U predbožićno vrijeme godine koja je iza nas osvanula je vijest kako je crvendać koji se trebao nalaziti na božićnoj čestitki neprimjeren za društvenu mrežu Facebook.
S jelenom i vjevericom, crvendać čini seriju božićnih čestitki koje je osmislila Jackie Charley, 52-godišnja britanska umjetnica koja se nadala da će te iste čestitke moći, preko oglasa na Facebooku, lakše prodati (više ovdje).

Nakon uzastopnih pokušaja prenašanja fotografija na društveni medij, i nakon uzastopnih odbijanja od strane istog, Facebook je obrazložio vlastiti potez na sljedeći način: “Čini se da nismo odobrili vašu stavku jer ne dopuštamo prodaju usluga za odrasle, npr. seksualne stavke ili videozapise za odrasle.”

Robin Redbreast, izvor: www.thesouthernreporter.co.uk , 
Naziv čestitke – ime ptice Robin Redbreast na engleskom ili Robin crvenih prsa na hrvatskom, Charley nije navela pa to ni ne može biti povod za neprimjeren sadržaj

Izuzetno “kontroverzna” čestitka na kojoj se nalazi crvendać nije prvi takav slučaj.

Facebook je 2016. izbrisao post norveške premijerke Erne Solberg u kojem se nalazila fotografija koja je osvojila Pulitzerovu nagradu: “The Terror of War” (Užas rata) publici poznatija kao “Napalm girl”, fotografija iz vijetnamskog rata koju je 8. lipnja 1972. snimio fotograf Nick Ut.

Poznata fotografija prikazuje 9-godišnju golu djevojčicu na cesti kako bježi, nakon što ju je napalm snažno spalio po leđima.

Napalm girl, izvor: media4.s-nbcnews.com

Solberg je bila jedna u nizu norveških političara koji su shareali ikoničku dokumentarnu fotografiju nakon što je Facebook izbrisao post pisca Toma Egelanda koji je izjavio kako fotografija spada u sedam fotografija koje su promijenile povijest ratovanja i koji je na neko vrijeme bio baniran s društvene mreže.

O njegovom suspendiranju je tada izvijestio Aftenposten, norveški list čiji je glavni urednik, Espen Egil Hansen, tada odlučio postaviti na naslovnu stranu tu istu sliku (ovdje).

Nakon toga Facebook je kontaktirao Hansena, s upitom uklanjanja slike s naslovnice ili barem njezinog pikseliranja, na što je Hansen odgovorio otvorenim pismom Zuckerbergu. Cijelo pismo možete pročitati ovdje.

Facebook je u početku branio svoju odluku o uklanjanju slike izjavljujući: “Iako prepoznajemo da je ova fotografija ikonična, teško je razabrati u kojem slučaju fotografija golog djeteta prolazi.”

Nakon te epizode, mediji su, čini se, započeli i nastavili raspravu.

Facebookova obavijest poslana norveškim novinama Aftenpost, izvor: www.aftenposten.no

Slobodni i nezavisni mediji imaju veliki utjecaj i odgovornost u širenju informacija: bilo tekstom, bilo slikom, bilo audio sadržajem.
Facebook , iako tehnološka platforma, a ne medijska tvrtka, igra ogrmonu ulogu kao najvažniji svjetski distributer vijesti i sadržaja. Mnogim ljudima je Facebook=internet.

Objavljivanje informacija može ponekad rezultirati neugodom za manji postotak stanovništva koji će se naći uvrijeđen slikom golog djeteta koja je isključivo edukativne, informativne, dokumentarne prirode. I upravo zbog toga trebale bi biti objavljene.

Postoje tzv. Propisi Zajednice, Community Standards, koji ništa drugo nisu nego smjernice koje je Facebook izmislio glede onoga što se smije, a što ne smije objaviti na njihovoj društvenoj mreži. Sadržaji koji ne poštuju smjernice bit će izbrisani. Svrha propisa je sigurnost ljudi, poticanje primjerenog ponašanja, zaštita korisničkog računa te zaštita intelektualne imovine.

Specifično glede golotinje, postoje dvije smjernice (obje na linku ovdje). Dopuštene su slike bradavica u medicinske ili zdravstvene svrhe.
Također, dopuštene su fotografije žena koje doje ili prikazuju grudi nakon mastektomije. Dopuštene su fotografije slikarskih, kiparskih i drugih umjetničkih djela koje prikazuju gole figure. Sve ostalo ne.

Zašto je onda zabranjena slika Napalm girl? Još gore, crvendać?

Mit da je internet slobodan te da je pristup informacijama na internetu isto tako, besplatan i slobodan, je možda ideja koju bismo trebali ponovo preispitati.

Pristaše demokratskog interneta gdje bi svatko trebao imati (pod)jednako pravo glasa i izražavanja, ali isto tako i pristupa (postoje mnoge zemlje u kojima vlada regulira pristup internetu), zasigurno nisu zadovoljni. Dostupan i slobodan digitalni svijet 24/7, gdje su web stranice i društvene mreže otvoreni za sve, san je mnogih. Internetska usluga se plaća. Oglašavanje se isto plaća (imajmo na umu da je internet uglavnom financiran oglašavanjem).

Nadalje, postoje pravila koja je netko “izmislio” za nas. Pravila su potrebna da se ne bi prešlo u totalnu anarhiju. Pravila održavaju neki red. Ipak, sloboda je u mogućnosti sudjelovanja.

U Facebookovom slučaju, postoje tri “suca” koja odlučuju o primjerenosti sadržaja.

Prvi je automatiziran sistem, de facto mašina koja gleda slike. Drugi je osoba koja je prošla obuku i koja radi za Facebook, može to čak činiti na daljinu, i koja dnevno pregledava otprilike tisuću slika  (više ovdje).

Treći smo svi mi, kojima je dana mogućnost da prijavimo nekakav neželjeni sadržaj na koji smo slučajno “nabasali” za vrijeme posjeta društvenoj mreži.

Facebook izjavljuje da je njihova politika usmjerena na zaustavljanje pornografije i zlostavljanja, općenito na sve što bi moglo naštetiti pojedincu. Što je sasvim u redu.
Facebook priznaje kako koristi oboje, i umjetnu inteligenciju i moderatore (osobe čiji je zadatak praćenje objavljenih sadržaja i primjenjivanje unaprijed utvrđenih pravila i smjernica za uklanjanje istih u slučaju gdje je to potrebno; moraju proći obuku u trajanju dva tjedna) prije poduzimanja bilo kakvih mjera.

Korisnike društvene mreže se također potiče na aktivno izvješćivanje pomoću alata na webu, moguće je prijaviti nešto za što mislimo da je na neprimjerenom mjestu.

Sustav uspoređuje izvješća korisnika i slike koje su osobe-recenzenti označili kao slike s osjetljivim sadržajem: sustav zatim utvrđuje krše li se smjernice.
Facebook kaže: “Ograničavamo golotinju, jer neka publika unutar naše globalne zajednice može biti osjetljiva na ovu vrstu sadržaja – osobito zbog svoje kulturne pozadine ili dobi.”

Komentar 73-godišnjeg karikaturiste Aftenposta Inga Grøduma na Facebookovu cenzuru , izvor: www.aftenposten.no

Ako sadržaj krši pravila Facebooka, isti se briše i korisnički račun te osobe može biti suspendiran.
Facebook navodi kako je velik problem taj što reakcija na osjetljive sadržaje mora biti brza, ali da je bitno da u timovima koji rade za njih svi dobivaju iste smjernice prema kojima će se regulirati sadržaj (više ovdje).

No, začuđujuće je to kako Facebook dopušta prijenos samoubojstava (pokušaja istih, odnosno poruka ili videa na kojima ljudi govore da će si oduzeti život) dokle god su korisni (?) i privlače pažnju publike, ali će te iste sadržaje izbrisati onda kada neće više biti prilike za pomoći tim osobama. Ili pak onih sadržaja gdje su ljudi dekapitirani (snimke odsijecanja glava, gdje moderator odlučuje jesu li informativnog sadržaja ili ne, više ovdje).

Nakon što su medijski stručnjaci i novine širom svijeta podigle glas o Facebookovoj odluci vezanoj za “Napalm girl”, koja nije ništa drugo no dokumentarna fotografija vezana uz vijetnamski rat, Facebook je odlučio vratiti sliku rekavši kako su postali svjesni kako su njihovi propisi zajednice primijenjeni u ovom slučaju. Dodajući premisu da bi se obično slika golog djeteta mogla klasificirati kao dječja pornografija, ali u ovom slučaju treba prepoznati povijesnu važnost fotografije.

Postali su i svjesni da vrijednost dopuštanja dijeljenja nadmašuje vrijednost zaštite zajednice uklanjanjem pa su stoga odlučili vratiti sliku ondje gdje znaju da je bila uklonjena.

Facebook je postao vodeća platforma za širenje informacija i rasprava te održavanja društvenog kontakta među ljudima (u S.A.D.-u se čak 44% odraslih informira preko Facebooka) i stoga je njegova uloga jako velika.
Regulirati informacije i sadržaje je potrebno, pogotovo one koje prikazuju bilo koji oblik zlostavljanja, neetičkog ponašanja, diskriminacije manjina, itd.

Eventualna cenzura trebala bi nastupati nakon temeljitih procjena, možda od strane ljudi, a ne algoritama koji, iako su koristan i pametan alat za razvrstavanje sadržaja, još uvijek imaju neka ograničenja.

Mašina još nije razvila smisao za prosudbu i, dok smo na milosti i nemilosti strojeva, skoro pa sam dovedena u iskušenje da kupim nesretne čestitke.

Tekst je objavljen u februaru 2018. na portalu pogledaj.to