Adania Shibli višestruko je nagrađivana palestinska spisateljica i akademkinja. Poznata je po svojim kritičkim, delikatnim, ali i intenzivnim zapisima koji duboko istražuju i problematiziraju teme ratnog nasilja, nemilosrdne cionističke okupacije, ali i povijesti i identiteta u kontekstu palestinskog iskustva. Njezina proza kombinira preciznu pažnju usmjerenu na detalje s refleksijom nad palestinskom traumom. Posebnu je pozornost privukao njezin višestruko nagrađivani roman Sporedan detalj. Unatoč književnoj kvaliteti, Shibli nije dobila priznanje na dodjeli nagrade LiBeraturpreis, što je među ljubiteljima i ljubiteljicama pisane riječi izazvalo revolt. Riječ je o nagradi koju Litprom jednom godišnje dodjeljuje afričkim, azijskim, latinoameričkim i arapskim autoricama. Ipak, detalji iz njezine knjige imaju puno snažniji odjek od pokušaja cenzure. Prepoznati su i vrednovani od strane književne kritike i publike. Svestranost njezina stvaralaštva i sposobnost da prikaže užas i moralne dileme potvrđuju trajnu vrijednost njezinih autorskih djela.
Sudbonosni datum
U knjizi je autorica Shibli događaje zorno predočila u dva dijela, povezana datumom 13. 8. Prvi dio romana rekonstruira događaje toga dana, u razdoblju Nakbe, kroz prizmu užasa i moralne deformacije izraelskog vojnika. Ono što čitatelje/ice može impresionirati jest autoričina precizna posvećenost naizgled banalnim, a zapravo jezivim detaljima. Vojnik u središtu priče opsesivno se bavi vlastitom higijenom: dani su mu obilježeni iritacijom izazvanom ujedom pauka, ranom na nozi koju neprestano češe i opsesivnom kontrolom vlastite i tuđe „čistoće“. Upravo ti detalji stvaraju atmosferu sablasnog kontrasta u odnosu na brutalnost njegovih djela, koje je autorica predano i dojmljivo prikazala.
Miris benzina proganja silovatelja
Radnja počinje 1949. godine u neplodnoj pustinji Negev gdje izraelski vojnici ubijaju palestinske beduine. Na životu ostavljaju samo djevojku. Ta djevojka koju vojnik i njegovi kolege pronalaze u crnoj odjeći, s ubijenim devama, postaje opsesivni objekt njegovog osjetila. Miris njenog tijela, mješavina krvi, izmeta i sline, ulazi u njegov njuh, podsvijest i proganja ga (Shibli, 2022: 22). Autorica opisuje ponižavajuće rituale; djevojku prskaju crijevom dok je ona zgrožena, a vojnici pritom žele uživati u prizoru njenog izloženog golog tijela i nemoći, istovremeno potvrđujući svoju dominaciju i manipulirajući njezinim osjećajem srama (Shibli, 2022: 31). Oblače je u vojničku uniformu, polijevaju gorivom da uklone mirise i skraćuju joj kosu do ušiju (Shibli, 2022: 31–33). Silovanje postaje višednevni čin dominacije; djevojka ugrize vojnika u otporu, ali to ga/ih ne zaustavlja. Na kraju je ubijaju i zakopavaju u rupu. Za to vrijeme ne čujemo njene riječi, misli, emocije, energiju. Ne znamo ništa o njenim strategijama adaptacije i preživljavanja u uvjetima zarobljeništva i neprestanog nasilja. Doznajemo samo da je u svakodnevnoj rutini izraelskog vojnika, silovanje djevojke bila puka razonoda, ali i potvrda njegove opsesivne kontrole nad situacijom.
Miris, okus i prisutnost žrtve ulaze u maštu i osjećaje, naglašavajući koliko nasilje nad ženama nije nikada samo fizički čin. Ono je uvijek i psihološko s namjerom poniženja i oduzimanja ženskog dostojanstva. Silovanje u ratu je još gore jer postaje oruđe moći. Silovana žena je sredstvo potvrđivanja sile, a svaki čin nasilja pokazuje ritualnu dominaciju nad poraženim ženama. Vojnikova opsesija higijenom i propagiranje „uzvišenih“ ideoloških ciljeva osvajanja pred kolegama ističu kontrast između vanjske „čistoće“ i njegove moralne truleži. Miris benzina koji ga progoni otkriva da se njegov zločin ne može „oprati.“ Nema te varikine koja može dezinficirati njegov zločin, krivnju i moralni teret.
Preći opasne granice
U drugom dijelu knjige glavni lik iz Ramallaha otkriva da se zločin dogodio upravo na njezin rođendan, desetljećima kasnije. Taj datum ne označava samo činjenicu; on postaje simbol, plamen koji tinja kroz sjećanje i daje joj snagu da se poveže s pričom djevojke iz prošlosti. Otkriće pokreće njezinu potrebu za istraživanjem i razotkrivanjem istine, unatoč vlastitim unutarnjim lomovima i nesigurnostima. Autorica prikazuje kako se njen lik često ograničava granicama koje sama sebi postavlja, strahujući od opasnosti, ali istovremeno uspijeva nadvladati te prepreke tražeći od kolega praktičnu pomoć, poput zamjene osobne karte, i krećući na put traganja, vođena unutarnjim osjećajem odgovornosti i pravednosti.
Glavni lik uočava što je djevojka iz prvog dijela izgubila. Ona nema glasa; nitko nije pratio i istinski dokumentirao njezinu patnju. Nitko nije bio tu da svjedoči njezinoj boli. Iako su svakodnevno prisutne strahote i nasilje, simbolika rođendana glavnog lika daje joj unutarnju energiju da se emocionalno i moralno poveže s njom (Shibli, 2022: 71). Na putu istraživanja nailazi na izraelske punktove i otkriva niz sitnih, ali protkanih detalja koji je vode prema istini. Djevojčica kovrčave kose koja prodaje žvakaće gume, grafiti, imena okupiranih palestinskih sela, starica koju susreće, sve su to suptilni ali i značajni simboli da je na pravom tragu. Ono što je pročitala u članku i što joj je potvrdio radnik arhiva otkriva sustavno prikrivanje njihovih zločina; ubojstvo palestinske djevojke prikazano je kao „barbarski običaj Arapa“, kazna zbog navodnog neposluha, dok su pravi počinitelji, izraelski vojnici, predstavljeni kao civilizirani, koji takvo nasilje „nikada ne bi počinili“ (Shibli, 2022: 96-97).
Njena refleksija omogućuje da kroz prizmu povijesne nepravde koju su Palestinci i Palestinke pretrpjeli sagleda mehanizme zaborava i prikrivanja. Ono što je još važnije je njen osobni angažman. Rođendan, koji na prvi pogled označava samo vrijeme i prolaznost, postaje simbol povezanosti, moralne odgovornosti i neugasivog plamena sjećanja, koji povezuje prošlost, sadašnjost i identitet glavnog lika s vlastitim unutarnjim vrijednostima i etikom.
Nijedan zločin nije zaboravljen
Iz knjige Sporedan detalj jasno je da nijedan zločin ne nestaje bez traga. Čak i kada vrijeme prolazi, ostaju tragovi. To su ponekad naizgled beznačajne estetske sitnice koje autorica uspoređuje s detaljima na krivotvorenim slikama. Zatim su važni zapisi, crteži, svjedočenja pa čak i lavež pasa koja upozoravaju da ih netko primijeti i prepozna.
Shibli nas podsjeća da žensko iskustvo, posebno u kontekstu ratnog silovanja, često ostaje prešućeno ili nedovoljno ozbiljno shvaćeno, ignorirano od društva i institucija. Kroz pažljivo opisane prizore, osjetilne detalje i refleksije likova, autorica pokazuje kako nasilje nad ženama ostavlja trajne ožiljke, ne samo fizičke, već i psihološke i simboličke. Svaka nijansa i trag služe kao putokaz prema razotkrivanju istine, podsjećajući da, čak i nakon desetljeća, odgovornost i pravda mogu biti ostvarene kroz hrabre ljude koji promatraju, pamte i svjedoče. Knjiga nas uči da pažnja prema detaljima, spremnost da prepoznamo zaboravljene glasove i hrabrost da svjedočimo, omogućuju da glasovi onih koji su nekada bili zanemareni ne budu izgubljeni, već postanu svjetlo koje prodrma zaborav i sustavne nepravde.
Napomena: tekst je inspiriran refleksijama knjige Sporedan detalj autorice Adanije Shibli. Prijevod s arapskog jezika je omogućio Mirza Sarajkić, a knjiga je objavljena u izdanju Buybooka 2022. godine.
