„Tajne su laži; Dijeljenje pokazuje da ti je stalo i Privatnost je krađa.“

Ovim parolama Dave Eggers predvidio je našu „transparentnu budućnost“ u distopijskom romanu „Krug“. Roman predviđa postojanje nove društvene mreže u kojoj će svaki aspekt našeg života biti izložen mnogobrojnim korisnicima iste mreže. „Krug“ podsjeća na današnju Metu – o nama zna mnogo, a služi nam u svim sferama života, od plaćanja računa do pronalaska životnih partnera. Koliko je naše privatnosti danas ostalo van dometa internet mreža?

FOTO: Knjižara Dominović

„Realnost je da je naša privatnost uvijek ugrožena kada idemo na internet. Platforme društvenih medija, tražilice i web stranice prikupljaju ogromne količine podataka o nama, od naše povijesti pretraživanja do naših osobnih podataka. Ove informacije se mogu koristiti za izgradnju našeg profila i praćenje naših aktivnosti na mreži.“

Istraživanje američkog centra za ispitivanje stavova javnosti Pew Research Center pokazuje da su Amerikanci veoma zabrinuti za svoju privatnost u digitalnom svijetu. Čak 81% njih misli da kompanije imaju pristup njihovim podacima, a 71% ih brine da vlasti imaju pristup njihovim podacima. Ipak, najzabrinutiji su za privatnost djece na društvenim mrežama (89%) i imaju malo ili nimalo povjerenja u društvene mreže kada ja posrijedi zaštita njihovih podataka (77%). Na globalnom nivou, 80% korisnika zabrinuto je za svoju privatnost.

Privatnost na mreži se odnosi na nivo zaštite koji osoba i njeni lični podaci imaju dok su povezani na internet, odnosno, na sposobnost korisnika da kontrolišu kako se njihovi podaci prikupljaju i kako se koriste. Riječ je o tzv. „digitalnoj privatnosti“, a ona bi trebala da znači da lično kontrolišemo naše privatne stvari kao što su „naše tijelo, dom, imovina, misli, osjećanja, tajne i identitet“.

Facebook: platforma za druženje ili skladište privatnih podataka?

Kompanija za političko savjetovanje i strateške komunikacije Cambridge Analytica pristupila je u periodu od 2010. do 2015.  ogromnom broju privatnih podataka oko „87 miliona“ korisnika Facebooka. Na osnovu prikupljenih ličnih podataka, kompanije je kreirala profile korisnika u smislu njihovih političkih preferencija i isporučila ih za političke kampanje Donalda Trumpa i Teda Cruza. Ovo je jedan od najvećih skandala zloupotrebe privatnosti na društvenim mrežama koji je pokazao koliko malo kontrole imamo nad podacima koje dijelimo online.

Tri su glavne metode koje Facebook koristi za prikupljanje naših ličnih podataka prema Lyndonu Seitzu:

1. sadržaj koji korisnici dijele;
2. praćenje korisničkog ponašanja;
3. saradnja s drugim aplikacijama, sajtovima i kompanijama za prikupljanje podataka.

GRAFIKA: Amela Delić Aščić, Izvor: Broadband Search

Preko tri milijarde osoba širom svijeta koristi Facebook. Svako od njih odaje neke lične informacije mreži, kao što su: godine, dob, spol, status veze, lokacija, obrazovanje, broj telefona.

Facebooku odajemo i svoje preferencije, interesovanja ili animozitete kroz lajkove, reakcije, članstvo u grupama i time omogućavamo lakše i preciznije targetiranje svojih profila za reklamne i druge sadržaje.

The Washington Post izvijestio je da Facebook posjeduje, u prosjeku, 98% privatnih podataka po korisniku i time je, zapravo, postao jedna vrsta našeg „digitalnog dnevnika“.

Ključne implikacije prikupljanja ličnih podataka na ovoj društvenoj mreži su:

1. personalizirano oglašavanje i preporuke sadržaja;
2. rizik po privatnost i sigurnost podataka.

Ne čudi da Facebook uglavnom „zna“ šta nas tačno interesuje i te nam proizvode ili sadržaje nudi. Važno je znati da smo kao korisnici grupirani na osnovu naših interesa i preferencija i da naši podaci lako mogu biti izručeni oglašivačima za njihove potrebe.

Oko 419 miliona telefonskih brojeva korisnika Facebooka prikupljeno je i nezaštićeno bilo kakvom lozinkom. Ova informacija iz 2019. još jednom je potvrdila koliko su naši privatni podaci na mreži nezaštićeni.

Premda sve manje ljudi vjeruje Facebooku da će štititi njihovu privatnost (samo 18% korisnika u Americi), ova mreža ipak ostaje najdominantnija među korisnicima širom svijeta.

„Veliki brat“ 21. stoljeća: Ko nas nadzire?

Nije tajna da su naši podaci objavljeni online predmet interesovanja brojnih aktera. Konkretno, najzainteresovaniji za naše privatne podatke na mreži su:

1. kompanije i organizacije različitih profila;
2. oglašivači i marketinški stručnjaci;
3. platforme društvenih mreža;
4. vladine i druge javne institucije;
5. internet operateri.

S porastom zabrinutosti za privatnost rastu i zahtjevi za zaštitu privatnosti. Do danas imamo nekoliko primjera globalnih propisa o privatnosti koji uključuju: General Data Protection Regulation (GDPR) u Evropi, The California Privacy Rights Act (CPRA) u SAD-u, i Personal Information Protection and Electronic Documents Act (PIPEDA) u Kanadi.

Romansky i Noninska analizirali su glavne kategorije online života koje su podložne zloupotrebama privatnosti.

Prvo mjesto su ponovo zauzele društvene mreže. Važno je imati na umu da algoritmi društvenih mreža nisu „objektivni“ i „nepristrani“, kako neki korisnici vjeruju. Naime, kako Seitz objašnjava, algoritmi manipuliraju nama na tri važna načina:

1. Potvrđivanje predrasuda – algoritmi nam često sužavaju perspektivu tako što nas upućuju na sadržaje koji odgovaraju našim ideološkim i drugim preferencijama, a koje poznaju na osnovu historije naših pretraga i unosa.
2. Manipulacija preferencijama u konzumiranju proizvoda – velike kompanije kao što su društvene mreže često rade u interesu velikih korporacija koje nude svoje proizvode, pa tako utječu na naše odluke o kupovini.
3. Zbog prilagođavanja sadržaja u podržavanju najčešće ekstremnih gledišta na stvarnost društva mogu biti dodatno polarizovana.

GRAFIKA: Amela Delić Aščić

„Pravo da naši podaci budu zaboravljeni/izbrisani“ zvuči skoro pa nedostižnim idealom.

„Postoji primjer sa studentom prava iz Austrije koji je zatražio sve informacije koje je za njega pohranila jedna društvena mreža (SNS) u vezi s profilom korisnika. Kao odgovor dobija 1.224 stranice informacija, uključujući njegove fotografije, poruke i 5.297 objava od prije nekoliko godina, od kojih je neke smatrao izbrisanim.“

Čuvanje podataka u Cloudu jeste druga kategorija digitalnog upravljanja podacima koja je izložena zloupotrebama zato što: pristup podacima može imati veliki broj korisnika, podaci često nisu zaštićeni (oko 57% podataka je zaštićeno u ovakvim sistemima), teško je biti siguran da su ovi podaci izbrisani nakon korištenja.

Podaci mogu biti prikupljeni i „slučajno“, odnosno, bez ikakvog prethodnog objašnjenja ili traženja saglasnosti – što se desilo u slučaju Amazonovog „pametnog zvučnika“. Jedna porodica kupila je ovaj zvučnik koji je kasnije bez njihovog znanja snimao njihove porodične razgovore i proslijedio ih jednom poznaniku. Iz Amazona su ovo objasnili kao „neočekivanu grešku“, te pojasnili da je serija nenamjernih glasovnih znakova pokrenula zvučnik da započne snimanje, a zatim ga navela da naredni razgovor protumači kao zahtjev „pošalji poruku“.

Privatnost tokom online istraživanja

Brojni naučnici i druge zainteresovane grupe ljudi kao što su organizacije za ispitivanje stavova javnog mnijenja redovno objavljuju online istraživanja i pozivaju korisnike da se pridruže tako što će popuniti anketne upitnike.

I u ovim situacijama izuzetno je važno osigurati privatnost učesnika.

Učesnici u ispitivanju trebaju biti unaprijed upoznati o tome koji će njihovi podaci biti dostupni i kome.

Posebno obratite pažnju na svoju privatnost ako istraživači najavljuju da će podaci biti skladišteni online na tzv. Cloud, ili ako je institucija istraživača očekivana meta hakerskih napada (npr., neka državna ili vojna organizacija).

Ponekad i naši vlastiti podaci koje smo sačuvali na Cloudu mogu biti izloženi hakerskim napadima, što se već desilo s Appleovom iCloud aplikacijom u slučaju poznatih ličnosti čiji su podaci, sačuvani na iCloudu, dospjeli u javnost.

Pravo da budem ostavljena „na miru“: Kako da se zaštitim?

Pitanje privatnosti u digitalnom svijetu ponekad zvuči bespredmetnim. Samim ulaskom u digitalni prostor ostavljamo tragove i otkrivamo nešto o sebi. Iako je naše pravo na privatnost ujedno naše temeljno ljudsko pravo, svakodnevno se dobrovoljno odričemo svoje privatnosti kroz otkrivanje podataka na mrežama, u online igrama, kvizovima, prihvatanju postavki privatnosti i kolačića, lajkanju, dijeljenju, komentarisanju.

Da bismo svoje pravo da „budemo ostavljeni na miru“ koliko-toliko zaštitili, ipak možemo poduzeti određene mjere. Nećemo izbrisati svoje digitalne tragove, ali ćemo se osigurati da naši podaci ne budu zloupotrijebljeni u maliciozne svrhe.

Nekoliko medija se ozbiljno bavilo preporukama za zaštitu privatnosti online (portal Global Village Space, DISEO inc., Medium.com, Broadband Search, Business2community), a iz njihovih analiza proizašlo je 13 korisnih savjeta:

1. Pretražite svoje ime u pretraživaču. Provjerite da li su neki vaši lični podaci dostupni, a ako jesu, podesite privatnost na društvenim mrežama tako da ih sakrijete.
2. Pretražujte preko sigurnih pretraživača. Sigurnost provjerite na URL adresi, ukoliko sadrži prefiks „https“ – vjerovatno je u pitanju sigurna adresa.
3. Dobro razmotrite podatke koji se od vas traže pri posjeti pojedinim sajtovima, ako će vaši povjerljivi podaci biti uzeti, odustanite od posjete sajtu i potražite informacije na drugom mjestu.
4. Educirajte se o najnovijim trendovima kada je privatnost na mreži u pitanju.
5. Koristite alate za poboljšanje privatnosti kao što su virtualne privatne mreže (VPN) i blokatori oglasa. Ovi alati nam pomažu da očuvamo svoju privatnost i sigurnost na mreži šifriranjem internetske veze i blokiranjem oglasa i tragača.
6. Kreirajte snažne i komplicirane lozinke koje ne sadrže uobičajene podatke kao što su ime, prezime, datum rođenja, adresa ili sl.
7. Koristite dvofaktornu autentifikaciju. U ovom slučaju najčešće ćete na mobilni telefon dobiti kod koji trebate utipkati da pristupite svom profilu tako da će ovim biti smanjena mogućnost nepoznatim osobama da hakiraju vaš profil.
8. Koristite antimalware i antivirus zaštitu.
9. Ažurirajte postavke privatnosti i telefon redovno.
10. Čuvajte se phisinga – odnosno, neobičnih emailova, poruka, poziva u kojima se od vas traži da otkrijete osjetljive podatke ili kliknete na link u čiju povjerljivost niste sigurni (oko 91% sajber napada počinje phising mailovima nasumično izabranim žrtvama – prema istraživanju Deloitta).
11. Limitirajte dozvolu za objavljivanje svoje lokacije.
12. Revidirajte liste prijatelja kontinuirano kako biste isključili ljude s kojima niste u kontaktu ili ih ne poznajete.
13. Redovno čistite prikupljene „kolačiće“ u pretraživaču.

INFOGRAFIKA: Amela Delić Aščić

Portal Gadgedts 360 daje preporuke i za smanjivanje rizika od zloupotrebe ličnih podataka preko zvučnika ili mikrofona:

1. fizički isključite mikrofon/zvučnik prekidačem koji se nalazi na uređaju,
2. ograničite mikrofon aplikaciju u pristupu vašim podacima na smart uređajima (telefonima),
3. koristite čuvenu „Faradejevu torbu“, koja će spriječiti snimanje ili prikupljanje privatnih podataka,
4. konstantno se edukujte o potencijalnim rizicima i načinima zaštite.

Posljedice zloupotrebe podataka

Brojne su negativne posljedice zloupotrebe privatnosti online, a najčešće su:

• krađa identiteta,
• finansijski problemi,
• narušavanje ugleda,
• cyber zlostavljanje,
• zloupotreba „sexting“ (eksplicitnih) poruka,
• dječija pornografija i
• krađa intelektualnog vlasništva.

Ispražnjeni finansijski računi, poremećeni odnosi s kolegama i poznanicima – samo su neke manifestacije zloupotrebe identiteta u digitalnom svijetu. Primjer je zloupotreba 40 miliona platnih kartica u hakerskom napadu na američku maloprodaju Tagret Corp.

Lyndon Seitz, urednik portala Broadband Search, navodi podatak da je finansijski gubitak zbog sajber napada na globalnom nivou tokom 2021. godine iznosio čak jedan bilion dolara. Pri tome su korištene različite tehnike zloupotrebe finansijskih podataka kao što su:

• Phising (mailovi, poruke i pozivi u kojima se od korisnika traže povjerljivi podaci),
• Carding (neautorizovana upotreba kreditnih kartica korisnika),
• Man-in-the-middle-attack (presretanje finansijskih transakcija kako bi se sredstva nedozvoljeno preusmjerila na druge račune),
• Ransomware – uzimanje digitalne imovine kojom se korisnici ucjenjuju novčano da bi im bila vraćena kontrola nad digitalnim vlasništvom (profilom, kritpovalutama, podacima),
• Online Scam – ovo obuhvata širok spektar obmanjujućih šema od lažnih internetskih tržišta do prevara s kriptovalutama.

Kako u svakodnevnom životu, tako i u našem digitalnom svijetu, svi posvećujemo mnogo pažnje svome ugledu i reputaciji.

„Doxxing“ ili javno publikovanje osjetljivih privatnih podataka česta su zloupotreba privatnosti u digitalnom dobu. Takvu zloupotrebu prošla je američka glumica i stand-up komičarka Leslie Jones kada je njen profil hakiran, a njeni lični podaci zloupotrijebljeni i publikovani javno. Lyndon Seitz preporučuje korisnicima da nadgledaju podatke koji su o njima javno dostupni, da maksimalno zaštite svoju privatnost online, da istraže zakonske opcije koje su im na raspolaganju u slučaju narušavanja privatnosti i da konstantno rade na svojoj digitalnoj medijskoj pismenosti.

Nekoliko je online aplikacija za razmjenu poruka, emailova koje njeguju visoke standarde sigurnosti privatnih podataka. Za mailove možete koristiti ProtonMail, Tutanota, Hushmail, StartMail, SecureMyMail, a za razmjenu poruka preporučuju se WhatsApp, Signal, Telegram.

Neka istraživanja pokazuju da je čak preko 60% djece i 40% odraslih bilo žrtva neke vrste cyber zlostavljanja. Većina napada dešava se na društvenim mrežama Facebook, TikTok, YouTube, SnapChat. „Sexting“ podrazumijeva „slanje ili primanje poruka, fotografija ili videouradaka sa seksualnim sadržajem“. Nažalost, „sexting“ često preraste u „sextortion“, odnosno, ucjenu da će dobijeni seksualni sadržaj biti podijeljen s drugima ako osoba ne posluša ucjenjivača. Istraživanje portala Statista.com pokazuje da se značajno povećao broj eksplicitnih poruka u SAD-u do 2023, a u porastu je i sextortion.

Brojne fotografije maloljetnika često budu zloupotrijebljene za dječiju pornografiju. Neka istraživanja pokazuju da je oko 20% djece online bilo izloženo pokušajima zloupotrebe u svrhu dječije pornografije. Većina portala koji se koriste za dječiju pornografiju locirana je u Norveškoj, slijede SAD, pa Slovačka. Statistike nisu ohrabrujuće ni kada je krađa intelektualnog vlasništva u pitanju. Godišnje, zabilježi se oko 12.000 slučajeva krađe.

Spomenuti roman s početka teksta završava pesimistično, glavni protagonist ne uspijeva se izboriti za pravo da bude „ostavljen na miru“. Ono što je počelo kao entuzijastična mreža dijeljenja i povezivanja završilo je kao uljez koji je o ljudima znao previše da bi ih prepustio samima sebi. Poenta romana u potpunosti je suprotna sa sloganima izrečenim na početku.

Privatnost je osnovno ljudsko pravo. Brojni podaci trebaju ostati tajni. Ako ne dijelimo svoje podatke s javnosti, znači da nam je stalo do naše privatnosti i mira.