Kad je prije godinu i pol, u junu 2021. Norveška zabranila influencerima i oglašivačima objavljivanje fotošopiranih fotografija bez oznake na Instagramu i ostalim društvenim mrežama, roditelji mnogih tinejdžera zahvalno su odahnuli. U neku ruku, vjerojatno, i sami tinejdžeri budući da ovakva odluka smanjuje pritisak tzv. poželjnog izgleda kojem su izloženi. Nakon Norveške, u januaru 2022. takav je zakon donijelo i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Uz TikTok i Youtube, Instagram je vodeća platforma koju koriste mlađe generacije. Facebook im je prestao biti zanimljiv onog dana kad su na njemu njihovi roditelji, zajedno s cjelokupnom rodbinom i prijateljima, otvorili profile i postali hiperaktivni. Zašto je to mladima zasmetalo bit će nam jasno sjetimo li se srama kojeg smo osjetili kad nas je majka dobronamjerno dopratila do ulaza u školu i još nam, kao da i ovo prethodno već nije previše, dala poljubac pred svim prijateljima. Poslije tjednima nismo mogli živjeti od njihovog zadirkivanja. Jednako je tako današnjim generacijama nepodnošljivo da im vlastiti roditelji zajedno sa svojim prijateljima komentiraju objave. U početku su takve komentare od sramote brisali, a onda shvatili da ih je previše i da je zato najpametnije otkazati Facebook i prepustiti ga nametljivim boomerskim osvajačima. Nek’ si međusobno lajkaju i pišu komentare, meni neće, skresao je tinejdžer svoj oproštajni komentar cijeloj generaciji ostarjelih osvajača internetskih prostranstava stišćući tipku za brisanje svog profila s Facebooka.
Kratki snimci
I dok na YouTubeu uglavnom pregledavaju snimke tzv. youtubera, influencera koje prate gledajući kako satima igraju kakvu kompjutersku igricu ili vlogaju svoju svakodnevicu, TikTok donosi kratke snimke najrazličitijih sadržaja, od savjeta za šminkanje i plesnih koreografija do ismijavanja poznatih osoba njihovim imitiranjem ili aktivističkih osvrta na neke diskriminatorne prakse. Pritom su tinejdžeri uglavnom pasivni konzumenti ponuđenih sadržaja, mnogo rjeđe sudjeluju u njihovom kreiranju vlastitim snimkama. Utoliko je Instagram ostao najneposredniji medij izravne internetske komunikacije s prijateljima i svekolikom javnošću.
Instagram je, ukratko, slikovnica, album vlastitih fotografija kojima urbi et orbi želimo pokazati kako dobro izgledamo, odlično se zabavljamo i živimo uzbudljivim životom na kojem bi nam mogli pozavidjeti. Način na koji se ljudi predstavljaju na društvenim mrežama mnogo više govori o njihovim težnjama, o tome kako žele da ih drugi ljudi doživljavaju, nego o tome kakvi zaista jesu. Sastavni dio takve prezentacije je obrada fotografija kojom, prije njihovog objavljivanja, nastojimo ukloniti sve što nam u našem izgledu nije privlačno. Odstranjujemo podočnjake i prištiće, zaglađujemo kožu, smanjujemo nos, povećavamo usne i trepavice, oblikujemo obrve, gubimo kile, stanjujemo struk, povećavamo grudi i stražnjicu ili mišiće, produžujemo noge i slično.
Hiperestetizirani profili
Poseban su dio priče hiperestetizirani profili koji brižljivo promišljenim načinom snimanja i obrade fotografije stvaraju dojam visokog stila i bogatstva. Takve fotografije snimaju na mjestima koja asocijativno vezujemo uz raskošan život, u interijerima otmjenih hotela, najnovijim modelima limuzina na kakvom autosalonu, jahtama, dućanima skupocjene dizajnerske odjeće i slično. U svemu tome važnu ulogu imaju poznate osobe, takozvani celebrity. Njihov je lifestyle mladima neodoljivo privlačan budući da je vezan uz veliku kupovnu moć i uživanje u svemu što je novcem moguće kupiti, a toga nije malo. Živimo u prilično siromašnom, a izrazito konzumerističkom društvu, koje čovjekovu vrijednost prije svega ostalog procjenjuje količinom njegovog posjeda i moći koja proizlazi iz bogatstva. Zato ne čudi da mladi imaju upravo ovakvu percepciju vrijednosti.
Pa iako znamo da su fotografije slavnih glumica i pjevačica snimili profesionalni fotografi u optimalnim uvjetima, da su ih netom prije snimanja našminkali i isfrizirali profesionalci, da su prošle niz korektivnih postupaka estetske kirurgije i da su fotografije prije objavljivanja profesionalno obrađene, njihov „savršen” izgled ipak izaziva divljenje, ali i zavist, želju da i sami izgledamo jednako dobro. I upravo je zato norveško Ministarstvo mladih i obitelji zabranilo objavljivanje sponzoriranih, a fotošopiranih fotografija influencera i oglašivača na društvenim mrežama bez jasnog navođenja preinaka. Zakon kaže kako svaki put kad objave fotografiju na kojoj je nešto promijenjeno, taj sadržaj moraju označiti standardiziranom oznakom koju je dizajniralo ministarstvo. Kršenje ove odredbe rezultira visokim novčanim kaznama, a u radikalnim slučajevima predviđa i mogućnost zatvorske kazne. Upućujući prijedlog parlamentu, ministarstvo ga je obrazložilo time da su „mladi ljudi izloženi ogromnom pritisku da dobro izgledaju”.
Jedno je kad tinejdžerice žele nalikovati prirodnom izgledu lijepe slavne žene, a nešto sasvim drugo kad ni sama ta žena, kojoj djevojke žele biti što sličnije, ne izgleda onako kako ju prikazuju digitalno retuširane fotografije. „Ovo izlaže mlade standardima koje je nemoguće dostići. Posebno je važno suprotstaviti se želji za trajnim promjenama u izgledu”, zaključilo je ministarstvo.
Jedna od prvih kompanija koja je i bez zakonske prisile, samoinicijativno promijenila način promoviranja svojih proizvoda jest kozmetička kuća Dove, koja je 2004. u New Yorku pokrenula „Kampanju za stvarnu ljepotu”. Njihove proizvode od tada više ne reklamiraju isključivo vrlo mladi i vitki modeli, već žene različitih tjelesnih proporcija i oblina, srednje pa i starije životne dobi. Ne retuširaju ni reklamne fotografije u časopisima pokazujući prirodan izgled, bez uklanjanja tzv. „nedostataka”. Ideja je podsjetiti žene da mogu biti lijepe u svakoj životnoj dobi i bez „savršenih proporcija” budući da ljepotu ne čini ukalupljivanje nego raznolikost. Rezultati istraživanja provedenog u Kanadi pokazali su, naime, kako čak 80 posto djevojčica mlađih od trinaest godina koristi aplikacije za uređivanje selfieja jer nije zadovoljno svojim izgledom. Poražavajuće je po svijet kojeg smo za njih stvorili što 63 posto djevojčica smatra da ljudi nisu fokusirani na to kakve su osobe, nego samo na to kako izgledaju. Ono što najviše brine je velik broj mladih koji, uslijed toga što modna industrija forsira ekstremnu mršavost tzv. heroin-chic, razvije po život opasne poremećaje prehrane, anoreksiju i bulimiju.
Naša je dužnost pomoći djeci da razviju kritički odmak u odnosu na medijske sadržaje i modne trendove ne bi li izrasli u zadovoljne ljude. U tom bi smislu ovaj potez norveškog i britanskog ministarstva valjalo percipirati kao početak ozbiljne i odgovorne inicijative za zaštitu zdravlja mladih.
