Mulahusić kao paradigma
Jasmin Mulahusić, stanovnik Luksemburga s intenzivnim uplivom u javni život Bosne i Hercegovine, posljednjih je sedmica obnovio napade na našu saradnicu Mersihu Drinjaković, a usput je listu nepodobnih novinara proširio za još jedno ime. Analitičaru Adisu Nadareviću u grijeh vrijedan javne potjernice pripisano je to što se usudio¸“poistovijetiti separatističku RTV HB i prodržavni TV Hayat“.
Da nije opasno, bilo bi komično. Ovako je tragično. Opće je mišljenje da je Nadarević u komparativnu analizu dnevnika unio novi kvalitet, ali sve mu je to zalud kada nije zadovoljio visoke Mulahusićeve standarde. Govorimo o jednom zlosretnom izdanku globalno prihvaćene agende po kojoj se patriotizam prakticira kao brutalni napad na neistomišljenike. Zapravo, da je tu riječ o „istinskoj ljubavi prema domovini“, eksplicitno domoljublje bilo bi inkluzivno, njegovi zagovornici borili bi se za uključivanje različitih platformi pod jedan objedinjujući krov.
Ovakav kakvim ga trenira Mulahusić, patirotizam nije ništa drugo nego ishodište neselektivnog nacionalizma koji najviše štete nanosi upravo onoj političkoj opciji za koju se navodno zalaže. Mulahusićeve potjernice još su jedan prilog tezi da je patriotizam trajno sumnjiv narativ pogodan za odstrel neistomišljenika.
Ali šta da se radi, takav je život. Svi znamo koliko je Šezdeset deveta viteška luksemburška brigada uložila napora i znoja za ovu zemlju i visoko cijenimo takav doprinos. Popravit ćemo se, obećavamo, valja s obrazom u Luksemburg.
Patriotizam i opstanak
Dok god se opstanak Bosne i Hercegovine bude vezao uz suspektne narative kakvi su patriotizam i njegove izanđale parole, kompletna priča je postavljena na pogrešne temelje. Nikakva ljubav prema domovini i slične trice u današnjem svijetu ne piju vode. Opstanak BiH potreban je jer bi bez takvog državnog i političkog okvira Sarajevo, Tuzla, Zenica, Bihać i makar pola Mostara, što otprilike podrazumijeva više od 60 posto populacije Bosne i Hercegovine, te kompletan teritorij koji ovi gradovi obuhvataju, propali za nekoliko godina. Tada bi se zaista moglo govoriti o palestinizaciji. Dakle, drugarice i drugovi, manite se parola, ozbiljna su i teška vremena, samo odgovoran politički napor može uvećati šanse za opstanak državi čiji karakter mnogi osporavaju. Imaginarna ljubav prema domovini jednostavno nije vrlina koju savremeni svijet i međunarodna politika valoriziraju. A da nesreća bude veća, dobar dio ovdašnjeg diskursa počiva baš na patriotizmu i njegovim izmaštanim vrlinama.
Napadi na povratnike
Ljeposava Petković, 77- godišnja povratnica srpske nacionalnosti napadnuta je u Selu Stošnica kod Vozuće. Policija je požurila da kao motiv napada proglasi koristoljublje, čime u dobroj mjeri ublažava sopstvenu odgovornost, ali činjenica da je ovo treći napad na Ljeposavu priču čini bitno složenijom.
Duška Jurišić, zamjenica državnog ministra za ljudska prava i izbjeglice tim se povodom oglasila na Facebooku:
“Ljeposava Petković, Marko Mišić, Senad Sejfić, Osman Mehanović, Ajša i Fadil Memišević nisu slučajno napadnuti. Zajedničko im je – vratili su se i živjeli veoma skromno. Marka Mišića je borba za opstanak koštala života. Napadači na Ajšu i Fadila još nisu identificirani. Nijedna optužnica još nije podignuta. Nijedan od počinitelja nije sankcionisan.
Nakon napada na svećenika u Kaknju Žarka Vujicu, ne samo da je reagirala lokalna policija već su dobili i pojačanje kantonalnog MUP-a. Odmah su došle komšije, imam i pravoslavni sveštenik, nakon toga načelnik općine. Počinilac je relativno brzo pronađen, kao i dio pokradenog novca.
Kada Luciju, suprugu ubijenog Marka Mišića, pitate šta očekuje, ona kaže pravdu, oštro sankcioniranje počinilaca i da je policija i predstavnici vlasti u Derventi obiđu ponekad…”
Duška je posjetila Ljeposavu , a u posjetama napadnutim povratnicima povremeno se ističe i Nerin Dizdar, federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica. Kada bi policijske službe u državi pratile ovakvu ažurnost, slični napadi bili bi maksimalno reducirani. Jer sva se ta razbojništva dešavaju u malim, zatvorenim sredinama u kojima se zna šta ko večera, a kamoli da se sakriju tako krupne stvari kakve su pljačka, zastrašivanje, fizički napadi ili čak (pokušaji) ubistva.
