Vjerska obilježja na županijskom zasjedanju

BHT1 uporno ponavlja neke greške da je osnovano pitanje je li riječ o neznanju ili o svjesnoj politici. Ipak, na Hayatu su propusti neuporedivo dramatičniji

HAYAT TV: Kom’ vijesti, kom’ komentari

18. – 24. novembar 2014.

NOVINARI POBJEGLI U KOMENTATORE: Dnevnik televizije Hayat – Vijesti u 7 – iz noći u noć pruža mnogo više komentara nego informacija, te tako prestaje biti centralna informativna emisija i dobija formu neke vrste TV magazina koji donosi različita mišljenja novinara i sagovornika koje oni izaberu. Gledaoci na ovaj način dobijaju samo polovične informacije koje im ne pomažu mnogo da formiraju mišljenje o nečemu, zbog čega valjda i gledaju informativne emisije. Pritom, novinari Hayata vrlo su skloni da kao svoj tekst citiraju ono što su im rekli sagovornici ili što su čuli na događajima s kojih izvještavaju, što su negdje pročitali, ali bez da navode izvor, što je vrlo neprofesionalno.

OBOJCI, OPANCI I DRUGI REKVIZITI: Kao rijetko koji medij u BiH, Hayat TV koristi narodski jezik, tako da i u vijestima nije rijetkost čuti poslovicu tipa “kom’ opanci, kom’ obojci” koju izgovara novinarka na kraju priloga o siromaštvu emitovanom u Vijestima u 7 23. novembra (uredila Lejla Kovač Skenderagić). Teško se odrediti prema ovom. Ne postoji profesionalna norma koja kaže da je zabranjeno, ali je teško vidjeti svrhu takvog načina izražavanja u informativnim emisijama. Ili bilo kojim drugim.

GRUBI PREVIDI: Nekoliko vrlo grubih previda imalo je uredništvo Vijesti u 7 i ove sedmice. Tako u prilogu u kojem govore o seksualnom zlostavljanju djeteta razgovaraju s majkom koja je to prijavila, skrivaju njen i djetetov identitet, ali prikazuju kuću u kojoj žive, čak i susjedne kuće (20. novembar, uredio Nihad Sadiković), čime je počinjen vrlo grub profesionalni propust, te je porodica o kojoj je riječ dovedena u neugodan položaj.

POLUGOLI, CRNI, NAORUŽANI: Još veći previd uredništvo je imalo 22. novembra (uredio Nihad Sadiković) u kojem je emitovana priča o Bosancima i Hercegovcima koji su u sklopu mirovne misije bili u Sudanu. Novinar u uvodu govori kako je “sigurnosna situacija u afričkim zemljama uvijek bila vrlo upitna, pogotovo tamo gdje se vode plemenski ratovi”, zatim govori kako je u Sudanu svakoga dana “sijana smrt” na ulicama, te nastavlja: “Polugoli, crni ljudi, neki naoružani sa mačetama u rukama…”. Tek je na kraju novinar primijetio kako su njegovi sagovornici poredili iskustvo iz BiH sa onim u Sudanu, što novinar skoro pa zanemari.

NABRIJ ŽRTVU, NABRIJ SVJEDOKA: Ni ove sedmice novinari TV Hayat nisu odoljeli da koketiraju s jezikom mržnje. To, ustvari, rade svaki put kada izvještavaju o temama koje imaju veze s ratom. Tako prilog o eventualnom puštanju Milorada Trbića, osuđenom zbog genocida u Srebrenici, emituju uz naslov “Ubij žrtvu, ubij svjedoka”, što je definitivno pretjerano, a potencijalno može probuditi strahove ili netrpeljivost prema jednoj grupi. Pohvalno je da su u fokus stavili žrtvu i postavili pitanje šta se dešava sa svjedocima nakon što osobe koje su osuđene bivaju puštene na slobodu, ali to su mogli reći manje ostrašćenim jezikom. (21.11., uredio Tomislav Đurić).

MINUS SEDMICE

Komentari i narodne poslovice, te jezik mržnje samo su neki od problema u informativnim emisijama TV Hayat koji se ponavljaju iz sedmice u sedmicu.

PLUS SEDMICE

Hayat uspijeva naći drugu stranu priče, fokusirajući se na sudbine građana, obično ugroženih kategorija, i to rade iz sedmice u sedmicu, što je pohvalno.

OCJENA 3

BHT 1 Ko je ovdje produžena ruka

18. – 24. novembar 2014.

ŠTA JE TU VIJEST? Iz večeri u večer, uredništvo Dnevnika 2 BHT1 odlučuje emitovati saopćenja za medije iz Tužilaštva BiH. Saopćenja obično govore o tome kako je u toku neka istraga ili da je neko uhapšen, odnosno govore o tome da Tužilaštvo radi svoj posao, što samo po sebi nije vijest. Gledaoci na taj način stiču utisak da ova institucija obavlja mnogo značajnog posla, što, sudeći po komentarima u drugim medijima, te komentarima međunarodnih zvaničnika, nije istina. Ili je barem kvalitet tog rada upitan. No, BHT1 je odlučio manje prostora posvetiti tom pitanju, koje je itekako bitno. Štaviše, emitujući ova saopćenja, tako neselektivno i nekritički, Dnevnik 2 kao da je produžena ruka ureda za informisanje Tužilaštva BiH, koji vješto kreira sliku o ovoj instituciji.

NEMA IZJAVA, SAGOVORNIKA I KONTEKSTA: No, javni emiteri i u drugim slučajevima često emituju saopćenja za medije, što je problematizirano u više navrata u ovim analizama. Saopćenja se emituju bez provjere i bez pitanja. Tako je 20. novembra (uredila Blažica Krišto) emitovana vijest o biznismenu iz Foče, vlasniku preduzeća Pavgord i Srbinje putevi, koji je otkupio sva potraživanja litvanske Ukio banke od zvorničke fabrike Birač. Tek gledajući druge vijesti, na drugim kanalima, saznajemo da postoje sumnje oko ove transakcije i da je to velika tema u javnosti. Problem je što ne znamo izvor ove vijesti (što je također čest slučaj), a teško možemo shvatiti i zašto je ona bitna širokoj javnosti. Nema izjava, nema sagovornika, nema konteksta.

ŠTA IMA NOVO KOD TEBE? Prilog o godišnjici potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, 21. novembra (uredio Nikola Marković), nije donio ništa novo, što bi vijesti morale dati. Po ko zna koji put gledaoci su dobili podsjetnik o danu kada je potpisan sporazum, govorili su opet isti sagovornici, a i tekst koji izgovaraju novinari i voditelji je skoro svake godine isti. Ako se već mora tematizirati ta godišnjica, tu ima sasvim dovoljno tema da ne moramo stalno ponavljati jedno te isto.

NEZAINTERESIRANI NOVINARI: I u ovom izdanju dnevnika javnog servisa novinari su koristili termin “županija”. Pritom, novinarka koja izvještava o formiranju vlasti u Zapadnohercegovačkom kantonu ne vidi vjerska obilježja u sali u kojoj zasjeda skupština. Zašto novinare ne interesuje otkud vjerska obilježja u javnim institucijama?

MINUS SEDMICE

BHT1 redovno u dnevnicima emituje priloge koji izgledaju i zvuče kao da su snimljeni 80-ih godina pa ih sada neko pušta ponovo iz ko zna kojeg razloga. Nema dinamike, sagovornici su obično političari, zvaničnici, glasnogovornici… Kamera snima radije njih nego ono što gledaoci treba da vide, o čemu je prilog. Novinar postavlja malo pitanja, a okvir prilogu daju sagovornici, a ne novinar. Takvih priloga ima skoro svaku večer u programu javnog emitera.

PLUS SEDMICE

Dnevnik BHT1 redovno izvještava o protestima radnika u BiH, što je pozitivno, ali bi vrijedilo i da ovakvi izvještaji budu tretirani na drugi način, kroz istraživačke priče ili analize koje bi ukazale na probleme i uzroke tih problema.

OCJENA 4

UPOREDNA ANALIZA

I javni servis i privatna televizija imali su isti pristup izvještaju o proslavi 25. novembra u zgradi Predsjedništva BiH. Po ko zna koji put, novinari su skrenuli pažnju da srpski član Predsjedništva ne slavi ovaj praznik, te su govorili o tome koliko riječi ZAVNOBiH-a danas znače. Koliko je zaista prilog o proslavi ovog ili bilo kojeg praznika baš za udarni termin, odluka je urednika. S obzirom da bi informativne emisije trebale da se bave novostima, vijestima, ovo možda i ne spada u tu kategoriju, kao ni obilježavanje godišnjice potpisivanja Mirovnog sporazuma. Pritom, isti dan kada je svečano obilježen 25. novembar (ni novinari TV Hayat ni oni na Javnom RTV servisu BiH nisu obavijestili javnost koliko je koštao prijem koji su platili građani, jedini valjda koji nisu bili pozvani da slave), u Sarajevu su puštene na slobodu dvije osobe osumnjičene za napad noževima na putnike u tramvaju. Jedan od povrijeđenih sugrađana daje izjavu, ali ne smije da kaže svoje ime niti mu kamera prikazuje lice, što je također slika sigurnosti u glavnom gradu BiH. Tog dana skoro da je izbio incident tokom protesta radnika fabrike Aida u Tuzli. Možda bi javnost voljela znati zašto urednici informativnih emisija više pažnje posvećuju političarima nego onome što je od javnog interesa?

(U četvrtak, 27. novembra čitajte analizu Gordane Katane: RTRS i BNTV)