Ako želite da razlučite ko je koje etničke grupe u Bosni i Hercegovini, treba da postavite jedno jednostavno pitanje, koje glasi…
Da li je zadnji rat u BiH bio agresija Srbije i Hrvatske, agresija Srbije ili građanski rat?
- Pravi Srbi će kazati da je to bio građanski rat.
- Legitimni Hrvati neće imati dilemu da je to bila agresija Srbije na BiH.
- Pravi Bošnjak zna, a pozvaće se i na presude Haškog tribunala, da je to bila agresija Hrvatske i Srbije, i ništa više.
Svaka od ovih konstatacija vodi ka diskvalifikaciji, ili kenselovanju, od strane jednog, drugog ili trećeg konstitutivnog naroda.
Zašto vam sve ovo pišem?
Elem, neko veče na televiziji N1, studio Sarajevo, kod Amira Zukića, gostovalo je troje istoričara: Hrvoje Klasić, Dubravka Stojanović i Edin Omerčić.
Važno je naglasiti da se ovdje radi o poznatim i priznatim istoričarima, tj. dolaze iz institucija koje su respektabilne i koji su omiljeni u Sarajevu.
U jednom trenutku voditelj Zukić postavio je pitanje o karakteru rata u Bosni i Hercegovini, da bi Hrvoje Klasić kazao: „Ja mislim da je u Hrvatskoj, prije svega u Jugoslaviji, jer je Hrvatska do 8. 10. 1991. godine sastavni dio Jugoslavije. Ne samo sastavni dio, nego je Hrvat iz HDZ-a predsjednik te Jugoslavije, Stipe Mesić. Mislim da se prije svega radi o građanskom ratu u Jugoslaviji, a da postepeno ide i ka tome da je bila agresija Srbije na BiH i Hrvatsku, da je bila i agresija Hrvatske na BiH, ali to i ne isključuje da je i dalje unutar tih društava. (…) Da, ali bilo je izvana pomoći. U kojem to građanskom ratu nije bilo, u Angoli, u Libanonu, u Španjolskoj, svuda građanski rat uvijek ima pomoći izvana… Ja mislim da je bilo elemenata svega pomalo.“
Dubravka Stojanović je kazala: “Ja se slažem s tim potpuno, zbog toga što smo imali ovo što je Hrvoje rekao… Prema tome, to je zaista jedna, vrlo, vrlo, složena situacija, i vrlo mi je teško kada neko kao test-pitanje postavi pitanje: Građanski rat ili agresija? Moraš politički tačno da odgovoriš, da politički tačno odgovorim ‘da, to je agresija’, ali istorijski vezano, u svemu tome su učestvovali i građani same Bosne.“
Klasić na to dodaje: „Da, ako su oni koji su protiv toga da je bio građanski rat, bojim se da time, na neki način, aboliraju domaće stanovništvo. Ispada, nas su Srbi napali iz Niša, Valjeva, ili ne znam u… Ne, ne, ja mislim da je stanovništvo koje je živjelo ovdje, i u Tuzli, i u Zenici, Tešnju, i u Mostaru, i oni koji su živjeli u Kninu, takođe su trebali snositi dio odgovornosti. Dakle, ako kažemo da je bila agresija, aha, ljudi iz Valjeva su krivi. Ne, moramo se suočiti s time.“
Onda se uključio i Omerčić kazavši: „Da, ja se slažem sa ovim što je profesor Klasić rekao, i mislim da je za ukupno bosanskohercegovačko društvo, za nas ovdje, važnija neka druga stvar, a to je da krenemo istraživati ovaj rat 90-ih godina u BiH dublje. Znači, da se prestanemo baviti, aha, presuda je donesena, Srbija je kriva, i šta smo mi sada uradili s tim?“
I sada dolazimo do posljedica?
Omiljeni sarajevski istoričari, historičari i povjesničari govore o građanskom ratu u BiH koji se ne smije spomenuti u javnosti Federacije BiH jer se zna da će taj neko biti provučen kroz „toplog zeca“ od strane lokalnih patriotskih bošnjačkih istoričara, javnih radnika i medija.
Ne pitajte me kako ja to znam.
Ali ono što je interesantnije jest da je sve ovo što sam citirao u ovom tekstu stajalo na portalu N1, jer sam to čitao svojim očima, da bi volšebno nestalo kada je postavljen snimak emisije.
Postavlja se pitanje da li je taj dio teksta, koji govori o građanskom ratu, nestao jer je neko procijenio da je tekst predugačak, možda zbog toga što se ne slaže sa ovom tezom ili jednostavno ne žele da se zamjeraju?
Ja odgovor nemam, ali neko na N1 ima.
