Stranka demokratske akcije predstojeće izbore očekuje oslabljena i na spoljnjem i na unutrašnjem planu. Čini se da je Bakiru Izetbegoviću najvažniji cilj bio sačuvati sopstvenu poziciju, što se loše odrazilo na strukturu i poziciju stranke

Predizborni period u Stranci demokratske akcije je u znaku unutarstranačkih nadmetanja i obračuna. U središtu zbivanja u toj stranci nisu prvenstveno izbori, već pozicioniranje predsjednika stranke Bakira Izetbegovića, njegove supruge Sebije i vjernih sljedbenika. Oktobarske izbore SDA dočekuje pod sjenom genetskog i političkog nasljeđa osnivača Alije Izetbegovića. Nakon neuspjelog pokušaja prethodnika Sulejmana Tihića da SDA učini građanskijom, sin nasljednik ju je vratio na osnivački početak, kao desničarsku narodnjačku stranku s naglašeno vjerskim karakterom.

VLAST: Status lidera SDA bitno se mijenja nakon izbora, bez obzira na ishod tog stranačkog nadmetanja. Bakir Izetbegović neće više imati autoritet državnika ni političara na istaknutoj poziciji u vlasti, biće samo čelnik stranke. Otud grčevita borba da osigura postizborno zaleđe za sebe i svoje te politički preživi kao lider naredne četiri godine.

Bitno je u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine imati svog čovjeka i obezbijediti uticaj u državnom parlamentu i na entitetskom nivou. U tom nastojanju, Izetbegović cijeni da mu je ključna prepreka čovjek s posebnim ideološko-porodičnim referencama i do sada, saradnik od posebnog povjerenja. To je Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, dakle, drugi po snazi u državnoj hijerarhiji iz SDA.

Kako je i zašto Zvizdić od stranačkog favorita postao opasan protivnik? Predsjedavajući Vijeća ministara djelovao je u krajnje nezavidnim okolnostima. Osim dezintegrirajućih pritisaka Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Hrvatske demokratske stranke BiH, koje vode strateški partneri, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i član kolektivnog šefa države Dragan Čović – tu je i nepostojanje vjerodostojne vladajuće koalicije. SDA i Stranka za bolju budućnost Fahrudina Radončića su mjesecima u političko-medijsko-sudskom ratu, članice Saveza za promjene su pod stalnim velikosrpskim pritiskom iz RS-a. Vijeće ministara djeluje po pravilima stranačko-etničkog konsenzusa u donošenju bitnih odluka. Zbog te blokade nešto malo je urađeno, a i za to treba zahvaliti Zvizdiću i ponekom ministru.

Uprkos slabašnom učinku i konfliktnom ambijentu, Zvizdić ostavlja dobar utisak i u javnosti i u međunarodnoj komunikaciji. Smiren, konstruktivnog pristupa, otvoren za dijaloge, nastoji da doprinese stvaranju bolje atmosfere unutar zemlje i da poboljša međunarodni položaj države. Inostrani autoriteti u BiH ga vide kao perspektivnog lidera među Bošnjacima. Njegov politički rječnik odudara od manira SDA i, posebice, nerazgovijetne, pa i iritantne retorike Izetbegovića.

STRANKA: Izjašnjavanje u stranačkoj bazi o kandidatima za Predsjedništvo BiH pokazalo je da Zvizdić uživa široke simpatije unutar SDA. Izetbegović na to odgovara tezom o vrijednosti principa više kandidata, a o izboru se, ionako, odlučuje u stranačkom vrhu.

Predizborna prednost Zvizdića nagnala je predsjednika stranke da lansira priču o kandidaturi supruge Sebije kao njegove nasljednice u čelništvu države. Stigla joj je i podrška iz baze. Zvizdić je znao kuda to vodi, založio se da bude samo jedan kandidat u unutarstranačkom izjašnjavanju. To, dakako, nije prošlo i povukao se, uz zaklinjanje u punu lojalnost stanci, ko god da bude krajnji kandidat. Izetbegović je to povlačenje popratio zluradom porukom: “Meni trebaju ljudi koji ne odustaju.”

Unutarstranački prestiž Zvizdiću je omogućio da bude na listi za Parlament BiH. Ali, ni on više nema autoritet čovjeka iz vrha vlasti. Ipak, čini se da je Zvizdić mudro postupio. Očito je igrač na duže staze. Već nakon oktobarskog glasanja biće jasnije kakav je rejting i stranke i Izetbegovića. Možda se već tad otvori prostor za Zvizdićev prodor na sam vrh SDA.

Sebija Izetbegović je odigrala ulogu u eliminaciji Zvizdića – njena kandidatura za Predsjedništvo BiH nesumnjivo bi naštetila SDA – sada je na listi za federalni parlament i već ima ideje šta bi uradila s te pozicije u njenom viđenju zdravstva u nas.

DRŽAVA: Radončić je sa zadovoljstvom dočekao kandidaturu Šefika Džaferovića za Predsjedništvo BiH. Osnivač SBB-a zazirao je i od kandidovanja Sebije Izetbegović, pa je, u tom slučaju, najavio da će joj se suprotstaviti neka od dama iz njegove stranke. Posebno mu je laknulo zbog odustajanja Zvizdića, protiv kojeg je vodio mjesecima nesmiljenu kampanju, pomažući tako i Izetbegoviću, s kojim je i politički i medijski bezobzirno ratovao i ratuje. Sada ulazi u predizbornu kampanju dižući samopouzdanje povlađivanjem svom egu u glasilima koja je uspostavio.

Izetbegović završava osmogodišnji mandat u Predsjedništvu BiH s poraznim učinkom. S obzirom na to da je prvenstvena odgovornost kolektivnog šefa države vođstvo u spoljnoj politici i snaženje međunarodnog položaja zemlje, moglo bi se kazati da je u tom periodu BiH, blago rečeno, stagnirala. Prije desetak godina, BiH je prednjačila u evroatlantskim integracijama u odnosu na Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, a u jednoj fazi u nekim segmentima i na Hrvatsku. A sada smo među njima posljednji na listi rangiranih za ulazak u Evropsku uniju i NATO.

Izetbegović ništa ozbiljno nije uradio na izgradnji odnosa sa susjednim državama, nije stekao povjerenje ni u briselskoj administraciji niti kod lidera ključnih evropskih država, ni u Washingtonu, pa ni u Moskvi. Učestalo susretanje sa Recepom Tayyipom Erdoğanom, uzajamno političko podržavanje, praćeno iracionalnom osmanskom nostalgijom i nametljivom turkofilijom, uz panislamistički afinitet mladomuslimanske motivacije (upliv vehabizma, selefija, “arapizacija” dijelova Kantona Sarajeva…), slijedom ideologije oca Izetbegovića – učinili su sina autsajderom u međunarodnoj komunikaciju i ličnošću na koju se gleda s podozrenjem i vani i u BiH.

Ekonomsko-socijalno stanje najvećeg broja stanovnika je siromaštvo ili preživljavanje blisko tome. Prevlađuje osjećaj nemoći, besperspektivnosti, praćen rezignacijom tipa “samo da ne puca”. Konfrontirane i, istodobno, ujedinjene etno-kleptokratske “elite” uspjele su gotovo umrtviti društveni aktivitet za promjenu stanja. Povremeni buntovi su ograničeni masovnošću, prostornošću, dometom. Nasuprot tomu su bešćutnost i samoživost vladajućih našim životima.

OKTOBAR: SDA nema partnera ni u jednoj stranci od uticaja, Izetbegović nije izgradio uzajamno uvažavanje i elementarno povjerenje s važnim političarima. U ovom trenutku SDA nije poželjan koalicioni partner. Istina, nakon izbora moguće je da SDA opet bude nužan saučesnik u vlasti.

Pod vođstvom Bakira Izetbegovića SDA je u stalnom unutrašnjem trvenju, sumnjičenju i uzajamnom optuživanju interesno suprotstavljenih grupacija i ličnosti. Došlo je do osipanja. Stranku su napustili grupa uticajnih državnih parlamentaraca i načelnici u važnim sredinama.

Svako malo mediji su izvještavali o sukobima, aferama i skandalima na različitim tačkama mape SDA. Kao i ukupan bh. establišment, SDA prate navodi o korupciji, klijentelizmu, nepotizmu, krimogenim vezama. A, istovremeno, i o vaninstitucionalnom uticaju u obavještajnom, policijskom i pravosudnom sistemu i medijima. U tom sklopu ilustrativna su zbivanja povodom optužnice, višemjesečnog pritvaranja i puštanja na slobodu s ograničenjima, po odluci Ustavnog suda BiH, Amira Zukića – jednog doskora od najmoćnijih u stranci, generalnog sekretara SDA – u korupcionaškom slučaju “Bosna”. Prije nego će biti smijenjen s funkcije, nakon izlaska iz pritvora, Zukić je podnio ostavku i teško optužio vrh SDA za odnos prema njemu i porodici, korištenjem uticaja u vlasti. Ima tu navođenja detalja što podsjećaju na mafijaške manire, ali ostaju u sferi tvrdnji koje nemaju pravosudnu valorizaciju.

Sva ta dešavanja u stranci nisu posebno dojmila Izetbegovića. Otud utisak da je povodom predstojećih izbora za čelnika SDA najvažnije da li će nakon glasanja sačuvati poziciju koja će štititi ekskluzivni status njega i njegovog okruženja.