LAŽNI SNIMAK OBAMINOG HAPŠENJA: Nedavno je predsjednik SAD-a Donald Trump na društvenoj mreži Truth Social podijelio snimak koji prikazuje hapšenje bivšeg predsjednika Baracka Obame. Dok mu agenti FBI-ja stavljaju lisice, Obama pada na koljena pred nasmijanim Trumpom, uz natpis „Niko nije iznad zakona“. Natpis, naravno, ne aludira na Trumpa nego na Obamu, odnosno na njegovu navodnu umiješenost u izborne prevare. U ovom lažnom videu generisanom pomoću vještačke inteligencije, Trumpove pristalice ne vide ništa sporno. Iako Obama nije stvarno uhapšen, vjeruju da bi trebao biti, pa video smatraju inspirativnim. To što je video generisala vještačka inteligencija, a ne ljudska ruka koja snima stvarne događaje, za njih nije manipulisanje stvarnošću nego pokazatelj tehnoloških potencijala. Zašto cjepidlačiti odvajanjem fikcije od činjenica?

BENEFIT TEHNOLOŠKOG KAŠNJENJA: Autoricu ovog teksta raduje što sličan primjer lažnog videa kreiranog vještačkom inteligencijom u političke svrhe nije pronašla u BiH. I tehnološko zaostajanje ima svoje prednosti. Ko zna kolikom broju lažnih video snimaka, izjava i fotografija političkih rivala bismo svakodnevno bili izloženi da su se bh. političari zaigrali aplikacijama baziranim na vještačkoj inteligenciji? Nedavno je na jednom stručnom skupu o medijima, na pitanje o tome kako i koliko političari u BiH koriste vještačku inteligenciju za kreiranje lažnih video snimaka, panelistica duhovito odgovorila da oni još razvijaju prirodnu inteligenciju.

HIPERREALISTIČNI, A LAŽNI: Ipak, zbog brzine kojom se razvija vještačka inteligencija nije isključeno da ćemo u sljedećim izbornim kampanjama na društvenim platformama gledati hiperrealistične (a lažne) video sadržaje u kojima recimo opozicionar Buntić na tajnom sastanku prima debelu kovertu od evropskog zvaničnika Urotyja. Ova vrsta informacijske devijacije poznate kao deepfake pojavila se 2017. kada je korisnik Reddita objavio videozapise  na kojima su lica poznatih bila zamijenjena licima drugih osoba. Deepfakeovi su hiperrealistični, digitalno manipulisani videozapisi, slike, tekstovi i audiozapisi koji prikazuju pojedince da govore ili rade stvari koje se nikada nisu dogodile, a sve zahvaljujući korištenju vještačke inteligencije uz primjenu mašinskih modela zasnovanih na dubokom učenju. Pojednostavljeno rečeno, ti modeli zahvaljujući dostupnim digitalnim sadržajima o pojedincima vremenom uče i sve uvjerljivije oponašaju kako taj pojedinac gestikulira, kako se izražava, kreće i uopće ponaša. Što je digitalnih informacija o osobi više, to se učenje odvija brže, a kreiranje lažnih sadržaja o njoj je lakše. Ovo je jedan od razloga zašto su prve mete deepfakea uglavnom bili tzv. celebrityji, a odmah potom i političari. Dok su lažni sadržaji o slavnima u pravilu motivisani profitom, oni politički ciljaju na ličnu i stranačku diskreditaciju radi izbornih manipulacija. Analiza Channel 4 Newsa pokazala je da je oko 4000 poznatih osoba u svijetu meta deepfake pornografije, odnosno da su njihova lica iskorištena u lažnim snimcima objavljenim na pet najposjećenijih deepfake stranica.

NEPOPRAVLJIVA ŠTETA: Iako su glavne mete celebrityji i političari, nisu pošteđeni ni obični smrtnici, naročito žene. Tzv. “osvetnička pornografija” u kojoj mete nečijeg bijesa postaju glavni likovi vještački generisanih opscenih snimaka zloupotrebljava se kao sredstvo zlostavljanja i ucjenjivanja. Dostupnost i jednostavnost korištenja aplikacija koje omogućavaju repliciranje i transformisanje glasa, pokreta, izgleda – jednom riječju kreiranje i objavljivanje sve uvjerljivijih događaja koji se nikada nisu desili otvara zastrašujuće mogućnosti manipulacije. U Kini su dostupne aplikacije koje omogućavaju korisnicima da korištenjem selfieja umetnu lik u igrani film ili drugi video, da promijene lice i glas aktera i naprave razne druge transformacije. Ove aplikacije bazirane na vještačkoj inteligenciji koriste se za kreiranje deepfakea. Neke od njih dostupne su i u evropskim državama. Mogućnosti poigravanja svojim, ali i tuđim licem, glasom i tijelom zabrinjavaju. Svojim očima više ne možemo i ne trebamo vjerovati. U budućnosti ćemo moći još manje. Brzina kojom se razvija vještačka inteligencija i njena zloupotreba za deepfake, ali i u druge neetične svrhe ukazuje na to da će biti sve teže razlikovati istinu od fikcije. Posljedice deepfakea su već tu: diskreditacija pojedinaca i institucija, manipulacija izborima, porast skepticizma prema medijskim informacijama, dezorijentacija građana- kome i čemu vjerovati u ovoj digitalnoj magli? Svako od nas je potencijalna meta deepfakea. Nisu svi lažni sadržaji produkcijski visokokvalitetni i uvjerljivi. Međutim, čak i kada ne obmanu korisnike, dugoročna kumulativna šteta je nepopravljiva. Trajno zamagljuju granicu između činjenica i fikcije, produbljuju društveno nepovjerenje, otuđuju pojedince od institucija.

EVROPA PROTIV DEEPFAKEA: U svijetu još nema ni približno adekvatnih pravnih mehanizama za suzbijanje deepfakea i drugih oblika zloupotrebe vještačke inteligencije. Najveću zainteresovanost i preduzimljivost na tom polju dosad je pokazala Evropska unija. Njenom Općom odredbom o zaštiti podataka zabranjeno je od 2018. prikupljati lične podatke građana, koristiti njihov identitet i lice bez njihove saglasnosti. U EU se od 2024. primjenjuje i Evropski akt o vještačkoj inteligenciji kojim su propisane obaveze u pogledu odgovornog i transparentnog korištenja vještačke inteligencije za sve aktere u tom sistemu. Danska ide korak dalje. Da bi zaštitila građane od zloupotrebe njihovih podataka za generisanje i širenje lažnih video i audio snimaka, izjava, fotografija i drugih sadržaja, ova država će izmijeniti zakon o autorskim pravima kojima će pojedincima garantovati pravo na sopstveno tijelo, lice i glas. Regulativni okvir EU kojim se uređuje kreiranje i širenje deepfakea, kao i opće korištenje vještačke inteligencije, opravdano je stroži od onih koji se primjenjuju u većini svijeta, uključujući Kinu i SAD. Problem je ipak u tome što su sjedišta velikih korporacija koje uveliko određuju smjer razvoja vještačke inteligencije izvan EU, što se odražava na regulatornu, lobističku i praktičnu moć EU u globalnoj digitalnoj politici.

GLAVOBOLJA ZBOG DIGITALNIH TRAGOVA: Za suzbijanje deepfakea u političke, profitne, osvetničke i druge svrhe, treba prestati prebacivati odgovornost s tehnološke industrije na korisnike. Licemjerno je i nehumano prepustiti pojedincu koji je ne svojom voljom postao glavni lik lažnog videa da mora uvjeravati druge da to nikada nije uradio ili izjavio. Istovremeno je nerealno očekivati od korisnika da će ulagati vrijeme i trud u provjeru autentičnosti sadržaja kojima su zasuti, osim u nekim izuzetnim slučajevima. Države bi trebale regulativom obavezati tehnološke kompanije na brzo razotkrivanje i uklanjanje štetnih deepfake sadržaja, a građanima garantovati pravo na sopstveno lice, glas i tijelo po uzoru na Dansku. U suprotnom, svakom od nas bi naši digitalni tragovi mogli uzrokovati ozbiljnu glavobolju ako se tuđom voljom nađemo u ulozi glavnog aktera filma koji nikada nismo snimili, odnosno događaja u kojem nikad nismo učestvovali. Noćna mora u kojoj gledamo sebe i slušamo svoj glas dok radimo i govorimo ono čega se gnušamo, uskoro bi mogla postati naša stvarnost.