Osvetnički sudski procesi

U cijelom ovom pravosudnom skandalu, jednom u nizu sličnih posljedgodinnjih a, jedno je, međutim, izvjesno: čak i ukoliko je išta od optužbi iznesenih na njegov račun, tačno, to neće biti suštinski razlog za pravosudni progon, ili medijsku i političku diskvalifikaciju predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca. Motiv onih koji su protiv njega pokrenuli hajku, digli “kuku i motiku” jeste njihovo razočarenje u Debeveca, jer je “ispao iz tima”, osamostalio se, nije prihvatio pravila igre interesne pravosudne hobotnice, formalnih i neformalnih centara moći, čijim se uslugama i metodama jedno vrijeme i on osobno (o)koristio.

Tu se u slučaju Ranka Debeveca očigledno sukobljavaju dva principa; prvi, o onome ko s đavolom tikve sadi… i drugi, da je bolje ikad nego nikad. Biti principijelan, pošten, nezavistan, profesionalan… Koji će se u nadgornjavanju ta dva principa pokazati kao jači, vidjet ćemo uskoro… U jednom od njih, onom najgorem, Ranku Debevecu bi se mogao ponoviti slučaj tužitelja Bože Mihajlovića, nepravomoćno osuđenog na petogodišnju robiju u sudskom procesu koji je od početka do kraja bio tendenciozan, pristran i osvetnički! (Senad Avdić, Slobodna Bosna)

Šaljem poruku pomirenja

Društvene okolnosti u kojima odrastaju naša djeca, govori mržnje i netolerancije koje čujemo u Saboru ponukali su me da ispričam svoj životni put ne bi li napokon jedni drugima krenuli činiti dobro kao sugrađani i kao ljudi. Ljudi moraju osjetiti pozitivne promjene kad je politika sjećanja u pitanju, ali i sve ono što su njihove svakodnevne muke. Zato je vrijeme da djeca u Podinarju pored Knina imaju put i most kako bi uspjela doći do svoje škole kad su velike kiše, vrijeme je da vodu dobiju kninsko i skradinsko zaleđe, vrijeme je da se ostavimo politiziranja i osiguramo građanima dostojanstven život. (Anja Šimpraga, Novosti)

Zaveštanje Avde Hume

Humo često govori o aspiracijama velikosrpske i velikohrvatske buržoazije na teritoriju Bosne i Hercegovine, kao i o pritiscima na Bošnjake da se izjasne kao Srbi ili Hrvati, jer su ih mnogi smatrali samo verskom grupom, čak i u partiji. Humo se tome oštro i odlučno suprotstavljao, naglašavajući da je BiH prirodno-geografska i istorijska celina, te zato mora imati status republike. Govoreći o istoriji naroda BiH, Humo kaže da u periodu nacionalnog osvešćivanja niko nije uzimao u obzir „polaznu činjenicu da je pored nacionalne svijesti, koja je bila mlada, postojala i istorijska svijest o zajedništvu sva tri naroda. Naprotiv, svi režimi išli su za tim da se istorijska svijest o zajedničkim interesima razbije i umrtvi u cilju ostvarenja hegemonističkih pretenzija Beograda, a kasnije i Zagreba“. Kako juče, tako i danas – Beograd i Zagreb i dalje pokazuju svoje hegemonističke pretenzije, a političara kakvi su bili Avdo Humo, Rodoljub Čolaković ili Josip Broz Tito nigde na vidiku.

Zato je potpuno u pravu istoričar Milivoj Bešlin kad kaže: “Ključna zaostavština Avde Hume nije njegovo delo ‘Moja generacija’. Njegova glavna istorijska zaostavština je država BiH, država ravnopravna sa svim drugima u federaciji i država u kojoj su svi narodi međusobno ravnopravni i jednaki.” Za tu zaostavštinu pali su najbolji sinovi i kćeri sva tri bosansko-hercegovačka naroda, ali i ostalih jugoslovenskih naroda i narodnosti. O tim ljudima iz svoje generacije govori Avdo Humo u svojim memoarima, dajući čitavu galeriju njihovih portreta. (Tomislav Marković, Tačno.net)

Veliki povratak Jusufa Nurkića

“Način na koji on razumije igru​, a nisam ga tako često gledao, te način na koji on ’leti’ terenom kao tako visok igrač, uz takvu ravnotežu i lakoću koraka, je nešto što je nevjerovatno. On vidi stvari u igri, koje ja vidim samo na televiziji. Uvijek je bolje to uživo videti. On je vrlo poseban igrač“…

Da, upravo tako. Samo posebni igrači, ali i posebni ljudi, mogu uopće da dođu u priliku da zasluže ovakav kompliment koji sam za sebe kaže – sve. A posebno ako jedan takav kompliment izgovori NBA legenda, jedan od tri najbolja igrača Portland Trail Blazersa svih vremena.

Tim biranim riječima je o Bosanskohercegovačkoj Zvijeri, Jusufu Nurkiću, govorio Bill Walton, klupska legenda, čovjek koji je predvodio Blazerse do jedine klupske titule svjetskog prvaka u košarci koja je u vitrinama franšize iz Oregona. (Almedin Šišić, Inforadar)

Oliver Dragojević u kulturi sjećanja

U regionu izlizanih ikona dvogodišnjica smrti Olivera Dragojevića pokazala je da ovaj sekularni pop-kult ne gubi sjaj. Hateveov dokumentarac pokušao je uže nacionalizirati Olivera povezujući ga s nacionalnom nagradom Porin ali Oliver je Oskar za Porina, njegov galeb odavno prelijeće thompsonovske lijepalisi granice. Kolumnist Dragan Markovina na portalu hrvatskih kršćanskih socijalista, definirao je Olivera ovako: „iskonski Mediteranac, zauvijek vezan za vlastito podneblje, Split i Velu Luku, strastveno vezan uz more i netko tko je uvijek vjerovao da je izabrao ispravan put“. A u more kad staviš prst, tako je pjevao Toma Bebić, postaješ dio cijelog svijeta.

Prevladala je inače tih dana uoči i poslije 31. srpnja manje-više apolitična komemoracija nad etnizacijom i nacionalizacijom, a u ostalim medijskim osvrtima po regiji, nostalgija. Nijedna politička stranka nije se (još) sjetila politički keširati na Oliveru prijedlogom preimenovanja ulica i trgova. Kulturno umjetničko društvo u kom je Oliver učinio prve glazbeno scenske korake i dalje nosi ime hrvatskog antifašista i sindikalnog aktivista Filipa Devića, kojeg su ustaše ubile u konclogoru Jasenovac. Prijedlog na tviteru slavnog Splićanina, košarkaša Dina Rađe, da obala u Veloj Luci na Korčuli nosi Oliverovo ime nema veze s politikom nego tradicijom prijateljstva košarkaša Jugoplastike i nogometaša Hajduka s jednim od njihovih najpoznatijih navijača. Dio istog narativa su bili i glazbeni nastupi nekadašnjih kolega iz KUD-a Filip Dević, Olivera Dragojevića i košarkaške legende Rate Tvrdića, predstavljeni u kultnoj emisiji Radiotelevizije Beograd „Pokloni se i počni – Split 1979“, kao i posljednji ispraćaj za Olivera u splitskoj luci i u režiji Torcide na kampanelu Svetoga Duje 31. srpnja 2018. To su fragmenti ne samo nostalgične supkulture već kulture sjećanja lišene ideoloških pritisaka kakvu na ovim prostorima predugo očekujemo. (Vjekoslav Perica, Peščanik)

Otapanje Arktika

Copernicus, vodeće promatranje Zemlje Europske unije, koje djeluje putem šest tematskih službi: atmosfera, more, kopno, klimatske promjene, sigurnost i izvanredne situacije, te dostavlja operativne podatke i usluge pružajući korisnicima pouzdane i ažurirane informacije vezane uz naš planet i njegovo okruženje u redovnom mjesečnom biltenu o klimatskim promjenama u kojima se izvještava o promjenama uočenim u globalnoj površinskoj temperature zraka, morskom ledenom pokrivaču i hidrološkim varijablama kaže – na globalnoj razini, bio je to treći zabilježeni najtopliji srpanj.

Svi podaci temelje se na računalno generiranim analizama koristeći milijarde mjerenja sa satelita, brodova, zrakoplova i meteoroloških stanica širom svijeta.

A podaci za koje su zaslužne Služba za klimatske promjene Copernicus/ECMWF i Služba za klimatske promjene Copernicus (C3S), koju provodi Europski centar za vremenske prognoze srednjeg dometa kažu da je globalno gledano, protekli srpanj, bio treći najtopliji srpanj zabilježen, nakon 2016. i 2019. godine. (Novi list)