Ode ANP u Bruxelles: Čak i najiskusniji politički vukovi imaju problema s temeljnim političkim lekcijama. Jedna od tih lekcija glasi: nikad ne reci nikad. Milorad Dodik u ovom je trenutku jedan od najdugovječnijih političara u Bosni i Hercegovini, kaljen u mnogo bitaka, a ipak je dozvolio sebi grotesknu epizodu s obećanjem koje nije u stanju ispuniti. Nekoliko dana prije nego što će biti donesena odluka da maskirni ANP bude poslan u Bruxelles, izjavio je: „Republika Srpska neće prihvatiti nikakav dokument koji može ličiti na priču o Godišnjem nacionalnom planu. Mi nismo glupi da kažemo: ‘Hajde vi to nazovite kako hoćete, neka se ne zove ANP, a onda to pošaljite u Bruxelles i oni to smatraju kao ANP.’ Zar stvarno misle da smo toliki kreteni? Naravno da nismo.“

Predviđanje je nezahvalno, pogotovo predviđanje budućnosti, kažu Amerikanci. Jer desilo se upravo ono za šta je prekaljeni vuk govorio da se neće desiti. ANP će otići u Bruxelles pod drugim imenom, a Dodikovim saborcima ostaje da se sad upuste u avanturu zvanu bogatstvo tumačenja. Strana koja izgubi bitku zadržava pravo na sopstvenu interpretaciju događaja, što i nije toliko strašno. Dodik se na državnom nivou nagubio toliko bitaka da se već pristojno ispraksao u naknadnom pretvaranju poraza u pobjede. Strašno je nešto drugo, što nakon svega bez odgovora ostaje pitanje – zbog čega se čekalo godinu dana. Neko je na Twitteru precizno i duhovito definirao dogovor članova Predsjedništva u organizaciji moćnih ambasadora: „Nije sve u dogovoru, ima nešto i u zavrtanju ruku.“ Kako god da bilo, ostaje činjenica da je blokada završena i sad smo u mogućnosti sagledati kako u bh. verziji izgleda ta čuvena win-win situcija:

– Dokument je otišao u Bruxelles, i eto konačno su Željko Komšić i Šefik Džaferović dobili ono na čemu su dosljedno insistirali.

– Dokument se ne zove ANP, što je providan ustupak Dodiku, ali bez toga se nije moglo. I kad se zavrću ruke, to se nastoji izvesti elegantno, bez velikih gubitnika i radikalnih poniženja.

– Proces blokiranja vlasti je zaustavljen, pa tako i Dragan Čović sa svojim amblematskim optimizmom jednom bi u pravu.

– Država i građani izgubili su godinu dana. Zašto je onda ovo win-win situacija? Zato što su mogli izgubiti dvije, tri pa i četiri godine.

– Iako smo predaleko od članstva u NATO-u, pokrenuli smo se s mrtve tačke, što je pravi melem za rane koje je Bosni i Hercegovini, ali ne samo njoj nego i cijeloj regiji, nanio francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Dakle, ima razloga za olakšanje, ali ne i za euforiju. Vlast se pravi s istim onim elementima koji su je blokirali godinu dana. Ista će metodologija važiti i za preostale tri.

Fotografije koje su potresle svijet: Vjerovatno ni Sabina Ćudić, zastupnica Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, nije znala kakvu će buru u javnosti izazvati fotografijama vezane djece iz Pazarića. U zemlji oguglaloj na scene užasa, čini se da ništa gore nismo vidjeli još od ratnih prizora. Na društvenim mrežama desilo se ono što se periodično ponavlja svaki put kad javnost bude potresena prizorima iz života, ili uznemirena kakvom novom političkom svinjarijom. Svi pišu samo o tome. S pravom. Postoje i oni koji pokušavaju problematizirati Ćudićku umjesto Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić. Takav Zavod, svima je jasno, rezultat je politike koja ovom zemljom vlada evo već treću deceniju. Ovim povodom posebno su se obrukali zastupnici iz SDA, DF-a i HDZ-a BiH. Zahvaljujući njihovoj neosjetljivosti i političkom kalkulanstvu, Predstavnički dom Parlamenta FBiH većinom je glasova odbio raspravljati o inicijativi zastupnice Ćudić. To što pehlivane nad provalijom u koju guraju cijelo društvo izgleda da im je manje bitno od poslušnosti stranci.  Prije godinu dana, na ovom smo istom mjestu pisali o takozvanoj politizaciji ubistva Davida Dragičevića. Svaka politizacija koja otvara bolna pitanja društva dobro je došla. Ako neko sakuplja političke poene na ovom problemu, halal mu bilo. Apelujemo na sve političare – ako vam je do političkih poena, skupljajte ih na ovakvim pričama. Javnost jednom mora shvatiti: nije problem u onome ko otvara bolne teme. Problem su bolne teme.

Općina Centar i park Hastahana: U sve naseljenijem svijetu, gradovi su najdominantniji izvori zagađenja. U njima je život sve toksičniji i zato parkovi i zelene površine postaju sve cjenjenije, kao nemjerljivo blago, male oaze drveća, prirode i mira u urbanom haosu satkanom od saobraćaja i glomaznih građevina. Asfalt i beton prekrivaju sve. Gradska borba za opstanak svodi se na borbu za zelenilo. Milione funti London godišnje ulaže u parkove, izvor su kisika i zdravlja, turistička atrakcija koja donosi veliku dobit. Tamo se svaki pedalj gradske površine koristi za nove zgrade. Svaki osim onih gdje su parkovi. Oni su svetinja u koju se ne dira.

A u Sarajevu su jedan od ionako rijetkih parkova odlučili prodati Centralnoj banci. Jadnije ne može.

Slobodarski Šekovići dočekali svog heroja: U Šekovićima je prije nekoliko dana organiziran svečani doček za Radomira Vukovića Vojvodu, ratnog zločinca osuđenog za genocid u Srebrenici. Vojvoda je nakon odslužene dvije trećine zatvorske kazne pušten na slobodu. Robijao je zbog učešća u ubistvu 1.000 zarobljenih muškaraca bošnjačke nacionalnosti u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici, 13. jula 1995. godine.

U Šekovićima je dočekan s pjesmom i zastavama Srbije, a među prisutnima je bilo najviše mladih. Slavili su to što je, kako piše u presudi, tokom likvidacije bacao ručne bombe na zarobljenike dok su njegovi saborci egzekucije osim bombama vršili i puškomitraljezom. Šta li ta omladina slavi, koga štuje i kakvim je sve opijatima indoktrinirana, zašto se vlasti nisu ogradile od tog dočeka kad ga već nisu smjele zabraniti…? Nemojte razbijati glavu tim pitanjima, svi odgovori uvijek vode na jednu adresu. Onu najvišu. Postoji politika koja afirmira zločine i zločince, utkala ih je u zvaničnu ideologiju i temelje političke zajednice u koju se kune. Pijana omladina koja kliče ubici samo je rezultat takve politike. Kako ono kažu, hiljadu sasijecanja na ušću ne vrijedi koliko jedno u korijenu.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja