspertkinje iz oblasti komunikacije sa višim svetovima – proročice Klara Barata i Karpatska Monika.

Saznajemo i u čemu je tajna uspeha Aleksandra Vučića i njegovih saradnika. Prvi čovek Srbije ima direktnu vezu sa zagrobnim svetom, što saznajemo iz teksta “Vučićev papagaj je medijum – priča sa mrtvima i proriče budućnost”. Neimenovani papagaj kog predsednik drži u kabinetu redovno izveštava Vučićevu sekretaricu o svojim kontaktima i razgovorima s duhovima poznatih mrtvaca koji mu saopštavaju šta će se dogoditi, sekretarica prekucava transkripte papagajevih dijaloga s avetima i svakog jutra predaje predsedniku izveštaj. Eto u čemu se krije odgonetka velike Vučićeve državničke mudrosti.

Pored Boga i saveznika s onog sveta, Vučić je našao koalicione partnere i u manje natprirodnim područjima, na ovom svetu. Doduše, ne na planeti Zemlji, već u dalekom svemiru. O tome govori vest “Premijer Aleksandar Vučić ugostio vanzemaljce u svom kabinetu – spremne da od Srbije naprave najveću svetsku silu”, opremljena i fotografijom s tog međuplanetarnog sastanka na kojoj se vide Vučić i predstavnik vanzemaljaca kako se srdačno rukuju. Posebno je dirljiv jedan deo govora neimenovanog vanzemaljca s nepoznate planete koji je istakao kako je “zgrožen mržnjom celog sveta prema milostivom srpskom narodu koji je uvek svima pomagao u nevolji, dok su Srbe oduvek svi gazili, mučili, nipodaštavali”. Predsedniku je bilo mnogo lakše kad je video – što bi rekao Rambo Amadeus – “da i on sa planete druge pati sa mnom od iste tuge”.

Miljenik anđeoske čete

Nije Vučić jedini srpski lider koji je pod direktnom zaštitom Gospoda Boga i nebeskih sila. Predsednik manjeg bh. entiteta Milorad Dodik takođe je u milosti najvišeg bića. “Hiljade anđela sletelo u Republiku Srpsku da čuvaju Dodika i Srbe”, piše Zona sumraka, pozivajući se na svedočenja očevidaca koji su svojim očima videli nebeske glasnike u niskom brišućem letu iznad Trga Krajine u Banjaluci. Anđeli su doputovali u prijateljsku posetu da zaštite Dodika i održe ga na vlasti, jer je on “sveti čovek”, ali i da pomognu braći Srbima u Republici Srpskoj, te da spreče izbijanje novog rata.

Dok Vučić samo uživa potporu Svevišnjeg, Milorad Dodik mnogo više kotira na lestvici natprirodnih pojava. Kako saznaje Zona sumraka, ruski arheolog je otkrio tajne spise “Nordijske misterije XII” u kojima se nalazi proročanstvo da će se među ljudima pojaviti “Bog milosti koji će biti poreklom iz grada pod nazivom Banjaluka”. O kome se radi, vidi se iz naslova “Izgubljeno Nordijsko proročanstvo predstavlja Milorada Dodika – Bogom milosti”.

Vanzemaljci i Bog čuvaju Srbe

Da su Srbi ugroženi sa svih strana nije očigledno samo njihovim političkim elitama koje od te ugroženosti žive, anđelima i ostalim nebeskim bićima, već i malim zelenim prijateljima srpstva. O tome opsežno govori tekst “Vanzemaljske sile oformile vojsku da brane Srbiju od eventualnih napada genocidnih naroda: Vasionska protivustaška vojna baza Srbije otkrivena na Marsu”. Postojanje baze, otkriva astronom Milorad Popić, inače Srbin iz Kosovske Mitrovice koji već 24 godine živi u Moskvi, a na Mars je odleteo ruskim svemirskim brodom. Autor teksta primetio je i “tajnu vezu između Srbije, Rusije i vanzemaljske sile, koja svakako ukazuje na Sveto Trojstvo”, a proročica Klara Barata tvrdi da je iz celonoćnog razgovora sa arhanđelom Mihajlom saznala da će se “Rusija i narod koji živi na Marsu ujediniti sa Srbijom, i tako će oformiti Sveto Trojstvo koje će vladati svetom”.

Da će narečeni savez biti trajan svedoči i tekst pod naslovom “Svetsko otkriće ruskih naučnika: Vladimir Putin je poslednji egipatski faraon koji će živeti večno”, koji otkriva da ruski predsednik vodi poreklo od Tutankamona, te da je u Rusiju pristigao u 2035. godini svog podugačkog života. To je otkrio ruski naučnik Ivan Sergejev, a njegovu priču potvrdila je Putinova služavka koja kaže da njen poslodavac spava u faraonskom kovčegu.

Ako tome dodamo i saznanje da su Rusi izgradili nuklearnu bazu na Mesecu, sa namerom da unište Ameriku, jasno je da za Srbe i Srbiju nema zime. A tu su i domaće snage da pomognu, pogotovo u briselskim pregovorima, što nam otkriva tekst “Melodije Cecinih pesama u Guči probudile duhove kosovskih junaka”. Ako zatreba, tu su i prekaljeni gerilci da pojačaju sastav vojske: “Prijateljske vanzemaljske sile digle Dražu Mihailovića iz mrtvih” (kako li su samo uspeli da mu nađu grob). Na kraju krajeva, još devedesetih godina smo saznali da je Bog Srbin, što potvrđuju i najnovije vesti: “Naučnici, verski učenjaci i Nostradamus složni u jednom: Isus Hrist je bio Srbin, a Devica Marija Srpkinja”. Otuda ne čudi što Bogorodica ima razumevanja za muke i stradanja srpskog naroda, što smo saznali iz direktnog obraćanja mermernog kipa Device Marije, na čistom srpskom jeziku: “Bog i ja znamo za sve patnje vašeg naroda i za torturu kojoj ste bili podvrgnuti vekovima unazad. Ipak, vaš put je čestit i čist.”

Odlepljenost od realnosti

Sudeći po silnim preterivanjima u citiranim tekstovima, reklo bi se da autorima i nije stalo da ubede publiku u istinitost onoga što pišu. Tako je bilo i u originalnoj Zoni sumraka koju su mahom punili studenti književnosti za pristojne honorare, pod uredničkom palicom Roberta Čobana, budućeg medijskog mogula. Uvek se u tim tekstovima o navodno paranormalnim pojavama osećao prizvuk humora, a svakom razumnom je bilo jasno da je reč o izmišljotinama. Međutim, pitanje je koliko ima mesta za govor o razumu kad su u pitanju medijska scena Srbije i njena publika u poslednjih 30 godina.

Ako su takozvani ozbiljni mediji objavljivali priče o tome da latinica kvari oči; da su Tito, Krleža i Hitler pohađali isti razred; ili da srpsku decu u opsednutom Sarajevu bacaju lavovima, a publika je u to masovno verovala – zašto onda ne bi poverovala i u priče o vanzemaljcima, anđelima i papagajima koji razgovaraju s mrtvima? Kad se setimo ogromne popularnosti koju su ovde uživali razni vidovnjaci, beli magovi, proročice i slične televizijske zvezde kojima su se nesrećni ljudi obraćali za pomoć – postaje jasno koliko je dobar deo ovdašnjeg stanovništva odlepljen od realnosti i podložan manipulacijama najniže vrste.

Falsifikovanje potrebe za čudesnim

U tom smislu je svejedno da li su tekstovi na Zoni sumraka ozbiljni ili sprdačina, njihova politička poruka je jasna i ide niz dlaku vlastodršcima i dominantnoj ideološkoj matrici. Međutim, najveći problem sa izdanjima poput Zone sumraka, Trećeg oka, Sveta tajni i sličnih nije u njihovom političkom i ideološkom konformizmu. Najveći problem je u tome što oni falsifikuju jednu duboku ljudsku potrebu, nudeći bedne surogate umesto istinske hrane za um i dušu. Potreba ljudskog bića za čudesnim je neutoljiva, iz nje su nastali mitovi, legende, bajke, fantastična književnost i još trista čuda. Po mišljenju Vilijema Blejka, čak i religije, koje je stvorio “pesnički genije”. Iza svih priča o bogovima, polubogovima, herojima, vilama, baucima, zmajevima, patuljcima, troglavim psima, sirenama, kentaurima, anđelima, demonima, vešticama, čarobnjacima i ostalim junacima ljudske mašte – stoji osećanje da je svet tajanstven i da se ne može do kraja spoznati razumom i logikom. Da je svet sam po sebi čudo, kao što je čudo to što uopšte postoji nešto, mada bi kudikamo logičnije i razumnije bilo da ne postoji ništa.

To osećanje misterije sveta, naši časopisi i portali za “paranormalno” vulgarizovali su do najdubljeg dna, do neprepoznavanja, ponižavajući najveličanstveniju ljudsku sposobnost, imaginaciju, da izmišlja glupe priče o tajnim vezama između aktuelnih političkih vođa, nebeskih sila i vanzemaljaca. Umesto da potrebu za čudesnim hranimo ovakvim splačinastim izmišljotinama, bolje je pročitati samo nekoliko stihova Vislave Šimborske: “Čudo, jer kako ga inače nazvati: / sunce danas izašlo u tri i četrnaest, / a zaći će u dvadeset nula jedan. // Čudo koje ne izaziva čuđenje, onako kako bi trebalo: / na ruci manje od šest prstiju, / više od četiri. // Čudo, samo se osvrni: / sveprisutni svet.”

About The Author