U BiH nije nikakvo čudo različito čitati dokumente bitne za uređenje države i njeno funkcioniranje. Do sada se to pravdalo različitošću prevoda dokumenata koji su izvorno pisani na engleskom jeziku. Te razlike u čitanju nisu bile rezultat različitih prevodilački mogućnosti koje taj jezik pruža, pored sveg njegovog bogatstva. Sami prevodi su bili interpretacije jezičkih značenja a ne doslovno čitanje. Tako su se dobijali različite varijante, s različitim značenjima jednog jedinstvenog teksta. Interpretativna značenja su pretpostavljena tako da se tekst prilagođavao njima a ne ona tekstu. Pri tome su se svi pozivali na osnovnu, izvornu verziju. Temeljem različitih interpretacija dokumenata vodile su se različite politike. Znajući to, međunarodna zajednica je formirala OHR kao svoju instancu kojoj je dala ekskluzivno pravo na tumačenje Daytonskog sporazuma.

I pored toga, svjedoci smo kako se taj najvažniji dokument za BiH različito čita i tumači.

Sada je u beha javnost pušten novi važni dokument – Principi za formiranje vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. Na ovaj dokument čekalo se od oktobarskih izbora održanih prošle godine. Stranke koje su osvojile vlast i formirale parlamentarne većine na državnom i federalnom nivou nisu se mogle usaglasiti oko principa na kojima bi se vlast formirala, kao da ne postoje ustavi  i zakoni po kojima se to radi. (Doduše, oba ustava, i državni i entitetski, izvorno su pisani na engleskom jeziku).

Konačno lideri vladajućih stranaka su se dogovorili i izvijestili javnost o utvrđenim principima na kojima će se vlast uspostaviti i funkcionirati. Razlika ovih Principa spram svih drugih važnih dokumenata za BiH je u tome što su oni pisani na našem jeziku i objavljeni čak u ćiriličnoj varijanti našeg jezika koji, na sreću, ne omogućava nikakva različita čitanja. „Principi“ se isto čitaju i isto znače u svim našim jezičkim varijantama.

Različita čitanja

Međutim, to nije dovoljno. Print se nije ni ohladio a već su se pojavila različita čitanja teksta. Te razlike, naravno, ne mogu više proizlaziti iz teksta nego iz interpretacija koje tekst stavljaju u različite političke kontekste. Tako se politički jezik javlja kao neki meta-jezik koji tek daje značenje osnovnom jeziku kojim su Principi ispisani. Političke interpretacije teksta nas drže izvan same semantike teksta, kao da se radi o literarnom djelu a ne o tekstu političkog sporazuma. (Male gramatičke razlike u našim jezičkim varijantama ne mogu promijeniti značenja).

A što je, zapravo, napisano na jeziku koji nam je svima poznat i čitljiv?

Prethodno treba upozoriti da je kamen spoticanja u formiranju vlasti u BiH bio put BiH u NATO savez. Taj put je određen planom koji je NATO dao Bosni i Hercegovini (MAP) i koji se treba realizirati tako što će država BiH svake godine donositi svoj državni program mjera NAP), koje će se provoditi u kontinuitetu, sve do ulaska zemlje u NATO. Ti godišnji programi se trebaju dostavljati svake godine kako bi NATO mogao pratiti realizaciju zacrtanih zadataka na koje se država obvezuje. Kada se svi ti godišnji programi provedu do kraja i kada to NATO procijeni, tada je država spremna za prijem.

Do sada NATO je usvojio i poslao svoj plan za BiH (MAP). Beha institucije, Predsjedništvo države, Vijeće ministara i Parlamentarna skupština prihvatili su ga još davne 2010. godine, kada su ministri vanjskih poslova zemalja NATO-a u Talinu uslovno odobrili MAP za BiH, odnosno akcioni plan za članstvo. Od tada BiH se nalazi u MAP-u.

Međutim, kako u BiH ne postoji kontinuitet politike, osim one koja destabilizira državu, tako je i ovaj put stavljeno u zagrade sve ono što su institucije države u ranijem sastavu i mandatu prihvatile. Nova garnitura vlasti, dobivena nakon zadnjih izbora, sve do sada nije se usaglasila i dogovorila kako odgovoriti na poziv NATO-u, dostaviti nacionalni godišnji program i početi realizirati akcioni program za članstvo. Milorad Dodik, predstavnik srpske politike u BiH i član Predsjedništva države, odbacio je unaprijed svaku mogućnost da se ovaj proces otvara. Sve što su institucije države ranije uradile na ovom području, poništava se. Odgovor njegovih koalicionih partnera u vlasti je bio blokada formiranja Ministarskog vijeća sve dok se ne pošalje obvezujući nacionalni program NATO-u. Tako je stvoren vakum u kome je blokirano formiranje izvršne vlasti u državi i Federaciji, te onemogućeno funkcioniranje zakonodavne vlasti, kao odgovor s druge strane. Faktički, od oktobarskih izbora država je u stalnoj blokadi.

Sporna tačka

Konačno, pojavili su se Principi kao mjera kojom se deblokira formiranje vlasti na svim nivoima. Svi čitači Principa odmah su uprli poglede na tačku koja regulira pristup BiH NATO-u, ono što je cijelo vrijeme sporno. Sve ostale tačke Principa su nesporne. Gotovo da u njima nema ništa što već nije regulirano ustavima i zakonima. Potpisnici Principa se obvezuju da će ih poštivati i provoditi. Na to su se. Uostalom, obvezali davno, kada su preuzimali svoje funkcije, kako državne tako i političke. Nije ništa novo u tome što se obvezuju na poštivanje Daytonskog sporazuma i Evropske konvencije o ljudskim pravima. Pa to piše u Daytonskom sporazumu. Nije novo ni to da će poštivati suverenitet, teritorijalni integritet i međunarodni subjektivitet BiH jer je to ustavna obveza svih. To da će provoditi presude domaćih i evropskih sudova koje se odnose na zaštitu građanskih i nacionalni prava bilo je njihova obveza i do sada, ali nisu je ispunjavali.

Obveza da će ubrzati reformske procese kako bi BiH počela pregovore o pridruživanju EU postojala je također ranije, svi su se zaklinjali raditi na tome, ali su veoma malo uradili. Dio tih obveza bilo je i formiranje vlasti na koju građani čekaju od oktobra prošle godine i na čemu insistira administracija EU. Svih 11 tačaka Principa je poznato od ranije i sve obveze koje se njima propisuju davno su postavljene.

Ostala je sporna jedna tačka, to je realizacija godišnjeg nacionalnog programa u okviru MAP-a, preciznije ispunjavanje obveza u procesu pristupanja BiH NATO-u. Neslaganje oko toga je zakočilo ispunjavanje svih ostalih tačaka preciziranih u Principima. Pristup tom važnom problemu je preciziran u 3. tačci Principa. Ova tačka se već sada različito čita i tumači, iako je napisana na našem jeziku, svima razumljivom. U njoj se prije svega naglašava obveza „nastaviti integracione procese u skladu sa Ustavom i zakonima“. Integracioni procesi na koje se misli mogu biti unutarnji i spoljnji. Unutarnji se odnose na daljnje integriranje BiH kao države jer u nastavku se dodaje: „ usklađujući stavove i interese svih nivoa vlasti u BiH“. Ovo je važna nadopuna jer su dosadašnji procesi bili dezintegrirajući. Drugi, spoljnji integrirajući procesi na koje se može odnositi ova odredba su euroatlantski. Nekih trećih integrirajućih procesa nema. Da se ovaj stav odnosi na to, upućuje njegov nastavak u kome se tvrdi da se „potvrđuje opredjeljenje za unapređenje odnosa sa NATO-om“, s ogradom da se „ne prejudicira buduća odluka u vezi sa čanstvom Bosne i Hercegovine“. Ova ograda je čak suvišna jer se konačan prijem u NATO ne može prejudicirati (ovo je jedini strani pojam upotrijebljen u tekstu), pošto to zavisi od toga hoće li NATO ocijeniti sve nacionalne programe dovoljnim za priključenje. Također, ako se to i desi, konačna odluka se donosi na referendumu građana. ( Ova ograda je očito dio kompromisa).

Bitan stav u tačci 3. je: „ Sve aktivnosti u ovom smislu sprovode se u skladu sa svim relevantnim odlukama Predsjedništva BiH, Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara BiH, a imajući u vidu ustavnu nadležnost Predsjedništva BiH za sprovođenje spoljne politike.“

Relevantne odluke

Sve nabrojane državne institucije donijele su relevantne odluke još 2010. godine kojima se prihvaća MAP i preuzima zadaća izraditi godišnje nacionalne programe. Niti jedna nije bila protiv. U to vrijeme donesen je zakon kojim se Ministarstvo obrane obvezuje svake godine dostaviti nacionalni program (NAP) i tako postepeno ispunjavati etape na putu ka NATO-u.

Ne postoji mogućnost da se ovi stavovi drugačije čitaju. Ne postoji nikakav meta-jezik koji bi mogao promijeniti značenje ovih iskaza. Na kraju stavlja se tačka na „i“ dodatkom da će „ Parlamentarna komisija za NATO integracije sarađivati sa svim relevantnim institucijama s ciljem realizacije odnosa s NATO-om, uključujući izradu nacrta i planova na bazi odluka Predsjedništva BiH i Savjeta ministara“. Do sada ova Komisija uopće nije radila ono radi čega je još davno formirana. Treba li napomenuti da se „nacrti i planovi “ ne odnose samo na vojna pitanja nego prije svega na ekonomske reforme, reforme pravnog sistema, zaštitu ljudskih prava i demokraciju itd., sve ono što je dio reformi cijelog sistema na putu ka EU.

Stavovi tačke 3. Principa su veoma jasni. Oni se trebaju čitati onako kako su napisani, sa značenjima koja imaju. Nema u njima ništa hipotetički što bi uvjetovalo obveze koje se propisuju i prihvaćaju. Oni su obvezujući u mjeri u kojoj se pozitivno čitaju. Ova pozitivan stav bi također trebao biti obvezujući za sve koji ih tumače. Nije jasno kako je moguće ove stavove čitati negativno, suprotno od onoga kako je napisano. To mogu samo zlonamjerni koji ne žele nikakav pomak u ovoj zemlji kako bi sebi osigurali kakvu-takvu opozicijsku politiku. To je kao kada se rezervni igrač na klupi raduje porazu svoje ekipe.