ŠTA BI SA ZABRANOM NEGIRANJA GENOCIDA?

Zašto još nije usvojen ili nametnut zakon o zabrani negiranja genocida koji je visoki predstavnik najavio prošle godine u Potočarima?

ŠTA BI SA ZABRANOM NEGIRANJA GENOCIDA?
Foto: OHR.int

N1: „Izvan okvira“, 13. juli

OD ZLA NA GORE: Mijenja se odnos lidera dominantnih političkih stranaka u RS-u prema sistematskom ubijanju 8327 Bošnjaka u Srebrenici 1995. Od glasonoše suočavanja s prošlošću, što je Milorad Dodik bio u postratnim godinama kada je događaje u Srebrenici imenovao genocidom, aktuelni član Predsjedništva BiH postao je jedan od njegovih najžešćih negatora. Na ovaj zaokret u Dodikovoj retorici podsjetio je voditelj Nikola Vučić intervjuišući Dragana Bursaća. Gost je objasnio razloge Dodikovog političkog pragmatizma koji ga je od prozivanja Radovana Karadžića i Ratka Mladića arhitektama genocida doveo do lidera koji je memorijalni centar u Potočarima nazvao vojnim grobljem. Sličan put prešao je i Dragan Čavić, bivši predsjednik RS-a, koji je 2004. „zločin u Srebrenici“ nazvao crnom stranicom srpske istorije, a njegove počinioce koji se pozivaju na srpski narod i zločincima prema svom narodu. Čavić je, inače, od 2018., kao predsjednik NDP-a, dio vladajuće koalicije u RS-u sa SNSD-om. Zbog svega, Bursać kaže da se odnos prema genocidu mijenja na gore. Možda je, ipak, tačnije zaključiti da se mijenja politička retorika.

IZDAJNIK SRBA: U nizu pitanja koja je Vučić postavio, nalazi se i ovo: postoji li u RS-u politička alternativa koja bi se odvažila suočiti sa zlom počinjenim u ime vlastitog naroda? Bursać je direktan: ne. „U RS-u se političke partije takmiče u desničarenju“. Obrazložio je da su neformalne grupe ljudi koji misle drugačije u odnosu na dominantan narativ toliko malobrojne da se ne može govoriti ni o kakvom organizovanom djelovanju, niti mogu bilo šta promijeniti bez promjene obrazovnog sistema.

BHT1: “Negiranje genocida”, 10. juli  

IZ RAZLIČITIH UGLOVA S BROJNIM GOSTIMA: Specijalna emisija posvećena obilježavanju 25. godišnjice genocida u Srebrenici počela je svjedočenjem Hasana Hasanovića, svjedoka genocida. Odluka urednika da debata bude emitovana iz improvizovanog studija u Potočarima uoči 11. jula dobra je i s profesionalnog stajališta. Razgovarati o genocidu u ambijentu Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari autentičnije je, humanije i efektnije od razgovora u TV studiju u Sarajevu. U emisiji koja je trajala stotinjak minuta govorili su mnogi gosti: od Emira Suljagića, direktora Memorijalnog centra, i Jakoba Fincija, predsjednika Jevrejske zajednice u BiH, preko brojnih sociologa, historičara i istraživača genocida, kao i porodica žrtava i novinara, do Tonina Picule, izvjestitelja Evropskog parlamenta za zapadni Balkan.

INZKO SE NIJE ODAZVAO: Visoki predstavnik Valentin Inzko nije se odazvao pozivu u emisiju. Obrazloženje: brojne obaveze. Za učestvovanje u emisiji, inače, nije bio neophodan dolazak u Potočare. Mnogi gosti u njoj su učestvovali iz svojih domova – putem Skypea. Tako voditelji Benjamin Butković i Adela Malkoč nisu imali priliku pitati ga zašto još nije usvojen ili nametnut zakon o zabrani negiranja genocida, što je visoki predstavnik najavio prošle godine u Potočarima. Umjesto toga, emitovana je Inzkova izjava za BHT1 iz decembra prošle godine. U njoj govori da će se o zabrani negiranja genocida očitovati za nekoliko sedmica. Od tada ih je prošlo 30!

 

RTRS: „Telering“, 8. juli i „Aktuelno“, 13. juli

ZABORAVNI ĐAKOVIĆ: Tokom gostovanja predsjednika NDP-a Dragana Čavića u „Teleringu“, Srebrenica nije ni spomenuta. Kao ni u drugim političkim emisijama ovog javnog emitera iako je to sedmica u kojoj je obilježena 25. godišnjica genocida. U „Aktuelnom“ tema je, po ko zna koji put, bila epidemija i to isključivo iz zdravstvenog ugla. Ni to što je Dragan Čavić 2004. na RTRS-u kao tadašnji predsjednik ovog entiteta progovorio o strašnom, neopravdivom zločinu u Srebrenici, nije bilo relevantno za voditelja Matu Đakovića. Čavić je za to platio visoku cijenu – naglim i drastičnim političkim padom. Iako mu je to obraćanje fatalno utjecalo na političku karijeru, Đaković nije smatrao relevantnim osvrnuti se na to. Ili je zaboravio.

RS – BOLJI DIO BiH: Naime, Čavić je od nekadašnjeg oštrog kritičara SNSD-a postao njegov koalicioni partner. Sve što je rekao u „Teleringu“, uključujući stavove o ekonomskoj i zdravstvenoj situaciju u RS-u, političkim odnosima i elektroenergetskom sektoru, ne odstupa od Dodikovih stavova. Slično kao i Dodik, iskazao je brigu zbog neravnopravnosti Hrvata u Federaciji BiH i njihovu majorizaciju od strane „nametljivih“ Bošnjaka. Položaj Hrvata u RS-u nije spominjao, a ni voditelj to nije pitao. Ni voditelj ni gost u njemu ne nalaze ništa sporno, pa bi se moglo pretpostaviti da se FBiH treba ugledati na ovaj entitet.

ZAKLJUČAK: U medijskom prostoru, kao i u bh. društvu, Srebrenica je i dalje vrlo osjetljiva tema, a uprkos presudama Haškog tribunala, čak i kontroverzna. Po gostu čiji stavovi znatno odstupaju od dominantnih u RS-u, kao i pitanjima koja su suštinska i neklišeizirana, sadržaj emisije N1 „Izvan okvira“ potpuno je odgovarao njenom nazivu. Baš zato što su ovakvi stavovi manjinski, nepopularni i rijetko zastupljeni u dominantnim medijima, a važni su za bh. društvo, tim je vrjednije što su dobili medijski prostor u ovoj emisiji. U tom smislu, „Izvan okvira“ predstavlja iskorak u odnosu na uobičajenu ponudu većine političkih emisija u kojima se pojavljuju slični sagovornici i teme. BHT1 je u specijalnoj emisiji „Negiranje genocida“ u fokus stavio posljedice ovog fenomena. U debatu su uključene naučne činjenice, relevantni podaci i kompetentni sagovornici. Ukazano je i na nedosljednost predstavnika međunarodne zajednice. Doprinos javnog servisa u obilježavanju 25. godišnjice genocida se podrazumijeva. U političkim emisijama RTRS-a, o Srebrenici ni riječi.

About The Author