Zbog nesređenog državnog sustava i posljedica koje proizilaze iz toga kao što su loša ekonomska situacija, velika nezaposlenost, korupcija i nepotizam u zapošljavanju, kao i zbog sve lakšeg načina pronalaska posla u inozemstvu, sve veći broj ljudi, a među njima posebno mladih, odlučuje se za odlazak iz Bosne i Hercegovine. Takvom trendu doprinose i mediji, naročito internetski portali, koji često donose priče o dobroj i lakoj zaradi u inozemstvu ili prenose pozitivna svjedočanstva ljudi koji su napustili BiH.
Rijetki su portali koji su se umjesto plasiranja senzacionalističkih vijesti i naslova, ozbiljnije i studioznije pozabavili problemom odlaska bh. državljana na rad u inozemstvo. Banjalučki portal Buka jedan je od tih. Buka je napravila nekoliko analiza i istraživanja na tu temu u proteklih nekoliko godina. U tekstu pod naslovom “BUKA Istraživanje: Posao u inostranstvu – Niko se ne trudi da zadrži mlade u BiH”, Buka se poziva na Agenciju za rad i zapošljavanje u BiH i daje nam službeni podatak o broju nezaposlenih. Zatim se poziva na podatke nevladinog sektora o broju mladih koji žele napustiti Bosnu i Hercegovinu i daje nam statistiku gdje se BiH u odnosu na druge zemlje svijeta nalazi po “odlivu mozgova”. Tekst prenosi priču trojice naših državljana koji su otišli raditi različite vrste poslova, u različitim dijelovima svijeta. Iako najveći dio članka čine tri pozitivne priče o radu u inozemstvu, članak završava upozorenjem čitateljima koji razmišljaju o odlasku u inozemstvo da ne nasjedaju na lažne oglase za zapošljavanje.
Preporuke i savjeti
Idući u nizu ozbiljnijih Bukinih tekstova na ovu temu je “BUKA Analiza: Kako naći posao u inostranstvu – Preporuke i savjeti”. Preporuke i savjete Buka je potražila u Agenciji za rad i zapošljavanje u BiH, te kod jedne privatne agencije. Tekst sadrži niz korisnih informacija koje mogu biti polazna točka svakome tko razmišlja o odlasku.
Ovo Bukino istraživanje i analiza izdvojeni su kao primjeri dva ozbiljnija teksta koja se bave ovom tematikom. Mnogo češće portalima nedostaje ozbiljnost u pristupu ovoj temi i radije stavljaju pažnju na, za naše uvjete, visoke plaće vani. To su najprivlačniji naslovi. Tako portal Bljesak.info objavljuje tekst pod naslovom “Norveška traži inženjere, nastavnike, medicinske sestre, kuhare, konobare, plaća 4.500 eura”. Sam naslov zvuči kao oglas za posao i implicira da će se klikom na vijest dobiti više informacija o poslu. Međutim, to nije slučaj. Sadržajno, tekst je prazan. Takva se vrsta naslova u internetskom žargonu naziva clickbait; to su naslovi čija je jedina svrha natjerati korisnika da klikom na vijest poveća promet portalu. Simbolična je i ilustracija vijesti: gusti snop novčanica. Cijela vijest napravljena je tako da kod čitatelja stvori dojam da se “tamo preko granice” nalazi laka i velika zarada. U naslovu se navodi da je plaća 4.500 eura, a u tekstu saznajemo da je prosječna plaća u Norveškoj 4.384 eura. Ne objašnjava se je li to bruto ili neto iznos, jer u zapadnim zemljama plaća se govori u iznosu prije oporezivanja (bruto plaća), a porezi na plaću mogu biti i preko 50% u nekim zemljama. Osobito su visoki porezi u skandinavskim zemljama s izdašnim socijalnim sustavom kakva je Norveška. Ne objašnjava se ni koliki su troškovi života u Norveškoj, jer novac ima relativnu vrijednost: nije isto imati plaću od 4.500 eura u Norveškoj i u BiH. Međutim, to upravo i jest cilj ovakvih tekstova – stvoriti kod čitatelja zamisao životnog standarda koji bi imao kad bi zarađivao 4.500 eura mjesečno u Bosni i Hercegovini.
Internet-portali, vođeni poslovnom logikom slobodnog tržišta, a zanemarujući smisao novinarskog poziva, ponašaju se kao poslovna poduzeća. Umjesto da upućuju javnost u nešto, oni javnosti prodaju robu. Novinari su previše lijeni da istraže temu i daju ljudima dublji i jasniji uvid u problematiku. Umjesto toga, u vremenu teške ekonomske situacije i općeg nedostatka vjere u svjetliju budućnost u BiH, mediji pakuju i prodaju čitateljima idealizirane priče o lagodnom životu preko granice.
Kako prepoznati navlakušu
Koliko novinarstvo može biti površno, još bolje pokazuje primjer vijesti o branju jabuka na Novom Zelandu. Vijest su prvo objavili srbijanski, a onda prenijeli i brojni portali iz BiH. Avaz je vijest objavio pod naslovom: “NIJE NAVLAKUŠA Traže se radnici, zarada i do 160 eura dnevno!” Kad u naslovu stoji “Nije navlakuša”, jedno je sigurno – navlakuša je, clickbait. Vijest ima svega šest rečenica koje obavještavaju čitatelje zapravo o onome što se već nalazi u naslovu: da je dnevnica za branje jabuka na Novom Zelandu 160 eura. Kako se navodi u tekstu, “uvjeti za zaposlenje su dobro poznavanje engleskog jezika te dobro opšte zdravstveno stanje”. Nakon što je vijest obišla Srbiju i BiH, netko se od novinara ipak dosjetio provjeriti mogu li se na taj sezonski posao prijaviti državljani Srbije i BiH. Na koncu je ispalo da ne mogu. Ništa od branja jabuka na Novom Zelandu.
Dva bolja Bljeskova članka u kojima se trude čitateljima približiti sliku života u inozemstvu su: “Ispovijesti Mostaraca koji su pobjegli od neznanja, nepravde, letargije i štela” i “Druga strana bijega u Švedsku”. Prvi članak prenosi iskustva Mostaraca koji su napustili svoj grad i otišli u inozemstvo raditi ili studirati i u njemu se uspoređuju život u inozemstvu i život u BiH kroz subjektivna iskustva sugovornika. Sugovornici umnogome idealiziraju život izvan BiH, a idealizacija proizilazi upravo kao posljedica frustracije životom u BiH. Drugi članak je svojevrsna suprotnost prvome jer nudi drugačiji, nešto manje vedar i optimističan pogled na život u Švedskoj. Pozitivno je što na ovaj način Bljesak čitateljskoj publici daje uvid u obje perspektive, što je smisao objektivnog novinarstva.
Nema, naravno, ništa loše u tome što mediji objavljuju tekstove o odlasku iz BiH i životu u inozemstvu. Mediji nemaju nikakvu “patriotsku dužnost” motivirati ljude da ostanu u BiH. I nije sporno da je mnogima koji su otišli iz BiH život bolji i kvalitetniji u njihovim novim domovima. Problem je u neobjektivnoj i površnoj obradi tako važne teme koja se tiče ljudske egzistencije. Novinari zbog svoje lijenosti da dublje uđu u problematiku i portali vođeni striktno tržišnim interesima pišu tekstove koji ljudima stvaraju nerealnu sliku o lagodnom životu preko granice za koji se ne treba mnogo truditi. Kao posljedica toga javljaju se i mnogi lažni posrednici u zapošljavanju koji ljudima uzimaju novac za posredovanje uz obećanje da će im pronaći posao u inozemstvu. Putem oglasa za rad u inozemstvu može doći i do trgovine ljudima.
Kao što smo vidjeli iz ovog pregleda, postoje i neki primjeri pozitivne medijske prakse. Ipak, mediji moraju biti svjesni svog uticaja pri kreiranju javne slike o javnim temama, kao i svoje društvene odgovornosti. Kad je riječ o gorućoj temi odlaska ljudi iz Bosne i Hercegovine, to je društveni problem kojem se mora pristupiti ozbiljno. Mediji moraju preuzeti svoj dio odgovornosti i odreći se klik-novinarstva, te prestati kod ljudi stvarati iluzije o lakoj zaradi i lagodnom životu.
