Uoči ljeta, a negdje po smirivanju onoga što smo naivno nazivali prvim valom epidemije, našu su javnost opsjedale priče o odgodi izbora. Naporna trakavica o tome kada će se i da li će se održati izbori u glavnoj je ulozi imala političke lidere, kako se to u nas tepa stranačkim samodršcima koji su uvijek dio neke vladajuće koalicije.

Sapunica je bila jeftina i predvidiva, kako to uvijek biva s ovim akterima. Sastav izbornog regulatornog tijelo očito nije po volji jednog dijela koalicije, pa su se koplja lomila preko budžeta i sredstava koja treba odvojiti za izbore. Članovi vladajuće koalicije vodili su pravi mali rat saopštenjima i izjavama sve dok na kraju nije bilo izvjesno da je došao kraj ucjenama i uslovljavanjima. Kompromis je bio sljedeći – izbori će se održati, ali će biti pomjereni za nekih mjesec i po. Tako smo od početka oktobra došli do sredine novembra. Centralna izborna komisija (CIK) načelno sekularne zemlje bila je toliko obzirna, pa je čak odgodu pomjerila i par sedmica više iz poštovanja prema vjerskim praznicima. „Kada smo tražili datume, dakle prva nedjelja poslije četvrtog oktobra, odnosno 30 dana nakon četvrtog oktobra, vidjeli smo da je nemoguće poklopiti sve zakonske procese sa realnim stanjem a realno stanje je da je nedjelja, prvog novembar katolički vjerski praznik, takođe da je osmog novembra pravoslavni vjerski praznik Mitrovdan i jedini realan datum je bio 15. novembar”, pojasnio je član CIK-a Suad Arnautović, koji kao da je član najmanje Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve ili Međureligijskog vijeća. Kako si drugačije objasniti to što regulator svetovne stvari realnim stanjem smatra duhovne događaje, ne obazirući se na (hiper)realna stanja kao što je bolest koja se širi.

Slon u izlogu

Zvanično objašnjenje za odgodu izbora jeste to što nisu bila osigurana finansijska sredstva, a pravi razlog jesu političke trzavice između vodećih političkih partija i borba za uticaj nad izbornim procesom. Sve to vrijeme u fokusu političke diskusije nije bila jedna stvar koja je stajala tu poput slona u izlogu – epidemija. U maju i na ljeto, istina, slon je bio nešto manje strašan. Ali jednako očit i velik. Svako je znao, i sa mrvom epidemiološkog znanja, da će prilike na jesen biti gore nego u ljeto. Pa i da će prilike u poznu jesen biti gore nego početkom oktobra, kada smo više vani i još se izvlačimo na sunčeve zrake. Znali su to i naši politički lideri, kako im se tepa, ali im se fućkalo. No, nije im se fućkalo za njihove sukobe i obračune, uticaj na izborno regulatorno tijelo, pa i za vjerske praznike koje su ispoštovali da slučajno izbori ne padnu na svetkovinu. Izbori ne smiju pasti na crveno slovo u kalendaru, ali smiju pasti na epidemiju u jeku, mislili su se izborni regulatori dok su dirljivo i bogobojažljivo tražili trenutak kad se to smije poći na birališta.

Kockanje ljudskim životima

Bosna i Hercegovina je početkom oktobra, kada su se izbori trebali održati, imala nekoliko stotina novih dnevnih infekcija. Broj je bio trocifren, a već krajem oktobra došli smo do četiri cifre dnevno. Istovremeno, dok se bogatije zemlje Evrope zatvaraju kod nas su političari ujedinjeni u tome da mi sebi ne možemo priuštiti novi lockdown. Odluka zaista nikada nije bila teža i za zrelije i odgovornije donosioce odluka od kockara sa ruba Evrope. Ali jedna stvar se mogla izbjeći – izbori su mogli biti kada su i trebali biti. Jedini razlog zbog kojeg smo došli u situaciju da će se izbori održati u vrijeme kada epidemija bijesni jeste to što nas vodi bezumna politička elita kojoj nije stalo do zdravlja i ljudskih života. Odgađanjem izbora ovi su kockari povisili uloge u svojoj igri jer cijena njihove kocke su ljudski životi kojima se bezobzirno i strastveno igraju. I u tome nema razlike između vlasti i opozicije. Ko ne vjeruje, neka pogleda predizborne skupove nekih od najglasnijih opoziconara i proba na njima naći mjere socijalne distance.  U susjednoj Hrvatskoj izbori su pomjereni sa rane jeseni na početak ljeta, baš da se izbjegnu epidemiološke nevolje. U nas se stvar pomjerila u kontra smjeru, baš da se nađemo u sred nevolje. I sigurno da su postojali razumni glasovi stručnjaka koji su naše vlastodršce upozorili na to da je suludo odgoditi izbore u nedoba. Samo su ti glasovi ovdje uvijek nedovoljno glasni, a oni koji bi ih trebali slušati čine sve da ih utišaju do potpune tišine. Jedna je stvar ipak ispoštovana. Izbori, daleko bilo, neće pasti na vjerski praznik. Bog se poštuje, epidemija se ne zarezuje – to je naše geslo.

Koliko je situacija s epidemijom u jesenje dane opasna, ili dane kada smo se preselili izvana unutra, najbolje govori podatak da je u Velikoj Britaniji broj novozaraženih četiri puta veći od najgoreg scenarija za oktobar koji je tamošnjoj Vladi ispostavila grupa konsultovanih naučnika. No, dobro, mi smo ispoštovali Boga sa velikim B. Našim je vlastima detaljno obrazloženo kada pada Mitrovdan, a kada Svi sveti. I čemu se onda nadati u zemlji u kojoj je izborna administracija poslovično neefikasna i traljava i kada treba organizovati izbore u idealnim zdravstvenim okolnostima. Smanjenoj izlaznosti, najrizičnijim izborima do sada i izazivanju epidemije do tačke pucanja? Izvjesno da je će glasanje nalikovati na ekstreman sport. Cinici bi rekli zar i do sada nije bilo tako za sve što su na glasačkom listiću tražili razumnu političku opciju.