ZAKLADA VOJNE SOLIDARNOSTI

IZDVAJAMO

Bez većih misaonih napora možemo zaključiti zašto zakonodavac želi zaštititi profesionalne vojnike. Što god mislili o njihovu poslu, on je nesumnjivo stresan i još nesumnjivije, vrlo opasan. No, Zaklada predviđa financijsku pomoć za sve zaposlene u MORH-u pa i za uredsko osoblje svakodnevno suočeno s pogibeljnim promajama i pogubnim utjecajem klima-uređaja.

ZAKLADA VOJNE SOLIDARNOSTI

Proguran za vrijeme nogometne euforije, Zakon o Zakladi vojne solidarnosti u sebi krije nekoliko morbidnih detalja, zbog kakvih građani Hrvatske sve više štuju Irsku

Piše: Vladimir Matijanić

Vijest naizgled nije previše interesantna, Hrvatski je sabor izglasao Zakon o Zakladi vojne sigurnosti. Izglasa Hrvatski sabor svašta, nije mu to problem, no ovaj zakon ipak zaslužuje našu pažnju iz nekoliko razloga.

Kao prvo, zbog osoba koje su ga, u ime vladajuće većine, branile u parlamentu. To su Josip Đakić, dugogodišnji predsjednik Hvidre, i Miroslav Tuđman, čovjek čija biografija zorno svjedoči o bitnoj ulozi oca u hrvatskom društvu.

Kao drugo, nastao je po uzoru na sličan akt o Zakladi policijske sigurnosti, ali uz stanovite modifikacije. Kako piše Jutarnji list, Zaklada vojne sigurnosti bit će osnovana za pomoć “djelatnim vojnim osobama koje stradaju obavljajući vojničku dužnost i njihovim obiteljima”. Ali, ne samo njima, nego i svim radnicima Ministarstva obrane.

Bez većih misaonih napora možemo zaključiti zašto zakonodavac želi zaštititi profesionalne vojnike. Što god mislili o njihovu poslu, on je nesumnjivo stresan i još nesumnjivije, vrlo opasan. No, Zaklada predviđa financijsku pomoć za sve zaposlene u MORH-u pa i za uredsko osoblje svakodnevno suočeno s pogibeljnim promajama i pogubnim utjecajem klima-uređaja.

Treći razlog koji nas je privukao ovoj temi govori o načinu  financiranja Zaklade. Kao i u policijsku, i u nju će država uplatiti sto hiljada kuna, “a ostala sredstva prikupljat će se od darova”, piše Jutarnji list. Zaklada vojne solidarnosti će, međutim, imati još jedan izvor novca, a to su poduzeća u većinskom državnom vlasništvu, poput Hrvatske elektroprivrede, Jadrolinije, Plinacra…

Konačno, o Zakonu se raspravljalo šestog, a izglasan je 13. srpnja. U javnosti nije bio tema, trajala je nogometna euforija.

U ovoj priči imamo mnogo reprezentativnih podataka o današnjoj Hrvatskoj: tu je privilegiranje obrane, oduzimanje novca državnim tvrtkama zbog uskog administrativnog sloja, iskorištavanje navijačke euforije za legislativnu podvalu… Ukratko, inteligentnom čitatelju i Zakon o Zakladi vojne   solidarnosti objašnjava zašto je hrvatskim građanima Irska prirasla srcu.

About The Author