Spektakularno katastrofalno, tako bi se moglo opisati ponašanje probosanskih stranaka tokom razgovora o izmjenama Izbornog zakona
Piše: Nihad Hebibović
Sinoć je završen i posljednji sastanak predstavnika vodećih političkih stranaka u FBiH s predstavnicima međunarodne zajednice na kojemu je tražen dogovor u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Dogovor nije postignut, a CIK ima obavezu da do devetog maja raspiše Opće izbore, koji bi se trebali održati u oktobru ove godine.
Kompromisa po navedenom pitanju nije bilo. I to nije najgora stvar koja se mogla dogoditi, s obzirom na to da s jedne stane postoji jasan antidemokratski zahtjev o nejednakoj vrijednosti glasa. Na stranu činjenica da je skandalozno da se u XXI stoljeću, ovdje i danas u Bosni i Hercegovini, uopće o tome može raspravljati, pozicije i nisu ostale „zakovane“ kako se to čini na prvi pogled.
HDZ ne samo da je uspio da na dnevni red sastanka nametne svoju lažnu interpretaciju presude Ustavnog suda, po kojoj je Ustavni sud tobože ukinuo odredbu da se iz svakog kantona bira po jedan delegat u Dom naroda ukoliko je takav izabran u kantonalnoj skupštini, nego je uspio da u cijelu priču ponovo uvede pitanje izbora članova Predsjedništva BiH. To pitanje uopće nema veze s presudom Ustavnog suda po apelaciji Bože Ljubića, ali ga je HDZ, koristeći se ofanzivnom političkom taktikom, uspio nametnuti i tako stvoriti više manevarskog prostora za ispunjenje one vrste zahtjeva koji se odnose na Dom naroda.
S druge strane, tzv. probosanske opcije su bez ispaljenog metka odustale od prijedloga reduciranja Doma naroda i tako indirektno HDZ-u omogućile da u raspravu oko izmjena Izbornog zakona ponovo uvuče davno deplasiranu priču oko izbora članova Predsjedništva, što, ponavljamo, nije obuhvaćeno presudom Ustavnog suda po Ljubićevoj apelaciji.
Za takav odnos snaga zaslužan je oportunistički stav jedne stranke unutar probosanskog bloka, čiji politički predstavnici na svakom sastanku nose po dva politička dresa, te prilikom svakog sastanka na temu Izbornog zakona pokušavaju da „relaksiraju odnose“. Ništa manji krivci za prepuštanje političke ofanzive HDZ-u – koja u krajnjem cilju treba dovesti do toga da glas jednog građanina u Federaciji BiH vrijedi tri do četiri puta manje nego glas drugog građanina – nisu ni oni koji tvrde da nije bilo spektakularnih pomaka.
To nije tačno. Spektakularan je pomak kada se od podrške SAD-a za reduciranje Doma naroda dođe do toga da se ne razgovara o tome, nego o onome što politički oponent, ne vjerujući ni sam da će mu to poći za rukom, postavi kao početnu poziciju za razgovore. Dakle, spektakularno katastrofalno.
