Priznajući sve veći utjecaj koji televizija ima na donošenje odluka pružanjem svjetske pažnje sukobima i prijetnjama miru i sigurnosti i njenoj potencijalnoj ulozi u izoštravanju fokusa na druga važna pitanja, uključujući ekonomska i socijalna pitanja, Generalna skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 21. novembar kao Svjetski dan televizije, rezolucijom donesenom 1996. godine.
Na taj se način obilježava se slava i utjecaj televizije, te odaje počast ulozi koju ima u svakodnevnom životu upozoravanjem na zdravstvene, socijalne, ekonomske i ostale probleme u društvu.
Televizija je i danas najveći izvor potrošnje videozapisa, iako se koristi već decenijama.
Broj domaćinstava s televizijskim aparatima širom svijeta i dalje raste, iako su se veličine ekrana promijenile, kao i broj ljudi koji postavljaju sadržaj na različitim platformama.
Svjetski dan televizije nije toliko obilježavanje televizije kao alata, već filozofije koju predstavlja. Televizija predstavlja simbol komunikacije i globalizacije u savremenom svijetu.
Smatra se kako je danas odigrala veliku ulogu u prezentiranju globalnih pitanja koji utječu na ljude širom svijeta, te je pomogla širenju društvenih ideja jer televizija je jedan od najutjecajnijih medija današnjice.
TV ili televizija potiče od grčke riječi ‘tele’ za daleko i latinske ‘visio’ koja označava gledanje. U razvoj tog danas mnogima neophodnog otkrića bilo je uključeno mnoštvo znanstvenih umova; od Paul Nipkowa koji je izumio prvi mehanički modul televizije pomoću kojeg je slao slike kroz žice, do Alana Campbell-Swintona i Borisa Rosinga koji su pomoću katodne cijevi kreirali televizijski sistem.
Bio je to početak mehaničke i elektronske televizije. Za prvi praktični sistem mehaničke televizije zaslužan je Charles Jenkins, dok su za onaj elektronski najzaslužniji Vladimir Zworykin i Philo Farnsworth koji je svoju prvu demonstraciju elektroničkog sistema održao u Philadelphiji 1934. godine na Franklin institutu.
Dvije godine kasnije započela su i prva neredovna emitiranja u Londonu, a kako bi prijenos Olimpijskih igara u Berlinu i Hamburgu bio dostupan svima koji nisu imali vlastiti TV prijemnik otvoreno je gotovo 30 javnih soba za gledanje.
Izvor: Mediji
