Dva zastrašujuća ubistva potresla su svjetsku žurnalističku zajednicu. Novinarstvo je sve opasnija i pri tome sve potcjenjenija profesija

Dva slučaja, jednako zastrašujuća, potresla su medijsku zajednicu širom svijeta: u istom danu, vijesti o dva ubistva – jednom u Bugarskoj, drugom u Ambasadi Saudijske Arabije u Turskoj – ponovo su osvijestila međunarodnu javnost da je novinarstvo sve opasniji posao. Šta se desilo Viktoriji Marinovoj i Jamalu Khashoggiju?

U Ruseu, petom po veličini gradu u Bugarskoj, policija je pronašla tijelo 30-godišnje Viktorije Marinove u parku kraj Dunava. Marinova je silovana, pretučena i potom zadavljena sedmog oktobra, što je treće ubistvo novinara ili novinarke u Evropskoj uniji u proteklih 12 mjeseci. U oktobru 2017, Maltežanka Daphne Caruana Galizia je ubijena autobombom dok je istraživala slučaj korupcije unutar vladajuće maltežanske elite. U februaru ove godine, Jan Kuciak, slovački istraživački novinar, ubijen je iz vatrenog oružja zajedno s djevojkom, u svojoj kući 60 kilometara od Bratislave. I za Kuciaka će se ispostaviti da je žrtva posla kojim se bavio; slovačka policija je došla do zaključaka da je ubistvo bilo naručeno, te su krajem septembra uhapsili osam osoba, od kojih je troje već optuženo za ubistvo prvog stepena. Premijer Slovačke Robert Fico također je dao ostavku nakon krize i sve većeg pritiska javnosti nakon Kuciakovog ubistva.

Policija već presudila

Iako bi se dalo zaključiti da je isti slučaj i sa Marinovom, bugarska policija već je izjavila da ne postoje nikakvi konkretni dokazi da je njeno ubistvo povezano s njenim radom. S druge strane, brojne kolege na društvenim mrežama istakli su kako je Marinova ubijena nakon što je objavila prvu epizodu nove emisije “Detektor”, u kojoj je razgovarala s dva istraživačka novinara koji su se bavili pričom o zloupotrebi sredstava iz evropskih fondova. Tokom emisije, Marinova je otvoreno obećala da će se njen novi program baviti korupcijskim skandalima, ali i voditi vlastite istrage. Ministarstvo unutrašnjih poslova Bugarske oglasilo se u ponedjeljak izjavom da su tužioci već otvorili istragu protiv GP Group, velike privatne bugarske građevinske kompanije spomenute u razgovoru u “Detektoru”, dok je u istragu uključen i sam ministar unutrašnjih poslova Mladen Marinov. Ali, da li je Viktorija Marinova zaista morala platiti ovu istragu vlastitim životom, ako se pokaže da je to razlog njenog brutalnog ubistva?

Ne rizikuje se život samo istraživačkim novinarstvom i ukazivanjem na korupciju, već i komentarom i kritikom, ispostavit će se u drugom slučaju i nestanku Jamala Khashoggija. Khashoggijev slučaj još je bizarniji od smrti Marinove: 59-godišnji novinarski veteran poznat po kritici saudijskog režima nestao je u utorak, drugog oktobra, nakon što je ušao u ambasadu Saudijske Arabije u Istanbulu. Khashoggi je od sredine 2017. živio u samoproglašenom egzilu u SAD-u, dok je u Istanbul doselio nedavno, u namjeri da sklopi brak i započne novi život van Saudijske Arabije. Blizak saudijskoj kraljevskoj porodici, Khashoggi je početkom 2000-ih bio savjetnik saudijskog princa Turkija bin-Faisala, kasnijeg direktora saudijske obavještajne službe, te je bio i urednik dnevnog lista Al Watan. Međutim, nakon promjene vlasti u Saudijskoj Arabiji, Khashoggi je počeo oštrije kritikovati režim saudijskog princa Mohammeda bin Salmana, te napustio domovinu.

O Saudijskoj Arabiji i ekstremnom zatomljavanju ljudskih prava u režimu princa bin Salmana već smo opširnije pisali ranije, dok je nestanak Khashoggija tek nova i još uvijek nerazjašnjena epizoda. Ulaskom u ambasadu u Istanbulu, Khashoggiju se gubi svaki trag, a da se nešto čudno dešava uvidjela je njegova vjerenica, Hatice Cengiz, nakon što se Khashoggi nije ukazao nakon pet sati. Khashoggijev odlazak u ambasadu bila je čista birokratska stvar: odlučivši da sklopi brak u Turskoj, trebala mu je potvrda o razvodu. Prva posjeta je, po Hatice Cengiz, bila izrazito prijatna, te je Khashoggiju rečeno da se vrati po dokument za sedam dana. Međutim, tog drugog oktobra, petosatno čekanje pretvorilo se u užas kada je njegovoj vjerenici rečeno da je Khashoggi izašao na stražnja vrata, a u međuvremenu su navodno izgubljeni i snimci nadzornih kamera.

Globalna vijest

Do subote, Khashoggijev nestanak je postao globalna vijest, a New York Times je prvi izašao s onim što se vjeruje da se dogodilo u saudijskoj ambasadi. Naime, Khashoggija je, po navodima anonimnog američkog službenika, tamo čekao tim od 15 ljudi koji su ga ubili, a potom raskomadali. Sve se odvilo unutar dva sata, nakon čega je tim napustio Tursku u pravcu različitih zemalja, što je ovog puta informacija koja je Timesu dostavljena također iz neimenovanih, ovog puta turskih izvora. U sve se uključio i Recep Tayyip Erdogan, traživši od službenog Rijada da dokaže da je Khashoggi zaista napustio zgradu ambasade. U međuvremenu, Saudijska Arabija je dozvolila turskim vlastima da sprovedu istragu u samoj zgradi, dok anonimne optužbe i informacije i dalje pristižu u korist teorije da je Khashoggi tamo  ubijen. Do utorka, devetog oktobra, Washington Post – za koji je Khashoggi pisao – potvrdio je da su američke obavještajne službe presrele komunikaciju saudijskih zvaničnika koji su planirali ubistvo poznatog novinara.

Iako u oba slučaja aktivna istraga još zahtijeva određenu dozu rezerve spram bilo kakvih zaključaka, očito je da je novinarstvo u 2018. nikad opasniji, a pri tome i nikad potcjenjeniji posao. Pored svih rizika, bespoštedne kritike novinara i novinarki od populističkih vladara širom svijeta postali su norma, a nasilje iz verbalnog sve češće prelazi u fizičko. Dodajmo na to i sve ekonomske nesigurnosti koje prate ovaj posao i stvara se jasna slika da, ukoliko se ovi trendovi nastave, novinarstvom se praktično neće imati ko baviti. Posao koji bi trebao biti vrijedan poštovanja i privilegije i jedna od najvažnijih profesija u demokratskim društvima na kraju će biti, kako stvari stoje, samo za one koji neće imati šta da izgube, uključujući i vlastiti život.