Rijetko je koja priča romantična i usko vezana uz znanost kao ona o nastanku i razvoju radija. Uslov njegova nastanka bila je Teslina ideja bežičnog prijenosa radiovalova. Gugliemo Marconi uspio je prvi izvesti prijenos ovih valova preko Atlantika i za to, 1909. godine, dobio Nobelovu nagradu. Redovno emitiranje programa, prema većini povijesti radija, počinje u SAD-u 1920. godine, a već 1924. širom svijeta postoji više od 600 radiostanica. Prema podacima Mediacentra Sarajevo, danas u svijetu postoji 51.000 radiostanica i 75% stanovništva, čak i u nerazvijenim zemljama, ima pristup radiju.

Radio-revolucija u BiH počela je s krajem Drugog svjetskog rata i porazom fašizma. Desetog aprila 1945. godine u eter je izgovoreno: “Ovdje Radio Sarajevo. Smrt fašizmu – sloboda narodu”, što je navijestilo dolazak ere u kojoj će se generacije informirati, emancipirati, obrazovati i odrastati uz radio. Dugo vremena radio je bio omiljeni medij. Urednici, novinari i voditelji su bili kultne ličnosti. Radio-Sarajevo, Radio 202, Radio Zid i ISV samo su neki uz koje smo odrastali.

No, šta je nama radio danas? Kako bi se adekvatno promislilo, treba odgovoriti na niz pitanja: koliko je relevantan medij, kakve programske sadržaje nudi, kakvi su mu rejtinzi slušanosti i novinarski koncepti, koji su segmenti najslušaniji, kakvu ulogu ima u lokalnim zajednicama, šta znači mladima, postoji li na radiju istraživačko novinarstvo i kako se nosi sa savremenim tehnološkim promjenama.

Osnovno pitanje je relevantnost koja se u današnje vrijeme određuje rejtinzima slušanosti. O (ne)postojanju egzaktnih podataka govori nam Vesna Andree Zaimović, projektna menadžerica na Radiosarajevo.ba, urednica i novinarka s preko 25 godina medijskog iskustva:

“Veoma je teško raditi istraživanja slušanosti radijskih stanica s obzirom na veliku segmentiranost tržišta. Zadnjih nekoliko godina nemamo relevantna istraživanja, osim istraživanja koja naručuju pojedine stanice i koja se obavljaju anketama ili u fokus grupama.”

Radio Ga Ga

Jedan od najznačajnijih i najutjecajnjih segmenata programa bio je obrazovni – orijentiran najviše ka mladima. Snježana Galić, dugogodišnja urednica i novinarka, za našu je priču napravila presjek povijesti omladinskog programa. Galićeva nas je podsjetila na čuvene emisije poput Dobro jutro, djeco, Budilica-probudilica, Đačka subota, Pioniri na okupu, Pričam ti priču, terensku emisiju od škole do škole Hiljadu škola – hiljadu radosti. Novinari su tada, prema riječima sagovornice, pratili sve važnije manifestacije, smotre, festivale, male olimpijske igre, Zmajeve dječije igre u Novom Sadu, Festival djeteta u Šibeniku, Mali Monmartr u Bitoli. Koliko je ovaj program bio važan svjedoči činjenica da su istaknuti novinari i književnici radili kao urednici, među njima: Nađa Mehmedbašić, Nasiha Kapidžić-Hadžić, Ivica Vanja Rorić, Velimir Milošević, Mirka Obradović, Drago Jovanović, Zlata Jurić, Ljiljana Zurovac, neko vrijeme Senad Hadžifejzović i Zlata Behram i neprestano do danas Snježana Galić-Ibrulj. Osim ovih, tu su bile emisije namijenjene djeci iz dijaspore poput Petkom s vama i Pionirski radio. Galićeva ističe:

“Posebnu pažnju posvećivali smo radu s djecom i širili mrežu mladih novinara saradnika, ali i voditelja koji su imali mogućnost da se iskažu u rubrikama, ali i u realizaciji većih emisija. Osamdeset i neke uvodimo novu emisiju Radiodrom, koja je po formi dramsko-dokumentarna i pružala je svima mogućnost da se iskažemo i kao autori i urednici različitih rubrika, a djevojčice i dječaci saradnici bili su izvanredni voditelji-glumci. Mnogi su kasnije izrasli u poznate novinare, glumce, režisere i profesore: Vedrana Seksan, Pavle Knežević, Lejla Panjeta, Lejla Turčilo, Ana Zrno, Vojo Govedarica i drugi.

Tokom ratnih godina, Dječiji program se nije ugasio, radili smo sadržaje primjerene najmlađima po skloništima, s malim izbjeglicama. Ali i djecom reporterima – svjedocima stradanja. Ratna ‘Radio-škola’, emisija Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara, kao i Radiodrom bili su podrška djeci junacima toga vremena, a pjesnik Velimir Milošević ostao je uz djecu i za djecu neprestano stvarao.”

Situacija je danas drugačija. Mladi radio više ne doživljavaju kao svoj medij. Lejla Turčilo, profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, govori o razlozima:

“Mislim da je ovo rezultat jednog stava među publikom da je radio medij zabave koji emituje oglase i muziku te da tu nema ‘ozbiljnog’ novinarstva. U razgovoru sa studentima pokušavamo razbiti tu predrasudu prema radiju.”

No, prema profesorici Turčilo, to nije stav samo studenata. Kao da su djelatnici radija potcijenili vlastiti medij:

“Radio se okreće muzici i reklamama kao dominantnim sadržajima, a iščezavaju polako kvalitetni sadržaji, poput, recimo, emisija za djecu (kakve je nekad imao Radio Sarajevo, koji je emitovao Radiodrom i Dječiji radio). Jedan dodatni fenomen koji ugrožava kvalitet radijskih programa je i formatiranje na radiju. Programi se uređuju i pripremaju unaprijed, striktno planiraju i kreiraju tako da se publici daje privid live programa, ali je on unaprijed snimljen. To ubija živu riječ koja je osnovni kvalitet radija. Što se novinara tiče, doista ima velikih razlika. Ima još mnogo odličnih radijskih ljudi od kojih se može učiti kako se radi ovaj posao, a ima i mnogo voditelja čiji je ključni kvalitet boja glasa i ništa više. Ipak, mislim da radio mora imati svoju budućnost, a da se ona mora zasnivati na kvaliteti i zanimljivosti radioprograma.”

Sličnog je mišljenja i Snježana Galić-Ibrulj. Novca i interesa nema, a produkcija je svedena na entuzijazam pojedinaca:

“Danas BH Radio 1, odnosno Radio Bosne i Hercegovine, nastavlja tradiciju Radio-Sarajeva sa sadržajima usmjerenim najmlađima i redovno emituje subotom emisiju Ringišpil, četvrtkom Odrastanje, a male jutarnje rubrike Dobro jutro, djeco emitovane su donedavno. Nažalost, redakcija dječijeg programa svela se samo na jednog uposlenika – mene.”

(Ne)informativan i (ne)inovativan

Mnogo bolje nije ni u informativnom i muzičkom programu. Aleksandar Trifunović, novinar i urednik portala Buka iz Banjaluke, radio više ne smatra relevantnim. Razloga je mnogo:

“Medijsko tržište, vrlo liberalan pristup otvaranju novih stanica prije svega te neriješena oblast autorskih prava, koja je omogućila da se muzika pušta bez nadoknade autorima, stvorili su tržište od stotinu stanica. To je umanjilo cijenu marketinškog prostora na radiostanicama, te su iste, da bi opstale, smanjivale troškove za ljudstvo, tako da danas prepoznatljive voditelje možete izbrojati na prste jedne ruke.”

Radmila Žigić s PAN radija iz Bijeljine tvrdi da radio, glede teške ekonomske situacije, dijeli sudbinu građana BiH i da bi upravo to moglo biti uzrokom komercijalizacije:

“Situacija u BiH razlikuje se od pozicije radija u Evropi ili SAD-u. Radio u BiH je iz sfere informativnog medija pomjeren više u domen komercijale i zabave, tj. muzike. Rijetke su radiostanice, izuzev javnog servisa, koje imaju produkciju ozbiljnijih programa, jer za to nemaju novca. Često ćete čuti da se radio sluša zbog muzike, vijesti i servisnih informacija.”

Dunja Jelovac, urednica programa za kulturu na Radiju FBiH, smatra da je informativni program na većini radiostanica loš:

“Žao mi je što moram konstatovati da se u programu ogromne većine radiostanica u BiH informativni program sveo na iščitavanje najavljenih događaja, citiranje izjava zvaničnika i objavljivanje press-saopštenja. To nije informativni program. Vjerujem da nisam subjektivna, mislim da informativne emisije možete čuti samo u programima Javnih servisa danas u BiH.”

Alternativa lošem informativnom programu bi mogle biti piratske radiostanice, koje su jedan od savremenih trendova u svijetu. U Drvaru je osnovana jedna takva – Radio Slobodni Drvar, poznatiji i kao Crni bombarder – kojoj je Regulatorna agencija za komunikacije BiH zabranila ilegalno emitiranje. Ono je, ipak, nastavljeno sa slobodnih lokacija.

No, Jelovac smatra da to nije rješenje:

“Smatram da neregulisan medijski prostor poput tzv. divljih radiostanica stvara nesagledive mogućnosti za zloupotrebu javne riječi i javnog prostora. Nipošto i nikada ne bih odobrila cenzuru, ali iza svakog tona, glasa, riječi i svake on–air izgovorene rečenice mora postojati odgovorni urednik.”

Situacija je unekoliko drugačija s lokalnim radiostanicama. Amira Milunić s postaje Radio Olovo tvrdi da je uloga radija u lokalnoj zajednici ogromna:

“Uloga radija u lokalnoj sredini ima višestruk značaj. Svaki lokalni medij ima za cilj da tačno i pravovremeno informiše o događajima i aktuelnostima koje se tiču stanovnika te zajednice koju pokriva medij, da ukazuje na važne i aktuelne teme koje bi mogle zanimati ciljani auditorij.”

Kao primjer navodi poplave koje su prije dvije godine pogodile našu zemlju:

“U kriznim situacijama poput posljednje poplave koja je zadesila Olovo, stanovništvo je na najbrži i najlakši način upozoreno na opasnost od izlijevanja vode kako bi se na vrijeme spasili ljudski životi i imovina.”

Novi trendovi, nova nafaka

Pojava interneta utjecala je i na radio. Većina sagovornika se slaže da je internet potaknuo određene konceptualne promjene. Jedna od njih je on-line streaming, koji, čini se, uspješno slijede i bh. radiostanice jer doprinosi slušanosti. Dunja Jelovac ističe da je pojava interneta zabrinula mnoge koji su mislili da će radio time izgubiti, no prevarili su se:

“Radio je ojačao i dobio na značaju, kao i na slušanosti upravo zbog dostupnosti putem streaminga.”

Druge, tehnički i kadrovski zahtjevnije savremene koncepte, poput vizualizacije radioprograma, naše radiostanice, prema Dunji Jelovac, nisu ni pokušale provesti:

“Vizualizacija radija, osim što je svakako dobrodošla, nužna je. Prosto zato što se u svijetu već instalirala kao alat bez kojeg ne možemo zamisliti ozbiljan radijski program. Radiostanice u našoj zemlji značajno kasne s uvođenjem vizualizacije programa.”

Vizualizacija radija je složen proces koji ima određene zakone i parametre. U najkraćem se može objasniti kao nastojanje da se slušateljima ponudi vizuelni identitet emitiranog programa u najširim rasponima: od postavljanja slike ili videoklipa nekog gosta u studiju pa do vizuelnog prenosa live-događaja. Značajka vizualizacije je u tome da se ona može uvijek isključiti i to ne ugrožava emisiju. Vizualizacija radija je dobrodošao dodatak kojim se nastoji privući i dodatno animirati publika.

Dok je kod nas digitalizacija javnih emitera još u povoju, savremene tendencije idu ka potpunoj digitalizaciji radija. Tako je Norveška najavila ukidanje FM emitovanja i potpuni prelazak na digitalni radio 2017. Koliko su tehnološke tendencije otvorene, svjedoči činjenica da na ovogodišnjem Sajmu automobila u Ženevi skoro svaka automobilska kuća nudi automobile s digitalnim prijemnikom.

Zanimljivo je i razmisliti o tome kakvu ulogu imaju kontakt-programi koji se, s obzirom na višesmjernost komunikacije i pluralnost glasova u javnom prostoru, mogu smatrati pretečama društvenih mreža. Amira Milunić smatra da je uloga kontakt-programa velika jer iznošenje stavova jeste bitan segment informisanja i “povratne informacije o slušanosti i eventualnom korigovanju programa radi kreiranja kvalitetnijih medijskih sadržaja koji zanimaju određenu publiku.”

Uprkos problemima, izazovima, te finansijskom i programskom siromašenju, radio opstaje jer ima potencijal da transcendira izazove savremenih medija. Koliko će u tome uspjeti, zavisi od novca i volje da se poboljša kvalitet i slijede trendovi. Istovremeno, ne treba zaboraviti da radio ima osobenu magiju koju će rijetko koji mediji dostići. Ovu priču je, stoga, najbolje završiti načinom na koji je tu magiju opisala Vesna Andree Zaimović:

“Kada su u pitanju pojedini segmenti, svaki od njih stoji na staklenim nogama. Muzika? Teško da radio može biti relevantniji od interneta koji je u stanju kreirati personalizirane play liste na osnovu algoritama koji prate vaše slušalačke navike. Informativni program? Dok dočekamo redovne termine radijskih vijesti, na webu je već sve rečeno i iskomentirano na društvenim mrežama. Servisne informacije? Google zna bolje od radija. Pa ipak… Radio sve ovo zna upakovati u jedan format namijenjen ljudima dok obavljaju svakodnevne aktivnosti i upravo kombinacija ovih triju segmenata daje mu vrijednost.”