Militarističko-crkveni kič
Daleko od toga da je Milorad Dodik jedini destruktivac u bogatoj galeriji vladajućih bitangi na Balkanu, ali da je već lijepi broj godina uvjerljivo najgori među njima, to je izvan svake sumnje. Njegova politička mašina za proizvodnju nacionalizma prošloga je vikenda bila u punome pogonu, a za povod je poslužio Dan Republike Srpske, 9. januar, praznik što ga je Ustavni sud BiH proglasio nezakonitim.
Bogati repertoar militarističko-crkvenog kiča, svečane akademije, svečane zakletve o secesiji, svečano pljuvanje po Bosni i Hercegovini, svečano sijanje mržnje, svečano marširanje naoružanih trupa glavnom banjolučkom ulicom, stameni mladići s beretkama i strojnicama koji deru glasnice borbenim pjesmicama, osuđeni ratni zločinci u svečanoj loži, plakati u slavu Ratka Mladića, skandiranja u čast Radovana Karadžića, Sveti Sava u protuprirodnoj veličini, djeca sa zastavicama, očevi s kokardama, spomen-ploča masovnom ubojici, dim tamjana i okrunjene glave u hramu Hrista Spasitelja, “Srba ima kao lista, nema više komunista”, krst Nemanjića, slava Obilića i podrška Bećkovića, prizivanje sablasti Jasenovca, složno vitlanje kostima ubijenih sunarodnjaka, incidenti i zastrašivanja u mjestima gdje žive Bošnjaci, pucnjevi u mraku i četnički refreni, u Prijedoru, u Foči, u Brčkom, u Gackom, u Janji kod Bijeljine… tako je obilježena trideseta godišnjica Republike Srpske, entiteta koji funkcionira kao tempirana bomba s oplatom pseudodržavnosti.
Pribavljena je i šaka gostujućih uzvanika: od ambasadora jedino ruski, Igor Kalabuhov, ali zato reprezentativna postava iz Srbije, maltene čitav uži štab režima izuzev glavnokomandujućeg Aleksandra Vučića – premijerka Ana Brnabić, ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin, šef obavještajne službe Bratislav Gašić… Naposljetku ugledni dvojac: patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije, te zastupnik u hrvatskom parlamentu i član vladajuće koalicije Milorad Pupovac, prvi u svojstvu pokretnog, a drugi statičnog dekora.
Istini za volju, dobrovoljne ljudske kulise u pravilu odbacuju odgovornost za zbivanja na sceni, jer im je tako komotnije, no ovoga je puta sadržaj scenske radnje bio unaprijed poznat, i to u tančine, jer se Milorad Dodik zadnjih par godina nije ni bavio ničim drugim nego razbijanjem Bosne i Hercegovine i pasioniranim potpaljivanjem rata. U subotu i nedjelju bio je tek nešto žučniji no inače: BiH je izjednačio s fašističkom NDH, kazavši da je ona “jednaka ideji o ustaškoj državi iz prošlog stoljeća”, a u medijskim ekstenzijama dodao kako je nemoguće “pomiriti narode koji nikada nisu bili na istoj strani povijesti” i kako će Republika Srpska “biti nezavisna država” koja će “imati svoj federalni ili konfederalni status sa Srbijom”. (Viktor Ivančić, Novosti)
Rat je mio ma koje vjere bio
Eho ratno-huškačkih melodija iz Priboja prenio se i na BiH, odnosno Republiku Srpsku, lančana reakcija zla je potom, na već viđen i predvidiv način, nastavljena u Janji, potom Doboju. Naravno da ni u Prijedoru, Foči, Gacku… nisu željeli ni ovoga puta zaostajati za svojim sunarodnicima pa su tokom vjersko-državotvornih blagdana veličali počinitelje genocida najavljujući njegov nastavak. Svi ovi incidenti, barem za sada, prolaze bez reakcije državnih organa, počinitelji su tek u rijetkim slučajevima poznati, a ni u jednom sankcionirani.
Pjesmice koje su tokom defilea kroz ulice Banje Luke pjevali pripadnici različitih policijskih formacija MUP-a RS-a tematski i žanrovski su potpuno usaglašeni sa repertoarom njihovih kolega iz Priboja: moguće je da su i muzički repertoar uvježbavali i usklađivali tokom brojnih zajedničkih vježbi dviju policija predvođenih ministrima Draganom Lukačom i Aleksandrom Vulinom, ranije Nebojšom Stefanovićem.
Taj su muzički trend radosno, objeručke prihvatile huligansko-navijačke, kriminalno-banditske horde koje su defilovale posljednjih dana kroz brojna mjesta u RS-u, najratobornije kroz one sredine u kojima se ostvario solidan povratak i „primio“ zajednički život – Janja, Prijedor, Doboj, Brčko. A vidjeli smo da su upravo te „subkulturne“ grupe, navijači, „povratnici“ u djelu tokom ratova 90-ih bili „avangarda“, prethodnica policijskih i vojnih formacija.
Govori i javni istupi političkih predstavnika iz Beograda i Banje Luke, poput gotovo satrapskog huškanja pomahnitale srbijanske premijerke Ane Brnabić na svečanoj akedemiji u Banjoj Luci, koja je je upozoravala na ciklično, vazda aktuelno ponavljanje genocida nad Srbima, samo potvrđuje ono što je davno konstatirao još jedan veliki hercegovački pisac Mirko Kovač da je među Srbima „elita gora i opasnija od rulje“.
Nedavno je u jednom intervjuu jedan od najvećih srpskih glumaca Tihomir Stanić pričao kako su ga dvije-tri godine uoči rata komšije u njegovom rodnom selu Šeškovci kod Bosanske Dubice tokom njegovih posjeta familiji sa znatiželjom i nestrpljenjem presretali i pitali: „’Kad će, Tiho, da počne rat, šta kažu naši u Beogradu?’ Tako su moji zemljaci iščitavali poruke i šifre koje su im tih godina slale moje nacionalističke kolege iz bifea Ateljea 212, ali i drugi ugledni Srbi“, objasnio je Stanić.
Države nema, da parafraziram junaka priče Almira Kaplana, kada to njoj odgovara, kada ona privremeno i dobrovoljno odumre, odrekne se zakona, kada se se stekne kritična masa onih kojima je bolje i komotnije u ratu, nego u miru. Jer u ratu nema zatvora, vlada okrutno bezakonje, skrajnuta je pravna država, što mnogima, a i onim na koju imaju vlast itekako odgovara. Jer oni, kao što to nisu radili ni ranije, sasvim sigurno neće ratovati…
Godinama se u bivšoj Jugoslaviji prepričavala navodno istinita anegdota iz Crne Gore 60-ih godina prošlog vijeka, kada je jedan istaknuti tamošnji komunista (Blažo Jovanović) obilazio „bazu“ po crnogorskim vrletima, a neko ga upitao hoće li skoro biti rata? „ Jeste li normalni ljudi, kakav vas je rat spopao?“ „Pa ogoljelo se, druže Blažo…“, odgovorio mu je neko od seoskih komita ili ratnohuškača, kako se danas takvi zovu… (Senad Avdić, Slobodna Bosna)
U Srbiji je na vlasti ista ekipa koja je kreirala rat u Jugoslaviji
Mislim da se sada zatvara jedan dijalektički krug. Socijalisti i radikali su na vlasti u Srbiji, isto kao pre trideset godina i oni ponavljaju onu istu matricu koju su konstruisali devedesetih – razaranje zemlje, uklanjanje nepodobnih i pljačka svega što se opljačkati može. Jedina je razlika u tome što je 90-tih Srbija, tačnije njene političke elite, vojska, policija, ali i paravojne i parapolicijske snage, orkestrirane službama bezbednosti, zlo činila u okruženju, a sada se to radi sopstvenom narodu i sopstvenoj zemlji.
Nažalost, procesi nacionalnog sazrevanja, na ovim prostorima nisu nikada završeni do kraja i balkanski narodi nisu, de facto, prošli kroz zaokruživanje tih istorijskih faza kao većina evropskih naroda. Viševekovna potčinjenost velikim silama (s jedne strane Osmansko carstvo, a s druge Austro-Ugarska), učinili su da narodi na Balkanu za posledicu imaju ozbiljne komplekse niže vrednosti, koje kompenzuju siledžijstvom prema sebi samima. Nakon svega kroz šta smo prošli u poslednje tri decenije, zapravo, nije ni začuđujuće niti neočekivano sve ovo što nam se desilo. Nacionalizam je stari, dobri, oprobani mehanizam otkako je sveta i veka i „u boljim kućama“ prolazi bez problema, a nezrelim, infantilnim i hronično uplašenim narodima je najlakše upravljati kad im bacite tu paklenu kosku da se oko nje ujedaju i međusobno glođu.
A zapravo, nacionalizam je bio moćna i opasna igračka kako da ljude lako zavadite i da im skrenete pažnju s onoga što je bila suština rata – pljačka zajedničke imovine. Trebalo je dekonstruisati Jugoslaviju i opljačkati ono što je zajednička zemlja uspela da izgradi za pedesetak godina. Očito je da je te imovine bilo podosta kada se ona još uvek pljačka, evo već punih 30 godina. (Aida Ćorović, Inforadar)
Javne nabavke Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo
Polovinom septembra prošle godine Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo raspisao je tender za nabavku usluga izrade sistema/softvera za prikupljanje, obradu i javni prikaz podataka (web stranica) sa automatskih stanica za praćenje kvaliteta zraka u Kantonu Sarajevo sa održavanjem za period od 12 mjeseci, procijenjene vrijednosti 24,5 hiljada maraka. Krajem septembra tender je poništen jer nijedna dostavljena ponuda nije bila prihvatljiva. Na odluku o poništenju žalila se firma Config iz Mostara. Žalba je usvojena da bi polovinom novembra firma Config iz Mostara bila izabrana kao najpovoljniji ponuđač.
Na ovu odluku zatim se žalila firma Eunoia navodeći, između ostalog, da je ova firma potvrde o dobro izvršenim poslovima izdala sama sebi.
„Odabrani ponuđač je dostavio i potvrde o dobro izvršenim poslovima, izdate od strane društava Breakpoint d.o.o. Mostar i eCard d.o.o. Mostar; oba društva sa sjedištem na adresi Kneza Višeslava bb Mostar (kao i Odabrani ponuđač), pri čemu je osnivač društva e Card d.o.o. Mostar upravo Odabrani ponuđač, a direktor isto lice kao direktor Odabranog ponudača. Uz to je direktor oba navedena pravna lica osnivač Odabranog ponuđača. Znači, Ivan Dragoje je osnivač i direktor Odabranog ponuđača, a njegova firma osnivač društva eCard d.o.o. Mostar u kojem je također i direktor, navedeno je u žalbi firme Enoia.
Jedan od uslova tenderske dokumentacije bio je da firma ima uspješno iskustvo u realizaciji najmanje dva uredno izvršena ugovora, čiji predmet nabavke je isti iii sličan predmetu nabavke čija procijenjena vrijednosti je minimalno jednaka iznosu procijenjene vrijednosti nabavke, u zadnje tri godine.
Firma Config iz Mostara dostavila je dvije potvrde u kojima je navedeno da je „firma Config d.o.o. uspješno izvršila posao izrade softwera“. Potvrde o dobro izvršenim poslovima firma Config je zaista dostavila od firmi eCard d.o.o i Breakpoint iz Mostara. Prema sudskom registru, firma Config iz Mostara u 100 procentnom je vlasništvu Ivana Dragoje koji je ujedno i direktor ove firme. Firma eCard, koja je izdala potvrdu o dobro obavljenim poslovima Configu, u vlasništu je firme Config d.o.o iz Mostara. Pored ove firme Config je osnivač i firme Breakpoint iz Mostara, zajedno sa još četiri fizička lica. Sve navedene firme čak su i registrovane na istoj adresi.
„Navedeno nespomo dovodi u pitanje nepristranost ocjene kvaliteta izvršenog referentnog posla, s obzirom da Dragoje Ivan u svojstvu direktora društva eCard d.o.o. Mostar, izdaje i odgovara za istinitost reference izdate povezanom pravnom licu (Odabranom ponuđaču) u kojem obnaša funkciju odgovomog lica. Drugim riječima, sam sebi daje referencu, te prima i ostvaruje korist, što tu referencu čini ništavnom, obzirom da je u suprotnosti sa osnovnim postulatima i duhom ZJN“, naveli su dalje u žalbi iz firme Eunoia.
Ovo obrazloženje upitnosti potvrda o dobro obavljenom poslu nije bilo sporno za Zavod za javno zdravstvo KS.
„Pregledom ponude izabranog ponuđača Config d.o.o. ustanovljeno je da su dostavljene 2 potvrde o uspješnom izvršenju ugovora od dvije firme d.o.o. sa čim je ispunio zahtjev koji je postavljen u TD. Neosnovani su navodi da su potvrde nevaljane budući da je izabrani ponuđač potvrde dostavio u skladu sa zahtjevima TD kojom je traženo da se dostave dva uspješno izvršena ugovora. TD u vezi potvrda nije postavila ograničenja koja se odnose na direktora firme koja izdaje potvrdu“, naveli su iz Zavoda. (Azra Omerović, Žurnal.info)
