Od dana kad je direktor Zavoda u Pazariću obznanio u Federalnom Parlamentu BiH kako se u toj ustanovi godinama dešavaju kriminal, korupcija, nepotizam, finansijske malverzacije, javnost u BiH se ne smiruje. Situaciju je dodatno zagrijala zastupnica Sabina Ćudić, koja je u istom tom Parlamentu objavila fotografije svezanih „štićenika“ za krevete i radijatore, u pozama od kojih se gubi razum, čime je kompletna svjetska javnost ostala šokirana. Slike su doslovno obišle svijet, te su tekstovi u medijima jasno upozoravali na monstruoznost tretmana spram nemoćnih.

Dok je javnost bila zauzeta šokiranjem zbog viđenog, mi roditelji čija djeca imaju poteškoće nijemo smo gledali u nevjerici da su nakon svih ovih godina naših upozorenja i vapaja naši sugrađani šokirani. Bez obzira na sve što prolazimo i što je u javnosti već godinama iznošeno, sve dok svjedočenja i fotografije nije iznio neko u Parlamentu, nije bilo rezultata. Baš apsurdna situacija za nas, ostadosmo šokirani šokiranošću, zatečeni nevjericom da smo uopće toliko bezvrijedni našoj javnosti i da sve ono što smo mi govorili nije imalo efekta.

Politički kusur

Kako god, drago nam je da smo konačno došli do reakcija kako nadležnih tako i javnosti, i baš zbog toga da ne bismo bili krivo shvaćeni, eventualno manipulisani, da nam sopstvena djeca ne bi bila „politički kusur“, ovaj put smo se odlučili ujediniti i svi mi, predstavnici roditelja, zvaničnih institucija kao i nevladinih organizacija, a koji živimo, rekla bih, pseće živote sa svojom djecom u ovom društvu u kom je normalno da ti dijete vežu, vode na rad u privatne vikendice, otmu im kurban ili užinu iz usta, daju pelenu i po za 24 sata, kateter najvećeg promjera i najgoreg kvaliteta, lijekove koje ti prijatelji humanitarno dostavljaju iz inostranstva, ne daju mu u vrtić ili školu, svako malo vozaju ih po raznim komisijama i procjenama da bi im uzeli od invalidnine i još mnogo toga što većina ljudi nikada ne može ni zamisliti.

Mi roditelji smo napisali konkretne zahtjeve koje smo poslali Vladi FBiH, kao i Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, odnosno svim parlamentarcima. Zahtjevi sadrže šest tačaka zajedničkih za sve nas i od njih nećemo odstupiti. Prva od svih je da se krivično procesuiraju i najoštrije kazne oni koji su nehumano tretirali našu djecu. Potom tražimo depolitizaciju upravnih i nadzornih odbora, kao i kompletnog menadžmenta u svim javnim ustanovama koje se bave osobama s poteškoćama na teritoriju FBiH, s krajnjim ciljem deinstitucionalizacije. Hitno donošenje nedostajućih zakona, akata i pravilnika, uspostavljanje načina finansiranja, ukratko, potpunu reformu dosadašnjih institucija. Sve što je naša zemlja potpisala, a nikada nije uradila, sve ono što su naše vlasti decenijama već gurale pod tepih i skrivale od očiju javnosti, stavku po stavku da Vlada prođe s nama i usvoji sve smjernice koje imamo.

Baš zbog tog „političkog kusura“, naše vlasti na svim nivoima su nas sve do sada pokazivali javnosti kao razjedinjene, jer im je to bio „modus operandi“.

Različite vrste poteškoća podrazumijevaju različite potrebe djeteta i osobe, različite pristupe u tretiranju, ali svima je zajedničko da trebaju maksimalnu podršku. Tako će, recimo, dijete sa cerebralnom paralizom trebati svakodnevne fizikalne tretmane i kolica, pored edukacije ili lijekova, dok će dijete s autizmom trebati možda edukaciju i podršku, a dijete s Downovim sindromom možda neku operaciju pored ortopedskog pomagala. Mi građani ove zemlje plaćamo vlasti da iznađu načina da svakom građaninu obezbijede jednakost i sva građanska prava pa makar to značilo da neće baš moći odvajati milione za kupovinu skupocjenih limuzina, nego će taj novac morati usmjeriti na obrazovne, medicinske ili socijalne stavke u budžetima.

Svi smo u istoj muci

Šta god da čine, na nas će itekako morati računati jer ne odstupamo od svojih zahtjeva i ciljeva. U samo 24 sata od objave naših zahtjeva i naših potpisa na iste, javilo se na desetine drugih organizacija širom FBiH koje nam se žele pridružiti. Svi smo u istoj muci: dok vlasti godinama profitiraju, mi smo samima sebi ličili na utvare. Govorili smo ali nas se nije čulo, protestovali smo ali nam se nije pridruživalo, pokazivali ali nas se nije gledalo.

Bosna i Hercegovina se obavezala na podršku porodicama s djecom i osobama sa invaliditetom, i to u svakom segmentu društva, donijela je Zakon o zabrani diskriminacije, potpisala sve konvencije i to su činjenice.

Na kraju, hajde što smo šokirani šokiranošću, makar smo s vlastima stigli do one narodne „Možeš šta god hoćeš, samo nećeš dokle hoćeš“.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja