Wadea Abu Soud, reporter Yemen TV-a u Gazi i otac četvero djece, 20. jula je zajedno s dvojicom svojih kolega objavio štrajk glađu. On kaže da je njegov štrajk glađu poruka svijetu o gladi u Gazi, gdje većina porodica ne može nahraniti svoju djecu.

„Ja sam izgladnjeli novinar koji pokušava prenijeti patnju svog izgladnjelog naroda“, kaže Abu Soud.

Abu Soud je jedan od sve većeg broja novinara i spasilaca u Gazi koji su objavili da stupaju u štrajk glađu usred gladi. Njihov zahtjev je da sva djeca u Gazi moraju biti nahranjena.

„Naši glasovi dopiru do svijeta“, kaže Abu Soud. „Okupacija nije uspjela oprati svoje laži pred svijetom.“

Abu Soudov štrajk glađu traje već 20 dana. Kaže da svu hranu koju uspije osigurati za sebe daje djeci na ulici. Također hrani svoje četvero djece, ali ne dijeli obrok s njima.

„Neću jesti dok se ne nahrani i najmlađe dijete u Gazi“, dodao je.

Dana 29. jula, vodeća agencija UN-a za praćenje gladi saopćila je da se u Gazi sada odvija „najgori scenarij gladi“ i da su „pragovi gladi dostignuti za konzumaciju hrane“ u većem dijelu Pojasa.

Drugačija vrsta štrajka glađu

Dok su se Palestinci tokom historije svoje borbe upuštali u nebrojene štrajkove glađu, većina njih se odvijala u izraelskim zatvorima. Ovo je prvi štrajk glađu koji je pokrenut tokom gladi.

Krajem jula, portparol Civilne zaštite Gaze, Mahmoud Basal, objavio je vlastiti štrajk glađu.

„Gledam djecu koja su umrla od gladi zbog nedostatka hrane i pothranjenosti, i tražim u svijetu znakove humanosti, ali ona ne postoji“, kaže Basal za Mondoweiss, objašnjavajući da ga je upravo ta globalna ravnodušnost navela da započne svoj štrajk glađu.

Kao rođeni stanovnik Gaze, Basal pati od istih nestašica kao i svi oko njega. „U Gazi nema hrane osim ostataka“, kaže Basal. „Hrana koja dolazi dostupna je samo nekima. Lopovi koji sarađuju s izraelskom vojskom koordiniraju pljačku pomoći, a većina ljudi je ne može dobiti.“

Izraelovo „inženjerstvo haosa“ u Gazi osiguralo je da pomoć ne dođe do ljudi kojima je najpotrebnija, birajući koji će konvoji pomoći biti meta pljačkaša, koji će stići na odredište, koje će opkoliti mase izgladnjelih civila, a na koje će vojska pucati kada civili pokušaju uzeti hranu s njih.

Basal mjesecima iznosi ove detalje medijima. Ali uprkos njegovim stalnim porukama o humanitarnoj situaciji u Gazi, kaže da niko ne sluša. „Zato sam odlučio da možda moje tijelo nešto promijeni“, objašnjava on.

Basal kaže da njegov štrajk glađu nije besmislen niti uzaludan, već uslovan. Njegovi zahtjevi su da se omogući ulazak hrane u Gazu i da se ona distribuira izgladnjelom stanovništvu na siguran i human način, bez poniženja i smrti.

„Način na koji pomoć ulazi u Gazu je nehuman“, kaže on. „Toliki broj ljudi ne može doći do nje — povrijeđeni, bolesni, stariji. Ja lično ne mogu doći do nje… ako hoćeš jesti, moraš trčati za kamionima pomoći. Odbijam to da radim. Neću okončati svoj štrajk glađu osim ako svijet ne obezbijedi hranu mom narodu s dostojanstvom.“

Basal nije prestao raditi kao portparol Civilne zaštite tokom svog štrajka glađu, navodeći da snagu crpi iz onoga čemu svjedoči svakoga dana. „Kada vidim dijete kako umire od gladi dok sam ja još živ, to je poruka za mene da nastavim svoj štrajk glađu“, kaže on. „Ljudi mi se svakodnevno obraćaju i govore mi o svojim patnjama. Trudnica mi je prije nekoliko dana rekla da je tokom trudnoće smršala sa 70 kilograma na 50. Druge žene kažu da pokušavaju hraniti svoju dojenčad vodom umjesto mlijekom.“

Ipak, Basalov glas danas je jedan od najsnažnijih. „Želim da moj glas ostane živ jer se obraćam međunarodnoj zajednici.“

Radeći bez prestanka, Basal svakih tri mjeseca primi 900 šekela (266 dolara). Uz astronomski rast cijena, taj iznos može nahraniti njegovu porodicu jedan dan. „Ali životi moje djece nisu vrjedniji od života druge djece u Gazi.“

„Moja djeca me stalno mole da prekinem štrajk glađu. Kažu da ne žele da umrem“, kaže Basal. „Ali čak ni moja vlastita djeca nisu prvi prioritet usred ovog užasa.“

Basal se prisjeća smrti Muhammada Sawafirija, koji je umro od gladi i prebačen u bolnicu 20. jula. „Njegova slika ne izlazi mi iz glave“, kaže on. „Kada sam pogledao njegovo tijelo, pomislio sam da tijela ljudi dosegnu taj stepen raspadanja mjesecima nakon smrti. Muhammadovo ga je doseglo dok je bio živ.“

„Sve dok je situacija u Gazi i dalje nepodnošljiva, nastavit ću svoj štrajk glađu dok se ne nahrani i posljednje dijete u Gazi“, kaže Basal.

Izvor: https://mondoweiss.net/2025/08/until-the-last-child-is-fed-gazans-go-on-hunger-strike-in-the-midst-of-famine/