Ukoliko se u tekstu ne mogu pronaći relevantne informacije o metodologiji, najbolje je odbaciti rezultate istraživanja

Istraživanja javnog mnijenja su relativno nova pojava, zbog čega građani često ne mogu da shvate koja je njihova funkcija, te da li je moguća neka vrsta manipulacije. Istraživanja ovog tipa postoje od tridesetih godina prošlog vijeka, kada je institut Galup proveo prva ispitivanja javnog mnijenja (druga riječ koja se koristi je sondaža). Iako generalno vrijedi stav da statistika može ponuditi dobra predviđanja rejtinga i uticaja političkih opcija, starija i novija istorija pokazuju da postoje izuzeci koji dovode u pitanje relevantnost rezultata.

Javno mnijenje, u savremenim okolnostima, predstavlja agregaciju, skup pojedinačnih mnijenja punoljetnih građana neke društvene zajednice. Mnijenje, kao kategorija najnižeg ranga, ne treba miješati sa znanjem, stavom, uvjerenjem – iako se može značajno oslanjati na njih. Mnijenje je trenutni odgovor na postavljeno pitanje, bez obzira na to koliko je osoba imala prethodnog iskustva sa srodnom tematikom. Ipak, u vremenu predizbornih kampanja i izbornih godina, zbog važnosti odluke podrazumijeva se da postoji značajna korelacija između mnijenja sa jedne, te stavova, mišljenja i uvjerenja sa druge strane (prvenstveno u političkom smislu).

Rezultati izbora za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država 2016. godine su pokazali da su gotovo sve renomirane istraživačke kompanije doživjele neuspjeh kada je u pitanju predviđanje rezultata. Postoji mnogo faktora koji su uticali na takvu situaciju, ali neki od faktora su: politički uticaji, kontekst post-istine, spirala tišine i upitna reprezentativnost populacije. Kako bismo što bolje ilustrovali važne elemente istraživanja javnog mnijenja u Bosni i Hercegovini, ukratko ćemo se osvrnuti na ove elemente, jer su specifični na globalnom nivou.

Kontekst istraživanja javnog mnijenja

Interesna povezanost političkih aktera sa istraživačkim agencijama je najčešći problem relevantnosti istraživanja. Budući da je predizborna kampanja vanredna situacija u društvu, smatra se da građani imaju veću potrebu za informacijama, kako bi donijeli ispravnu odluku u izbornom procesu. Imajući to u vidu, politički akteri imaju interesa da plasiraju isključivo rezultate koji prenaglašavaju njihovu podršku, s ciljem da utiču na javno mnijenje.

Kontekst post-istine se odnosi na novu društvenu paradigmu u kojoj racionalni argumenti imaju podređen položaj u odnosu na lično iskustvo i subjektivni doživljaj. Ukoliko se građanima plasira određena netačna informacija, na primjer, rezultati nekog istraživanja javnog mnijenja, lični doživljaj će kasnije igrati mnogo veću ulogu nego argumenti koji dokazuju (ne)ispravnost informacije.

Zbog prirodne potrebe za pripadanjem, ljudi su skloni društveno prihvatljivom ponašanju zbog izbjegavanja odgovornosti manjinskog mišljenja. Na primjer, u slučaju američkih izbora, smatra se da građani nisu htjeli javno govoriti da će glasati za Donalda Trampa jer su vjerovali da većina misli da je Hilari Klinton bolji kandidat. U metodologiji društvenih istraživanja se i dalje raspravlja o tome koliko su izražene veze između nečijeg mišljenja i konačne akcije: da li će neko ko se izjasni za jednu opciju tokom istraživanja zaista glasati za tu istu opciju?

Reprezentativnost je alfa i omega istraživanja javnog mnijenja, jer se kompletna relevantnost rezultata zasniva na tome. Reprezentativnost predstavlja proces u kome se obavlja segmentirana generalizacija, zbog uvjerenja da u društvu postoje slični segmenti građana koji imaju zajedničke karakteristike, a posljedično i slične preferencije. Pošto je praktično nemoguće dobiti agregat svih punoljetnih građana, opravdano je građane svrstati u grupe, nakon čega se slučajnim izborom bira određen broj „predstavnika“. Naravno, najveći minus uzorkovanja, pa čak i onog naučno najprihvatljivijeg – jeste činjenica da se pretpostavlja kako, na primjer, visokoobrazovana grupa ljudi ima ujednačene preferencije.

Predstavljanje rezultata istraživanja u medijima

Prije nego navedemo koja su to pravila za tumačenje rezultata istraživanja javnog mnijenja, neophodno je spomenuti jedan mit koji mediji i publika često posjeduju: istraživanja javnog mnijenja i ankete u medijima su ista stvar. U prvom slučaju, ukoliko se poštuju naučna i stručna načela slučajnog izbora, radi se o kvantitativnoj metodi istraživanja koja ima svoje jasno definisane tehnike, instrumente i operacije kojima se pokušava predvidjeti ponašanje. Ankete u medijima, kao što su vox populi i ankete na portalima, nisu naučno relevantne, jer postoji veliki stepen diskriminacije (na primjer, vox populi koji se radi na jednom trgu diskriminiše sve građane koji se u tom trenutku ne nalaze na tom javnom mjestu).

Kao primjere koristimo dva novija teksta, s napomenom da se u vremenu predizbornih kampanja broj sličnih napisa teško može izbrojati, jer se koriste kao političko sredstvo manipulacije. Prvi primjer je sa sajta BNTV „Ankete najavljuju pad SNSD-a!“, a drugi sa sajta Insajder.ba „Novo istraživanje: SNSD, SDS i PDP na istom, DNS raste, ostali ispod cenzusa“. Uvidom u ove rezultate se može zaključiti da nemaju sve relevantne informacije, tako da se mogu smatrati isključivo manipulativnim (u domenu nečega što danas nazivamo lažnim vijestima).

Postoji pet najvažnijih pravila za tumačenje rezultata istraživanja javnog mnijenja. Gore navedeni tekstovi nemaju odgovor ni na jedno od njih, što predstavlja ekstremno negativne slučajeve, dok se većina ostalih nalazi na umjerenijoj strani.

Prvo pitanje kojim se provjerava kredibilitet istraživanja je: Ko je naručilac istraživanja? Građani trebaju znati da istraživačka agencija (na primjer, Ipsos ili GfK) nije isto što i naručilac istraživanja (na primjer, SDA ili SNSD). Agencije u predizbornim kampanjama imaju pune ruke posla i nerijetko sklapaju duže sporazume s određenim političkim opcijama, o kojima bi građani trebali biti informisani.

Kada je istraživanje provedeno? – drugo je pitanje koje svaki građanin treba postaviti kada čita rezultate. Tokom predizborne kampanje, usljed povećanog broja informacija o političkim opcijama, istraživanja ne bi trebala trajati duže od četiri ili pet dana, jer se može desiti da bude veliki disbalans između mnijenja tokom mjesec dana. Međutim, još veći problem je kada građani nemaju nikakvu informaciju o tome koliko vremena je trajalo istraživanje (recimo, od 20. do 24. aprila 2017. godine).

Treće pitanje se odnosi na metod i glasi: Na koji način je vršeno istraživanje? Kao što možemo vidjeti u navedenim primjerima, nemamo informaciju o tome kako je obavljeno istraživanje: terensko anketno ispitivanje, telefonska anketa, internet anketa? Ova informacija daje građanima materijal za procjenu kvaliteta istraživanja, jer govori mnogo o preciznosti podataka. Na primjer, ankete koje se provode putem interneta u Bosni i Hercegovini i dalje nisu relevantne zbog velikog koeficijenta diskriminacije (internet, uglavnom, više koriste mladi).

Kako su koncipirana pitanja? – segment je koji daje odgovor na eventualne uticaje treće strane. Ukoliko se anketa sastoji od isključivo zatvorenih pitanja, redoslijedom ponuđenih odgovora se može sugerisati ispitaniku šta da zaokruži. Otvorena pitanja sugerišu veću slobodu ispitaniku. Na primjer, u ponuđenom pitanju gdje se ocjenjuje rejting političara može se objasniti kako ispitanik treba ocijeniti od 1 do 5 (gdje ocjena 3 predstavlja neutralan odgovor prema Likertovoj skali), dok se u pregledu rezultata govori prosječna ocjena kao u školi. U tom slučaju rezultati nisu relevantni, jer ocjena tri ne iskazuje stav „dobar“ nego „nemam mišljenje“.

Koliki je uzorak? – posljednje je pitanje kojim se provjerava kredibilitet istraživanja. Zlatno pravilo za građane glasi: veliki broj ispitanika ne znači automatski da je istraživanje relevantno. Zbog statističke greške i metoda uzorkovanja slučajnim putem, povećavanje uzorka igra ulogu do određenog broja – svako povećavanje uzorka nakon granice ne doprinosi dovoljno preciznosti rezultata. Ukoliko uzmemo BiH kao primjer, uzorak od 1.500 ispitanika je više nego dovoljan, a povećanje za 500 ne znači da je preciznost povećana za jednu trećinu. Drugi problem koji se javlja su situacije u kojima agencija objavi da je uzorak telefonske ankete 600, a u rezultatima vidimo da govore o 120 ispitanika. Uzorak nije broj pokušaja anketiranja nego broj uspješno popunjenih upitnika.

Kako da građani znaju koje je istraživanje relevantno?

Vrlo jednostavno. Ukoliko u tekstu građani ne mogu pronaći odgovor na minimum četiri od pet gore navedenih pitanja, rezultate treba odbaciti kao nerelevantne i manipulativne. Podaci o metodologiji se najčešće nalaze u završnom paragrafu (ukoliko postoje), a najčešće se rade po sljedećem šablonu:

„Agencija AB za klijenta CD obavila je telefonsko istraživanje javnog mnijenja (CATI metodom) na 1.000 punoljetnih građana i građanki Bosne i Hercegovine. Metod uzorkovanja je kvotni, sa stepenom povjerljivosti 95% i statističkom greškom +/- 3%. Istraživanje je provedeno od 20. do 24. aprila 2017. godine na osnovu upitnika koji je sadržavao 17 zatvorenih i dva otvorena pitanja.“

Ukoliko nema sličnog paragrafa, rezultate treba uzeti s velikom rezervom.