N1: „Pressing“, 3. februara

2 U 1 – SRPSKI IZDAJNIK I SRBIJANSKI ŠPIJUN: Amir Zukić izabrao je zanimljivog sagovornika – Vojina Mijatovića, potpredsjednika SDP-a BiH, kojem je ovo bilo prvo gostovanje u „Pressingu“. Njegove izjave su u Banjoj Luci, u kojoj živi, ne samo nepopularne nego i hrabre. U emisiji je otvoreno izrazio stavove o tome da voli BiH, da su političari poput Milorada Dodika i Dušanke Majkić, koji se licemjerno predstavljaju kao zaštitnici interesa srpskog naroda, paraziti koji iz budžeta ove države inkasiraju vrtoglavo visoke prihode. Neuvijeno je osudio i veličanje ratnih zločinaca u RS-u. Budući da je Mijatović nekada i sam bio funkcioner SNSD-a, a kasnije i NDP-a, Zukić nije propustio pitati ga o njegovim prelascima iz jedne u drugu političku partiju. Bilo je tu još zanimljivih pitanja i odgovora, poput onog o tome kako se nosi s optužbama u RS-u da je izdajnik srpskog naroda, odnosno skepse u Federaciji da je srbijanski špijun. Ili onoga o tome zašto je SDP u Banjoj Luci osvojio tek oko 2000 glasova i je li kasno za funkcionalnu, građansku BiH. Povodom hapšenja u slučaju „Memić“, s razlogom je otvoreno i pitanje hoće li Tužilaštvo BiH i SIPA početi hapsiti i osumnjičene u Banjoj Luci u slučaju „Dragičević“. Mijatović vjeruje da hoće zbog „novih, zastrašujućih saznanja“.

Al Jazeera Balkans: „Kontekst“, 1. – 10. februara

ISTRAGA O AFERI „IKONA“: Nakon vijesti da je predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik saslušan u državnom Tužilaštvu, nema dodatnih informacija o aferi „Ikona“. Ipak, urednica „Konteksta“ Žana Kovačević ne dozvoljava da tišina pravosudnih i drugih nadležnih institucija umrtvi ovu temu. Propituje dokle je istraga stigla i kakve su pravne implikacije za BiH koja se našla u centru međunarodnog diplomatskog skandala. Radi potpunije slike, kontaktirala je i Interpol, kao i ukrajinsku ambasadu u BiH, koji nisu bili voljni otkrivati detalje o toku istrage. Iz zanimljivog razgovora s kompetentnim gostima gledaoci su saznali o razmjerama Dodikovog bahatog kršenja diplomatskih protokola. Uključujući i snimanje uručivanja poklona stranom diplomati, što je potpuno neprimjereno, a što će se za člana Predsjedništva, kojem se šefovi protokola ne usuđuju ukazati na propuste, pokazati kao „16 sekundi samoubistva“, objasnio je Slobodan Šoja, bivši ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu. Budući da se novac od krijumčarenja umjetnina koristi za razne nelegalne radnje, BiH je, prema rezolucijama 2199 i 2347, dužna odgovoriti Interpolu kako je ikona dospjela u zemlju. Međunarodne propise o transferu umjetnina pojasnio je Dženan Jusufović, direktor Centra protiv krijumčarenja umjetninama. Osvrćući se na odgovor Ministarstva vanjskih poslova BiH da ne postoji procedura postupanja pri vraćanju poklona, a u vezi sa spornim načinom na koji je ambasador BiH u Rusiji unio ikonu iz Rusije u BiH, Kovačević ukazuje na to koliki je ovo presedan. Iz odgovora gostiju nedvojbeno je da su i Rusija i Ukrajina u slučaju spornog poklona ispoštovale diplomatske protokole, dok je jedina obrukana država BiH i to zahvaljujući čovjeku koji bi u međunarodnim odnosima trebao doprinositi njenom boljem imidžu.

ISTRAGA „MEMIĆ“ – SISTEM BEZ KONTROLE: „Kontekst“ nastavlja pratiti i slučaj stradanja Dženana Memića koji ni nakon pet godina „istrage u toku“ nije rasvijetljen. Povod: hapšenje Hasana Dupovca i Zijada Mutapa zbog sumnje za ometanje istrage i prikrivanje dokaza. Od Ifeta Ferageta, advokata porodice Memić, gledaoci su čuli kako su ova hapšenja važna jer potvrđuju navode iz Izvještaja Komisije koja je provela nadzor rada MUP-a Sarajevo, a odnose se na zataškavanje ovog slučaja. Urednicu emisije Žanu Kovačević zanimali su i drugi nalazi Komisije, pa je Elvedin Okerić, bivši predsjednik ovog tijela, govorio o svjesnom prikrivanju krivičnih djela, sistemu bez kontrole, koji, rekao je, radi po principu „kadija te tuži, kadija ti sudi“. I ocu stradalog mladića data je prilika da progovori o svojoj petogodišnjoj agoniji u borbi za istinu i onome što očekuje od institucija. Feraget je advokat i porodice stradalog Davida Dragičevića, pa je Kovačević s razlogom iskoristila priliku da pita i o mogućem pomaku u ovom vrlo sličnom slučaju.

FACE TV: „Centralni dnevnik“, 6. februara

PREVIŠE DOKAZA O ZATAŠKAVANJU: Malo je predstavnika MUP-a FBiH i KS spremnih govoriti u medijima o slučaju „Memić“. Mnogi od njih koje je Senad Hadžifejzović pozvao u emisiju odbili su gostovanje, kao i predstavnici Tužilaštava BiH i KS, te advokati osumnjičenih. Među rijetkim predstavnicima pravosudnih i policijskih institucija koji su prihvatili poziv je Nermin Šehović, šef Odsjeka za ubistva MUP-a FBiH i član Komisije za nadzor nad radom policije. Njegove odgovore vrijedilo je poslušati. Hadžifejzović je s njim i s Feragetom detaljno razgovarao o istrazi u slučaju „Memić“. Dobra priprema za emisiju, uz citiranje dijelova izvještaja Komisije koja je istraživala ovaj slučaj, rezultirala je konkretnim pitanjima za goste i njihovim zanimljivim i otvorenim odgovorima. Oni su ukazali na bijedno stanje bh. pravosuđa i sukobe različitih timova unutar MUP-a KS. Pomenut je i slučaj „Dragičević“, o kojem je, kaže Feraget, prikupljeno mnogo detalja. Za oba slučaja, advokat porodica Memić i Dragičević kaže da ima i „previše dokaza da su ih policajci i tužioci pokušali zataškati.“

RTRS: „Pečat“, 4. februara

ZAŠTO SARAJEVO NARIČE ZA INZKOM? Srbomrzac, simpatizer mudžahedinskog pokreta, ljubitelj nasilnog islamizma, licemjer, čovjek niskih strasti, međunarodni birokrata u službi Bošnjaka, inficiran sarajevskim virusom. Sve su ovo atributi koje Branka Kusmuk pripisuje visokom predstavniku u BiH Valentinu Inzku izvještavajući o njegovom zahtjevu da NSRS povuče priznanja osuđenim ratnim zločincima. Nekoliko je pitanja koja se mogu problematizovati u vezi s Inzkovim zahtjevom, a najviše ono o tome šta je čekao četiri godine od dodjele degutantnih priznanja. Međutim, Kusmuk izvještava o višedecenijskoj zavjeri visokih predstavnika prema Srbima. Zločine zbog kojih je Inzko zatražio povlačenje počasti ratnim zločincima, koji su za novinarku javnog entitetskog servisa „zaslužne ličnosti nepobitne srpske istorije“, ne spominje. Umjesto toga, hronologija svih „nepravdi“ dosadašnjih visokih predstavnika prema predstavnicima srpskog naroda. Nakon svih predočenih „dokaza“ o „zavjerama“ visokih predstavnika u BiH i optimistične prognoze o skorom kraju njihovog „kolonijalizma“, gledaocima bi trebalo biti kristalno jasno zašto Sarajevo već „nariče za Inzkom“.

ZAKLJUČAK: „Kontekst“, „Pressing“ i „Centralni dnevnik“ nastavljaju pratiti slučaj „Memić“, koji zahvaljujući medijskom izvještavanju o petogodišnjoj borbi porodice stradalog mladića nije zaboravljen. Ovo je pozitivan primjer kako tamo gdje zakažu institucije mediji mogu pomoći u suzbijanju društvenih anomalija i nepravdi. „Pečat“ nastavlja rigati vatru na sve Dodikove neistomišljenike. Ovaj put glavna meta je Inzko.