Sedamdeset četvrte godine od smrti u Sarajevu, Vladimir Perić Valter rodio se 28. decembra u Prijepolju. U međuvremenu živio je njegov duh. Ovako postavljene činjenice čitaju se kao satira, a zapravo su informacije objavljene u golemom internetskom vrtu, u čijim okvirima se njeguju i društvene mreže. Vrlo teško je utvrditi kada je počela mitologija o Valteru. No, ono što je sigurno jeste da uz informaciju o mjestu rođenja – Prijepolju, navodila se ponekad i godina 1919. Nikada se nije obilježavao dan kada je rođen, niti se taj datum kao informacija objavljivao. Sve donedavno.
Potkraj turbulentne godine između vijesti o skupštinskim tučama u zemljama okruženja, migrantskoj krizi i lokalnim stranačkim kalkulacijama, zagađenosti zraka i iseljavanju iz Bosne i Hercegovine, simbolično je na društvenim mrežama obilježen Valterov rođendan. Podijeljene su Wiki informacije, odranije poznate osim dana kada je narodni heroj iz Drugog svjetskog rata rođen. Tako da je Vladimir Perić Valter rođen 28. decembra 1919. u Prijepolju, a poginuo 6. aprila 1945. u Sarajevu. U oba grada, od trenutka kada je poginuo ili je likvidiran, praznik otpora bio je dan njegove smrti. Nikad nije nazvan Valterdanom, a sve su se priredbe u tom danu u Sarajevu uvijek vezivale uz njegovo ime, a ono pak uz otpor neprijatelju i oslobođenje. Švicarski historičar umjetnosti Jacob Burckhardt, u pismu prijatelju 1872., naslućujući nevolje dvadesetog stoljeća, piše: „Ljudi više ne vjeruju u principe, ali će, verovatno, povremeno verovati u spasioce. Zbog ovoga će autoritet opet podići glavu u divnom XX veku, i to će biti strašna glava.“ Tako je i Sarajevo povjerovalo da je njegov spas u Valteru.
Sat ne kuca
Djelo i lik V.P.V.-a njegovano je, zvaničnim i nezvaničnim narativom, od dana sahrane do danas. Prepisuje se kartica teksta s osnovnim informacijama – školovao se i samoizdržavao, bio siromašan, radio u banci, komandovao ovdje i ondje, ali se uvijek vraćao Sarajevu, bio gradski mangup, bio pametni ilegalac koji se s partijom nikad nije sukobio i sve je radio kako su mu kazivali.
U Oslobođenju iz 1945. godine, u izvještaju od 10. aprila, navodi se da je na sahrani narodnog heroja bilo 15.000 građana (tada je u gradu živjelo manje od 100 hiljada stanovnika). U to vrijeme u gradu se još puškara, a u navedenom dnevniku apeluje se da se prijavljuju svježe iskopane humke na koje građani naiđu pokraj puta. Narodni heroji poginuli isti dan s Valterom sahranjeni su baška, uz počasti, ali s manje pompe. O Valteru se već tada govori s velikom ljubavlju, svi ga vole mrtvog, a voljeli su ga i živog – zvanično, iako u partijskim glasilima tog vremena u Bosni i Hercegovini (Borbi i Oslobođenju) on nikada nije spomenut do trenutka smrti. Tekst počinje riječima: „Na dan 5. aprila, upravo na onaj dan, kada je Hitler, prije četiri godine, bez najave rata, provalio sa svojim hordama u Jugoslaviju, poginuo je na ulicama Sarajeva, organizator naroda i vođa omladine, drug Vladimir Perić Valter. (…) Umro je na putu između električne centrale i fabrike duhana, gdje je pošao da učestvuje u gašenju fabričkih duhanskih magacina.“ Između svjetskog i rata u Bosni i Hercegovini, na priredbama se pionirima malo drugačije pričalo: opisivali su ga kao čovjeka koji se, nakon što je organizovao sve borbe u gradu, vratio da brani centralu – sjedio je i čekao okupatorske avione. Još bi se dodalo da kada je bomba pala, sat na njegovoj ruci prestao je kucati između pet i šest sati – kada i njegovo srce. Upravo taj detalj neizostavan je dio narativa o V.P.V.-u i uvijek se spomene ko je kome potom dao sat, i ko ga je potonji naslijedio. U izvještaju u Oslobođenju, pisanom nakon sahrane, navode se govornici i posebno se ističe govor dr. Zaima Šarca, predstavnika Narodno-oslobodilačkog odbora u Sarajevu: „Volio si, druže, druže Vlado, ovu napaćenu zemlju, volio si ovaj naš grad. I kada si za njega sve učinio, da uz oslobođenje bude pošteđen i od neprijateljskog razaranja, tebe je ugrabila smrt i rastužila cijeli narod, koji si mnogo zadužio.“ Tek zadnjih godina moguće je naći izvještaje u kojima neko javno kaže da nikada nije urađena istraga o okolnostima pod kojima je V.P.V. poginuo. Sada se spominje i da su dokumenti o njemu u Beogradu još uvijek pod zabranom. Bit će istraživačima dostupni tek nakon što prođe sto godina od njegove smrti. Inače se u okolnosti njegove smrti moglo sumnjati samo u krugu najpouzdanijih prijatelja.
Valterdan, vjesnik proljeća
Njegovim imenom nazvane su škole i ulica, napravljene su biste, u dva navrata pokretan je studentski časopis u Sarajevu Walter, snimljen je kultni film Šibe Krvavca Valter brani Sarajevo 1972. godine, a potom je objavljen istoimeni strip autora Ahmeda Muminovića. Jedna od najcitiranijih rečenica iz onoga što pripada na izvjestan način sarajevskoj pop kulturi dolazi upravo iz navedenog filma. Izgovara je njemački oficir iznad panorame Sarajeva: Sehen Sie diese Stadt? Das ist Walter. Tako je priča o personaliziranom duhu otpora dobila svoju krilaticu. U sedmičnjaku Dani, 2007. godine, u kolumni Hemonwood, Aleksandar Hemon je pisao o Valterdanu, koji se pretvorio u urbani praznik Dana oslobođenja, ali i dan u kojem je na izvjestan način počeo napad na Sarajevo. Podsjetio je ovaj književnik da je proljeće u Sarajevu počinjalo na taj dan – vijenci ispred biste na Skenderiji, parovi u Vilsonovom, u kapute se stavljao naftalin… Po njegovom mišljenju, Valter je bio mnogo više od urbane socijalističke mitologije – mlad poginuo u proljeće na Marijin-Dvoru, na mjestu gdje će se kasnije otvoriti Davor, jedan od prvih kafića, za razliku „od svetišta narodnooslobodilačke borbe do kojih se moralo prvo autobusom, a onda uzbrdo, pješke“. Bio je mlad kada je „istupio iz redova života, izbjegavši tako moralno-političku korupciju kojoj su podlegli njegovi preživjeli drugovi“. Tri godine kasnije, Asaf Bećirović u tekstu „Izvini, Valtere, nisam te prepozn’o!“, objavljenom u magazinu Start, komparira borca iz Drugog svjetskog rata i „valtere“ postratne Bosne i Hercegovine. Ironično zaključuje da ne vjeruje „valterima“ koji se voze u skupocjenim automobilima, imaju luksuzne kuće za odmor i izuzetno visoke plate. Podsjetio je autor da je onaj Valter, što je bio vješti obavještajac i ilegalac, bio izuzetno siromašan. Iste godine, bend Dubioza kolektiv objavljuje singlicu „Vratit će se Walter!“ Upravo ta pjesma postala je obaveznom na svim protestima protiv vlasti ili prilikom nekog drugog negodovanja. Gore navedena rečenica iz filma Šibe Krvavca vrlo često se ponavlja kao vid protesta. Posljednjih godina, posredstvom društvenih mreža, pojavili su se mimovi i gifovi sa slikama njemačkih oficira i ispisanom rečenicom Sehen Sie diese Stadt? Das ist Walter.
Mitovi i legende
Nije neobična pojava da se napravi cijela mitologija oko lika stvarne osobe i da se na taj način hrani ideologija. Roland Barthes u Mitologijama navodi da svaki predmet iz nekog postojanja može da uđe u usmeno stanje i da ga društvo prisvoji. U Bekstvu od slobode Fromm objašnjava: „Veoma je važna činjenica što ideje imaju emocionalnu matricu, zato što ona predstavlja ključ za razumevanje duha jedne kulture. (…) Izvesne grupe često svesno usvajaju ideje koje na njih, zbog njihove karakterne strukture, stvarno ne deluju; takve ideje ostaju zaliha svesnih ubeđenja, ali ljudima ne polazi za rukom da u kritičkom času postupaju shodno njima.“ Iako teoretičari kažu da mit, i kad promijeni oblik, ostaje njegova priča, s Valterom nakon sedamdeset tri godine to više nije slušaj. Prvo su se pojavili gifovi s ona dva Nijemca koji više ne vide grad koji simbolično predstavlja Valtera, a onda su građani Sarajeva počeli da obilježavaju dan rođenja njihovog heroja, potiskujući simboliku datuma njegove smrti i ujedno zvaničnog oslobođenja Sarajeva 1945. godine.
